Odgovor na članak Specijalca i pripadajuće komentare, ako smijem?
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 20 Veljača 2011 08:50
- Objavljeno: Nedjelja, 20 Veljača 2011 08:50
Ljudi se možda pitaju - kakove ćemo prosvjede napraviti? Jer čitam ovdje i komentare neka ne dolaze oni koji se boje vodenih topova itd... Pa suočimo se onda potpuno sa istinom: nemamo više 18 - 20 godina, koliko nas je većina imala tijekom Domovinskog Rata protiv onih tadićevih i yusipovićevih srbijanaca i crnobrdaca devedesetih, četnika i "partizana" jednako.
Sad smo konji sa kreditima, trbušinama, i ono najstrašnije - vlastitom djecom.
"Ja sam svoje dao" - koliko ste to puta čuli?
"Nek' ide netko drugi... svi su oni isti"... I tako dalje...
A - ha...
Ja se osobno sjećam i starijih ljudi u Prvoj Brigadi - ljudi koji su kod kuće ostavljali po nekoliko djece, posao, stabilan i miran život. Zakaj? Zato kaj su bili LJUDI. Zato kaj su bili HRVATI. ZATO kaj su kao zadatak imali ono najsvetije kaj netko od Boga može dobiti - bili su Branitelji.
Branili su SLABIJE OD SEBE i branili su SVOJ DOM; a na nas su klince svejedno gledali s tugom, govoreći kako mi ne bismo trebali biti tu.
A mi?
Mi magarci nismo još imali niti pojma kako je njima u dušama; kako je to ostaviti dijete i suprugu Doma i otići u smrt. Nama je to možda bilo normalno - ići i Ratovati, kako smo čitali u stripovima, knjigama, ili gledali na "teveju".
O-ho-ho - koliko se "junaka" skinulo i zbrisalo doma nakon kaj su prve granate zažukale oko njih? Ili nakon zvuka onih bližih "zuuum" ili daljih "fijuuu" pored njih, ili onih trećih - metaka kaj su se zabili negdje pored njih? Ali među takvima je najmanje bilo "starih".
Nekad smo se znali dobro nasmijati takvima, ali među nama nema nijednoga tko nije bio na granici između odlaska možda i svakodnevno, pa smo ipak ostajali. Neki koliko su mogli, neki do ranjavanja, neki do Blažene smrti, kojima toliko nas danas zavidi. Zavidimo im jer danas ne moraju gledati i slušati nas preživjele "sretnike".
Zavidimo im jer nikad nisu saznali kako su se osobe kao mesić ili yusipović dokopali položaja Predsjednika NAŠE Hrvatske.
Opet se moram nasmijati, jer danas sam na yutelu vidio snimku lignje u Afganistanu, i moram reć - nikada tijekom stvarnoga rata, u sigurnoj pozadini nisam vidio nekaj kaj mi se činilo toliko preplašeno i skoro pa usrano u gaće kao dok sam ovoga gledao kako oprezno prilazi rovu u kojemu su vojnici odrađivali najobičniju obuku.
I pomislio sam kako bih se danas dobro nasmijao na tu scenu sa dečkima kojih više nema. A onda sam se opet sjetio kako je on predsjednik MOJE Hrvatske. Barem za neke. Za mene ne može biti, čak i kad bih ga tako pokušavao gledati; jer netko tko radi to kaj on radi, nije čak niti simpatizer Hrvatske.
Ali kaj sad?
Ruke u džepove i na pivo?
Odgovor je: Nikaj kaj ti se događa nije bitno. Bitno je samo ono kaj radiš.
Jer to oblikuje sve kaj se događa drugima, pa na kraju kruga - i tebi.
I zato danas, 2011. godine, u Slobodnoj Hrvatskoj Državi, koju smo izborili svojim životima, krvlju i znojem - NITI JEDNOG HRVATSKOG BRANITELJA ILI IKOGA TKO SE OSJEĆA BRANITELJEM NE BI SMJELO BITI STRAH HRVATSKOG ORUŽJA, POLICIJE ILI VOJSKE!
Ako nas toga mora biti strah, onda mi ne pripadamo ovoj Državi. Barem ne kao živi ljudi; jer u tome slučaju mi uopće nismo Slobodni - i kao takvi - naši su životi promašeni.
Znam kako je ovo nekima teško shvatiti, ali dok je stanje ovakvo kakvo jest, i dok su nam vladari ovi koji jesu - ova će moja tvrdnja uvijek biti pod znakom pitanja; i uvijek će ovisiti o osobnoj spoznaji vrijednosti života u udobnosti - ili Slobodi.
