Predug komentar na kolumnu 'oprez milicija' iliti Snimatelji u Čavoglavama
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 07 Kolovoz 2011 16:26
- Objavljeno: Nedjelja, 07 Kolovoz 2011 16:26
Zakaj hdz-sdss milicija nije snimala od '91 do '95? Krivo pitanje. Istina jest kako su zapravo - mnogi njihovi novinari snimali sve! Sve od srbijanskih "mitinga" pa do plesanja nad truplima poklanih Hrvata, ali to se danas u medijima u Hrvatskoj skriva kao zmija noge - jer TI su dotični "novinari" - bili na zadatku doslovno nazvanom -"povest gušenja ustaškog ustanka u sfrj".
Jako su rijetki bili snimatelji koji su snimali istinu o agresiji, i oni su danas ili poginuli, ili odbačeni kao krpe u stranu.
Zakaj? Zato kaj su se sa zadataka vraćali sa krpama natopljenih benzinom, dok su ih šefovi yutela na teren slali kako bi ih natopili parfemom.
Odaju li danas kakovu počast tim novinarima i snimateljima današnja - "slobodna" društva novinara u Hrvatskoj?
Tragično pitanje, jer odgovor na njega je negativan; usprkos činjenici kako je samo do sredine listopada 1991. godine na području Hrvatske poginulo 14 novinara, dok ih je čak 170 ili ranjeno, ili maltretirano.
Ali zakaj bi za te "sitnice" trebalo biti briga današnje "novinare"?
Oni koji su devedesetih imali muda i savjest - snimali su i na taj način čak ponegdje i obranili određen broj ljudi koje su srbijanci smatrali mesom za klanje.
Jer iako srbijanci u puno slučajeva nisu prezali niti činiti pokolje ispred kamera (možda najpoznatiji među snimateljima koji su dobili priliku za potpun uvid u srbijanska zvjerstva bio je fotograf Ron Haviv), većinom su ti zločini za ratne snimatelje ostali tek video zapisi masakriranih tijela bez noseva, ušiju, genitalija, udova, itd... nakon tih luđačkih pokolja.
Ali ipak, ono kaj se ovdje sa ponosom može nadodati jest kako su mnogi od njih, nakon kaj su uvidjeli svu magnitudu srbijanske zločinačke mahnitosti - odlučili uz kamere uzeti i oružje, te učiniti i onaj njihov - koliko god u njihovim očima bio mali, a u stvarnosti velik, - korak prelaska između promatrača u BRANITELJA. Mnogo ih taj prijelaz uopće nije niti primijetilo, ali nakon uspješne obrane od srbijanaca i crnogoraca - mnogima je taj posao bio samo nekaj kaj su nekada imali.
Postali su nepodobni.
Ali eto - danas nas snima novi naraštaj onih kojima je i tijekom devedesetih zadaća bila snimiti "povest gušenja ustaškog ustanka u sfrj", i oni to predano i rade.
Oni savjesno izvršavaju svoje zadaće prikazivanja Hrvata Domoljuba - primitivcima, i napose - fašistima. I to genocidno nastrojenim fašistima.
Njima ne treba laboratorij i pretvaranje komadića tkiva u DNK; njima je dovoljno pronaći jednu ili više mladih osoba koji su danas siti i zlo im je zbog komunističkog vladarenja Hrvatskom - i oni su ispunili svoj cilj.
Oni tada ponosno trče urednicima yutela, ili izdavačima i urednicima jutarnjeg ili četničkih "novosti" - i ozarenih lica titovih pionira koji pojma nemaju kako nisu posvojeni zbog saobraćajke, več zbog toga kaj se tito zaželio vježbe pucanja u žive ciljeve - predstavljaju im svoje fotografije mladeži u crnim odorama - neprikosnovenom i krajnjem dokazu kako je srbija imala svako pravo napasti Hrvatsku, srušiti sve gradove koje su mogli doseći, pobiti i poklati sve hrvatsko kaj je moglo puzati, hodati, ili uopće disati.
I zatim sretni odlaze kućama.
Odlaze sretni baš kao ona jadna siročad koja je jedino pod drvcima ondašnje katoličke crkve i vjernika mogla pronaći makar trunak radosti, jer su im tijekom agresije srbi pobili apsolutno sve.
Ali te tragedije novi naraštaj "novinara" nimalo ne zanima.
Oni imaju jasno označene zadatke, pa čak i imena i prezimena; i jedini zadatak im je ponavljati ih u beskraj: Zec, Poljana, "nevini" srbijanski agresori na Vukovar, srbijanske žrtve. srbijanske žrtve, srbijanske žrtve.
srbijanske, jadne, "nenaoružane, nevine" - žrtve.
I to je to.
To je mantra koja nas prati još od prvog odlaska gusaka u maglu, a preko te "divne" šugoslavije u pakao 1. svjetskog Rata, pa novog pakla tzv. NDH, iz koje smo prešli ravno u NAJVEĆI PAKAO ZA HRVATE IKADA - titovu šugoslaviju.
titovu šugoslaviju iz koje smo se iščupali nakon očajničke obrane od srbijansko-crnogorske agresije, ali zbog koje nas je ona šeksovska pijandura "sudac" orie, zajedno sa čitavim haškim cirkusom, označio i proglasio zločincima?
Ali niti to nije najveća tragedija Hrvata.
Najveća je tragedija Hrvata ta kaj su još i davno prije presude pijanog "suca" orria - smranader, stevan mesina, jacika, šeksolitar, bebonja i sva ostala kumrovečka bagra i njihova milicija spremno i bez ikakvog pogovora preuzeli na sebe zaduženje KRIMINALIZIRANJA OBRANE OD SRBA I CRNOGORACA!
