Pravda?
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Utorak, 15 Veljača 2011 18:36
- Objavljeno: Utorak, 15 Veljača 2011 18:36
Ja ne znam kako vi ljudi, i koliko je vas bilo u zatvoru, ali sa svojom skromnom karijerom u ćelijama, kad god pomislim na Purdu i Marića - bolestan sam. Bolestan sam fizički, bijesan sam, i svakaj mi pada na pamet; pogotovo nakon kaj sam pročitao onaj razgovor sa Purdinom suprugom.
Prije nekoliko dana je jedan od mojih suboraca iz brigade Dražen N. doživio da mu 13-godišnji sin stavi ruku na rame i veli mu: "smiri se, tata, bit će dobro".
Ovaj je tek onda skužio kak se ponaša tako da ga i djeca gledaju sa žaljenjem, a dok smo jučer bili na kavi u kvartu supruga mu je 2 puta zvala moju uvjerit se je li dobro.
Koliko je takvih ljudi po čitavoj Hrvatskoj?
Je li ikoga od vas nazvao tko iz kakve udruge u koju ste učlanjeni možda? Je li se netko iz udruge liječenih od PTSP-a dignuo telefon i nazvao ikoga od vas i pitao za zdravlje, i kako ste?
Tko smo mi i kaj smo u ovome društvu? - to se ljudi diljem Hrvatske pitaju svakodnevno.
Vide li i doživljavaju "normalni" i "pametni" Hrvati, koji su tijekom rata brisali paučinu po podrumima, nas zaista onakve kakvima nas josipovići i ostali vladari iz pakla njima predočuju?
Smatraju li kako smo zaslužili ovakva ponižavanja, progone, bacanje na ljestvicu građana trećeg reda, ismijavanje i porugu?
Slažu li se sa takvim ponašanjem prema nama, i naslađuju li se time?
Jer ljudi, mi smo danas svjedoci nečega stravičnoga, nečega kaj najbolje poznaju logoraši koji su prebijani po srbijanskim logorima - jedna od metoda torture, naime, bila je i ta kaj su im za vrijeme i nakon svakoga ispitivanja ili bilo čega u logorima - četnici koji su ih mučili stalno ponavljali ove riječi: "vi šako jada, pa već biste sutra mogli biti razmijenjeni i odaslati kući, ali vaša vas Hrvatska ne želi".
Niti jedan od logoraša to onda nije vjerovao, znali su i kako je i to samo još jedna psihička tortura; ali ljudi - današnji vladari Hrvatske potvrđuju riječi tih četnika iz srbijanskih logora, bukvalno se izjednačavajući s njima!
Kako je tim ljudima bilo kada su ih i tada - 1992, nakon razmjene krišom, kao nepoželjne lopove ili nekakve izbjeglice manolić i ostala gamad autobusima noću doveli na stadion u ZG-u - bez paljenja svjetala, tako da su jedva uspijevali naći bližnje koji su ih čekali!?
Kako im je bilo kada su im odmah tamo, na licu mjesta, kao običnim kriminalcima uzimali otiske svih deset prstiju prstiju, fotografirali ih, dali im svakome neke krpe za obući se, i jednostavno otišli - prepustivši ih da se za prijevoz kućama, ili gdje god već, jer mnogi kuća nisu imali, a nemaju ih niti danas - snađu sami?
Njihove su kuće i danas često srušene i u jadnome stanju, ali srbijanske su kuće - vile.
Kako su se osjećali tada, i kako se osjećaju danas?
Bijedan sam, od muke sam bolestan i ne znam kaj bih sa sobom.
A ako se ja tako osjećam, kako se osjećaju Tihomir i Veljko?
Je li to ta pravda? Ona bjeloglava kokoš žurno stavlja kamen temeljac za 16 novih stanova, i misli kako će tako kupiti nečije poštovanje ili zahvalnost? A znamo kako će ti stanovi, ako nisu već unaprijed odabrani za "odabrane", najvjerovatnije biti izgrađeni kao i oni koji su su se počeli rušiti nedugo nakon useljavanja Branitelja u njih?
I zamislite, za "slučajeve" Purda i Marić i opet nije kriva potpuna nesposobnost bošnjakovića i karamarka, kao i svih drugih ustanova ove pokradene zemlje kojom vlada mješavina udbaša, lopova i nesposobnjakovića; već je i opet "kriva eu", i neko "poglavlje" koje se do 2093, godine mora zatvoriti?
Ljudi, u svakoj pravednoj državi, na prvome je mjestu ČOVJEK - GRAĐANIN TE DRŽAVE, a ne propisi ili ucjene druge, treće ili desete države, koja nas (u novije doba) šamara već 2 desetljeća; a ovdje su u pitanju predstavnici NAJUGROŽENIJE SKUPINE OVE DRŽAVE - vukovarski branitelji koji su preživjeli srbijanske fašističke konc. logore, kronično su bolesni od najgore bolesti koju rat ljudima daruje - PTSP-a, i uzdržavaju djecu i obitelji.
Uz to - oni su pravi Junaci, i pravi temelj hrvatske države.
Oni nemaju najviša državna odlikovanja kojima su dekorirana sva ona mrtva puhala koja su se pobacala tamo po saborskim klupama, njihovi rođaci, žene i bliža ili daljnja rodbina.
Oni nemaju bajoslovne plaće ili mirovine koja im je zajamčena nakon 2 godine izležavanja na tim klupama, ili putovanjima po svijetu.
Njima je zajamčeno bilo jedino kako će vladari, kad god im ustreba nešto keša, protiv zakona i ustava zagrabiti u njihove mirovine (ako ih uopće imaju), ali jesu li ili Tihomir Purda ili Veljko Marić ikada predstavljali problem za Hrvatsku? Jesu li bili kriminalci i lopovi milijuna Kuna, kakvih se desetine i stotine danas šeću Hrvatskom i brane se sa slobode?
Jesu li mučki digli oružje na susjede i pokušali srušiti Hrvatsku; jesu li ubijali i pljačkali tuđe, po volji i kada i kako im se prohtjelo?
Oni nisu, ali koliko je srbijanaca u Hrvatskoj to radilo, a danas su ne samo slobodni kao ptice, već im ova Država jamči sve, pa čak i mlijeko tih ptica ako ga se zažele.
Tihomir Purda i Veljko Marić vjerovali su kako im je zajamčena ipak jedna stvar. Vjerovali su kako će im, čak ako im vladari uzmu i zadnju Kunu koju su krvavo zaslužili, ali ne i tražili - Država koju su stvorili omogućiti samo ono najbitnije - Slobodu.
A kaj je hrvatska država učinila za njih?
Odnosno bolje pitanje: kaj su "institucije", ministri, vladari i sva ona vojska poltrona zaposlenih na grbači radnika, a u zadnje vrijeme i umirovljenika - učinili za Purdu i Marića?
Prodali su ih. U najboljoj maniri Poncije Pilata, oprali su ruke od njih, i predali ih rulji koja traži njihovu krv.
I još su našli obraza ustvrditi kako su to učinili: "za dobro Hrvatske".
Darijo Strehovac - Streh