Jer osim kaj smo imali Životnu Čast i Sreću biti jedni od vojnika koji su obranili Hrvatsku od srbijanaca i crnobrdaca, i kaj smo upravo MI ti koji su ostvarili stoljetne snove hrvatskog Naroda o Slobodi, i osim toga kaj smo sudjelovali u najodlučnijim bitkama za OPSTANAK HRVATA UOPĆE - danas smo i svjedoci kamena koji se kotrlja unatrag.
Svjedoci smo pušićke, čačićke, i svih ostalih koji nas optužuju kako smo MI NAPALI BiH.
Svjedoci smo mesićeve veleizdaje na hrvatskom, ali i tuđinskom sudu našim Junacima, a koja je je započela njegovim činom "sječe" svih hrvatskih Generala koji su se pred njim usudili stati u obranu Digniteta Domovinskoga Rata i povijesne istine o hrvatskoj pobjedi nad velikosrbijanskim agresorom.
Kaj se izrodilo iz tog mesićevog prvoga čina "rastavljanja" i uništavanja svih vrijednosti Domovinskoga rata - danas nam je svima jasno kao dan - jer mi smo toga svjedoci!
Svjedoci smo rasprodaje naše Domovine, svega kaj je vrijedno, i potpunog urušavanja morala i svih bitnih vrijednosti hrvatskog Naroda - Vjere, Ljubavi i Domovine.
Svjedoci smo potpunog odvajanja crkve od Naroda, gdje crkveni velikodostojnici sa korumpiranim vladarima rade paktove o izrabljivanju siromašnih, uz obećanje kako se neće petljati u poslove bogatih.
Svjedoci smo utamničenja i otmica naših suboraca, kao i zatvaranja i uništavanja života skoro SVIH RELEVANTNIH GENERALA HV-a.
Svjedoci smo mesićevih udbaških obmana i vraćanju Hrvatske u mračno doba komunizma, u kojemu nas i dan-danas kao taoce drži njegov nasljednik yusipović i ta cjelokupna garnitura do kosti korumpirane, udbaško-yugoslovenske vrhuške koja ne postoji više niti u jednoj Državi bivše titove kosturnice Hrvata - yugosloviji, već samo i jedino u Hrvatskoj.
Još se jedino u Hrvatskoj, kao zadnjem bastionu tog zločinačkog komunističkog režima kojega se niti mesićev nasljednik yusipović odreći ne želi, jer je iz njega potekao, u njemu odrastao, i nikaj doli komunizma niti ne poznaje; još se jedino u toj jadnoj Hrvatskoj na vlasti grčevito drže ti prokleti partizansko-četnički vampiri, odnosno njihova djeca - kojima su i dan-danas, kao svojevrsnim masonima, sva vrata otključana ako u džepu drže tu krvavu, odvratnu, smrdljivu crvenu petokraku.
Svjedoci smo toga kako je na zadnje predsjedničke izbore propustilo izići 70-ak % već potpuno apatičnog, do ruba ludila natjeranog i izigranog biračkog tijela; u samoubilačkom aktu krda bizona koje se pred indijancima baca niz liticu - prepuštajući izbore preostalim, i upravo tim - neumrlim yusipovićima, mesićima, pušićima, boljkovcima, manolićima, bulatima, čačićima ili kajinima, koji na vlast dovode - yusipovića.
Kad već spomenuh kaina, odlomci Hesse-a kojega je jedna forumašica ostavila ovdje natjerale su me na prisjećanje jednog pitanja iz "Demiana": Kada je Kain ubio Abela, od Boga je dobio "znak", zbog kojega su se njega i njegovog potomstva uvijek plašili svi koji su ga vidjeli.
Kaj su dobili manollići, mesići, kosorice, pušićke ili yusipovići - nakon svoga čina bratoubojstva? Nakon svoga čina pretvaranja čitave Hrvatske u groblje - tito, njegovi podređeni i nadređeni, podijelili su takvima "znakove" - partizanska odličja.
Ta partizanska odličja, dobivena za bratoubojstvo stotina tisuća Hrvata, i dalje, kako vidimo vrijede; jer gdje bi već bili "familija" perković, manolić, fumić, itd...?
Shvaćate li sada zakaj neki govore o još uvijek prisutnome strahu od komunizma? Jer otprilike jednoj trećini Hrvata je netko, a većinom su im mnogi nestali na Križnim Putevima.
Ali ipak se malo tih potomaka javlja i traži kosti svojih obitelji? Zakaj?
Je li moguće kako je to zbog toga kako je u Hrvatskoj i dan-danas, sin "komandanta" po krvi ozloglašene partizanske divizije; sin šefa poslijeratnog kazamata po imenu Goli otok - koji se bez srama izjašnjava kao titov poklonik li nasljednik - danas hrvatski predsjednik?