I time je Hrvatska sebi, dk god na vlasti bude ovakva garnitura, zapečatila sudbinu izvršitelja zapovjedi eu nacista 21. stoljeća - sa engleskom na čelu, a sa hagom kao instrumentom tiranije nad Hrvatskom. Instrumentom koji će se, ako na sljedećim izborima ne pobijede Hrvati, uskoro podijeliti na 4 "hrvatska" dijela - kojima će rukovoditi engleska i ostale obavještajne službe, i njihovi parteri - srbijanci, hahao, documenta i sve ostale yugočetničke ustanove koje se osnivaju kao stražarske kule oko zatvora zvanog Hrvatska.
Ipak - za sad su sve su to još uvijek samo pokušaji zastrašivanja, odrađeni iz već stare kuhinje udbaša i yugo-srbijanskih govana; ali ako se ostatak Hrvatske do izbora ne probudi i ne stane na kraj zatiranju Hrvatske i kriminaliziranju obrane od srbije i crne gore - čitava će Hrvatska biti na meti dok god postoji.
A posebno najveći "zločinci" - Branitelji. Oni koji su se drznuli srušiti sve planove engleskih službi, srbijanaca i ostalih zemalja koje na Hrvatsku gledaju samo kao na komad zemlje koja ima puno pitke vode, jestive ribe, itd...
Jer i sve ove "čestitke"/pozivi na "ćaskanje" o ratnim zločinima protiv "jadnih, ugroženih i nenaoružanih" četnika koje Ratnicima dolaze baš "slučajno" pred Oluju - sve nam to govori i više nego dovoljno o tome kako je ova vlada sa kosoricom, stanimirovićem, pupavcem i ostalim yugo-četnicima na čelu - poltronska i srozana na nivo briselskih tekliča.
I zato, htio bih ovaj traktat završiti nečim odvratnim.
Zato ću ga završiti samo jednom mogućom verzijom "malih noćnih razgovora" između dvoje nasumično odabranih osoba, čija je sličnost sa stvarnim osobama samo slučajnost:
Telefon zvoni samo jednom, jer ga jovo očekuje već dugo, i grabi ga prije nego kaj uopće uspije zazvoniti dvaput:
- Bokić...
- "Jebo ti ja tvoj bokić! Jesi l' stisno ustaše tamo dole!?
- Ma jesam, boro, bar ih je stotinjak trenutno po zatvorima... nego kakve gaće imaš na sebi...?
- Mater ti jebem pedersku, jesam ti reko da neću tako nešta preko telefona da čujem!? Još me jednom tako nešta pitaj i sledeći put kad dođem možeš da mi pušiš samo vozaču, jes'čuo!?
- Ajooooooj, oprosti... nisam htio... hteo... Hm... Bre...
- Aj dobro, šta's 'se usro pičko ustaška, pa zamajavam te!?
- Eh... he... he...ma znam ja to, pa mi smo drugovi... i naši tate su se...
- Ajd' zaterefti te ćubet'ne kad govoriš o mome ocu, je s' čuo!? Evo, zašta moraš to uvek da radiš? I prošli put sam ti ćuške prilepio zbog takvih sranja, pa kad ćeš bre da naučiš!?
- Ma znam... znam...
- Ma idi bre u tri pičke materine, ustašo usrana!!
- Tu-tuuuu... tu-tuuuu...
- Mater im jebem, da im mater jebem - prtljao je jovo drhtavim prstima po telefonu dok na vezu nije dobio hrvatskog službenika kodnog imena "anfilohije".
- Halo...?
- Ma nemoj ti meni halo!! - otresao se na slušalicu pred sobom: - kolko si Branitelja... ustaša... - svejedno - jesi uspio što zadržat', osudit!?
- Hrm... Nijednoga, gospodine, svi su bez mrlje...
- Ma šta ti znaš idiote šta je bez mrlje ili sa mrljom!! Do sutra ima da pred sobom imam barem 10 osuđenih, jesi čuo!?? Ne zanima me kako i što, hoću rezultate, kužiš!? Dokazi me najmanje zanimaju, izjava svjedoka imaš kolko god oćeš! Štrbac je tu, documenta, ove propalice iz rekoma... ma neću ti ja nabrajat - RADI SVOJ POSO!! A rezultati su lisičine, novine, i dalje znaš - ne moram ti sve ja objašnjavat!?
- Dobro šefe, stisnut ćemo sutra malo jačje, pa ćemo...
- Ma šta sutra!!??? Odmah!! Nemoj me maltretirat više! Sve hoću odmah...!
- ...siineee... začuje se kucanje na vratima - ... siiineee... evo čaja... - po obićaju, sama je ušla unutra, stavila čaj na ormarić pored kreveta i privukla mu se bliže.
- Je l' to netko važan? - upitala je - odem ja ako treba...
Ma ne, mama, ne treba, sve je dobro.
- Ti si sve razumio? - tiše je progovorio u slušalicu koju je dosad držao prekrivenu rukom, i morao se nasmijati kad je shvatio kako mu je pas sa druge strane veze čitavo vrijeme nabrajao imena, akcije, namještanja i sve ostalo kaj mu je bio posao, misleći kako ga on fakat sluša.
- Dobro anfilohije, nek ti bude! Al' uglavnom - do sutra oću jebeno dobar naslov u novinama, je s' čuo!?
- Jovo!? - dreknula mu je mater - kakvo je to psovanje!?
- Do sutra! - prolajao je zadnji put u slušalicu i živčano je zaklopio.
- Ma jooj, izvini mama, malo sam pod stresom, pa ponekad i opsujem...
- Uf, pa je l' opet druga djeca neće da se igraju s tobom?
Darijo Strehovac - Streh