Hrvatski predsjednik kojemu je otac partizan u naslijeđe nakon strahota i općeg siromaštva 2. svjetskog rata ostavio tolike količine nekretnina i bogatstva da bi ga u ljubljenoj yugosloviji sigurno nazvali "Kulakom" i smaknuli na mjestu, samo da nije bio na pravoj strani ciljnika...
Pa ljudi, je li uopće moguć jasniji, do bola otvoren destruktivizam i nihilizam kojega su hrvatskome Narodu nametnuli ti yugo-boljševistički ostaci staljinove yugoslovije nakon smrti hrvatskog Predsjednika Dr. Franje Tuđmana?
Jer ljudi - svjedoci smo presudi VRHOVNOG SUDA HRVATSKE generalu Glavašu - "KRIV JER JE KAO PRIPADNIK PARAVOJNIH HRVATSKIH POSTROJBI RUŠIO SFRJ"?!
Tko od nas Dragovoljaca ne spada pod tu osudu? Shvaćate li sada ideju čovjeka koji je sastavio slogan: "Svi smo mi Mirko Norac"? Ili General Gotovina? I Tihomir Purda?
Ali shvaćaju li to oni koji bi nas trebali nekamo voditi?
Oni koji bi se trebali brinuti za blagostanje građana i napredak zemlje u kojoj žive LJUDI? Ne ovce, ne ribe, ne ptice - već LJUDI - na sliku i priliku Boga stvoreni, u svemu jednaki njima... osim kaj možda, za razliku od vladara, imaju i savjest?
Ja to ne vidim.
Ja vidim vladare koji nam silom nameću program jednog yutel-a; čiji urednici i "novinari" na razgovor zovu jednog od najgorih smradova koje se Hrvatskoj dogodilo još od... mesića valjda - savu štrpca? Ili voju stanimirovića - ratnog zločinca koji bi u SVAKOJ PRAVEDNOJ DRŽAVI BIO U ZATVORU DO KRAJA ŽIVOTA, samo zbog svoje uloge u pokolju na Ovčari, a kamoli za ostala zla koje je nanio Hrvatskoj i Hrvatima.
Ali neću više duljiti - mi preživjeli smo danas svjedoci činjenice kako su nas "hrvatski" ministar bošnjaković i svi ostali "hrvatski" ministri i vlastodršci spremni predati četnicima kao vreće krumpira - ni za kaj.
Osim njih postoje i oni "hrvatski" tužitelji i "hrvatski" ministri koji i te kako znaju kaj rade; ali ako nam je na mjestu PREDSJEDNIKA netko još i gori od njih - kakove šanse imamo - dugoročno?
Jer mi za njih nismo ljudi.
Mi smo smetnja; koja mora "nestati" kako bi yugosfera mogla živjeti; i kad bi mogli - pobili bi nas sve. Na isti način na koji su yusipovićev tata, jacin deda, pušićkina familija itd... itd... pobili stotine tisuća Hrvata kako bi u Hrvatskoj naselili srbijance i napravili yugosloviju.
Naš je život jednom bošnjakoviću ili yusipoviću u biti manje vrijedan nego i kila krumpira, ali na to smo od partizana ili yugo - četnika već navikli; naši stari od prve yugoslovije do DR-a, a mi u DR-u, kad smo takvu gamad ko stoku ganjali po čukama, a na kraju ih i ispratili dok su traktorima bježali u srbijansku im govvnarsku materinu srbijicu.
Zato je uz obznanivanje njihovih yugo-dogovora, i ostavka, odnosno nogiranje bošnjakovića i svih govana krivih za "slučajeve" Marić i Purda - obvezna stvar koja se mora zahtijevati od ovog usranog hdz-a i njihovih četničkih i inih partnera; jer to ne tražimo za sebe, već za svoju djecu.
Jer jebeno se varaju ako misle kako će itko glasovati za njih ako Purda ne bude u svome DOMU prije 6. mjeseca.
Razlike nema, sve su nijanse. Pa sjaši murta i uzjaši kurta, ali u taj jadni Sabor stavimo kaj je više moguće hrvatskih ruku.
Kaj me dovodi do zadnje rečenice:
Kad bi se i ti posranci iz hrvatskih stranaka odlučili riskirati redovne prihode od države i ostalog mita kojega primaju; kad bi iz svojih redova izbacili petokolonaše, udbaše i đapiće; kad bi sjeli za stol i shvatili kako je Hrvatska i hrvatski Narod oko 4 milijuna puta bitniji nego njihove nove vikendice...?
Onda bi se već nekakao dogovorili.
Pa koalirali POD HRASTOM, ili pod BUKVOM - onda bismo dobili i hrvatsku Vladu.
Ali među njima je toliko udbaša, petokolonaša, najobičnijih lopova ili pijavica i prodanih duša, pa sumnjam kako će se to dogoditi dok se u Hrvatskoj ne dogodi - Egipat.
Darijo Strehovac - Streh
