Mrtvi predsjednici 3.dio
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Petak, 04 Ožujak 2011 18:38
- Objavljeno: Petak, 04 Ožujak 2011 18:38
I kaj se još o toj staroj udbaškoj gardi može dodat? Za nas i budućnost Hrvatske su u biti najvažniji Ujin upis o manolićevom unuku (i sličnim unucima i nećacima), te upis u u kojemu govori kako hrvanje sa neprijateljskim obavještajnim službama prestati neće nikada.
Hrvatska je u usporedbi sa ostalim post-komunističkim zemljama u nezavidnom položaju baš zbog toga kaj se kod nas taj sustav nije niti demontirao i lustrirao, a kamoli su se njegovi pipci kažnjavali.
Nasuprot, nama se nad glavama danas širi potpuno nova hobotnica neo-komunista, a koja se hrani na činjenici kaj je Hrvatska toliko godina živjela u strahu pa se ljudi koji znaju povijest još uvijek boje Golog otoka, dok se mladi uništavaju antihrvatskim medijima i proyugoslovenski nastrojenim obrazovnim sustavom.
Cvijet Hrvatstva izginuo je u Domovinskome ratu, a preživjele neo-komunisti zakapaju vlastitim "antifašističkim" smradom, ideološki jednakim onome iz kraljevine shs i yugoslovija; dok je onima koje za DR nije bilo briga niti dok se ginulo u interesu sve što brže "zaboraviti". Takvi ne shvaćaju ili ne žele shvatiti kako svojom glupošću i opetovanim kukavičlukom samo kopaju jamu za buduće generacije, te kako za dvadesetak ili koliko godina njihova ušteđevina neće vrijediti niti toliko da im djeci kupe malo bolju pušku, kamoli kartu za "Minken" kakvu su koristili sami.
Na internetu se danas podaci mogu nabaviti brže i lakše nego ikada, a ne nedostaje nam niti hrvatskih književnika, povjesničara i znanstvenika, čija se djela, istina, ne smiju pojaviti na hateveju i ostalim medijima u rvata, ali su dostupna svakome tko želi znati.
Potrebno je samo ići logički, i kronološkim redom.
- dana 23. rujna 1987. - Milošević "izabran" za predsjednika srbije.
- dana 9. srpnja 1988. u novom sadu organiziran prvi "miting istine", srbi s Kosova ruše vojvođansku vlast.
- dana 8. srpnja 1989. - u Kninu se održava skup posvećenja novoizgrađene bogoslovije u manastiru Krka. Na skupu dominiraju gomile četnika sa kokardama iz čitave yugoslovije i svijeta.
- dana 29. studenoga '89. srbi najavili miting u Ljubljani, s parolom "istina o kosovu"(ali u biti im je pravi cilj - Zagreb). Slovenci skup zabranjuju, i dolazi do gospodarske blokade. Sve se to događa u vrijeme kad je gospodarstvo u rasulu, a sve republike osim srbije naravno, su dodatno u krizama zbog "Fonda za ulaganje u nerazvijena područja", te obvezne prodaje deviza Narodnoj banci yugoslovije (novi gospodarski udar na sve republike osim srbije).
- U Hrvatskoj određeni ljudi skupljaju hrabrost i osnivaju Hrvatski demokratski savez, koji prerasta u prvu demokratsku stranku - HDZ. Na popis članova su se već tada ugurali manolić, boljkovac, degoricija - svi odreda pripadnici OZNE (UDBE). U ovoj fazi, bez njih jednostavno nije moguće preuzeti vlast, a to vam odmah logički govori SVE o njima i njihovoj ulozi u yugoslovenskoj Hrvatskoj!
Njihov pravi motiv nije nikakva Hrvatska, već rušenje i miloševića I TUĐMANA, te nastavak održavanja neodržive frankensteinske kosturnice - yugoslovije!
E sad, hrvatski se udbaši i kosovci (yugosloveni) ovdje dijele na dvije frakcije:
1. yugoslovene "hrvate" - koji se ubacuju među hrvatske državotvorce HDZ-a gdje glume mirotvorce; i yugoslovene "ekstremno desne hrvate", s namjerom kompromitiranja Hrvatske u MZ, izazivanju Generalštaba "jna" na vojni
udar, i - obnovu yugoslovije.
2. yugoslovene velikosrbe - gdje im je namjera zajedno sa starim srbskim partizanskim oficirima srušiti miloševića i u suradnji sa "hrvatima" udbašima - obnoviti yugosloviju. U tu se svrhu osniva Stranka yugoslovena i SK pokret za yugosloviju. Najveća greška koju je manolić ovdje učinio jest što je precijenio utjecaj starih srbijanskih oficira i podcijenio snagu velikosrba, ali danas niti njemu i ostalim udbašima, niti nihovim pulenima poput mesića to ne predstavlja problem, što je i vrapcima jasno iz antihrvatske i proyugoslovenske politike koju vode.
Sad samo nešto više o manoliću, jer sam ga već razvuko:
Obavještajci se dijele na:
1. profesionalce (formalno zaposleni u pojedinim službama i samo povremeno su na određenom zadatku, u društvu imaju "masku").
2. doušnike (rade na svojim mjestima, sa službom samo povremeno surađuju).
Profesionalci dobijaju plaću u službi, a doušnici se nagrađuju na različite načine. Doušnici mogu raditi iz uvjerenja, iz interesa, ili stoga što su ucijenjeni; a podijeliti ih se može na one koji skupljaju ili šire glasine, i teroriste, najčešće kriminalce koji izvode razne akcije. Nagraditi ih se može i prijevremenim mirovinama, mirovinama na temelju lažnih dokumenata, ili tako da zauvijek ostanu vezani uz svoju službu (jeste li se ikada zapitali otkud toliko živih partizanskih boraca u mirovini?), ali mlađima je moguće omogućiti i brže napredovanje na radnome mjestu ili karijeri, osigurati javnu promociju (izbornu kampanju, recimo), potrebite veze i sl.
Profesionalci različitih razina imaju svoje doušnike, s time što oni na višim razinama znaju doušnike svojih potčinjenih, dok nižerangirani ne znaju doušnike svojih šefova ili paralelnih odjela (to su oni kaj se puno osvrću).
E, manolić je recimo karijeru počeo kao profesionalni obavještajac OZNE, i nakon "umirovljenja" je na vezi imao ogromnu doušničku mrežu u SVIM strukturama društva. Pod kontrolom je držao velik broj državnih službenika, kriminalaca, sveučilišnih profesora, sudaca, sindikalista, novinara, političara i napose njihovih supruga. One su u yugosloviji imale posebnu ulogu, dočekivale su strane delegacije, bile im vodiči po gradovima, restoranima, hotelima... Tim redom.
SDB (služba državne bezbednosti, bivša UDBA, nastala od OZNE) je na takve i slične načine pod kontrolom imala i europski dio političke emigracije, te je tako i manolić kontrolirao mnoge političke zatvorenike. po zatvorima su, naime, udbaši srbi i Hrvati igrali uloge dobrih i loših dečki. Srbi su zatvorenike tukli, a "Hrvati" su ih "pokušavali zaštititi". I na te su načine stjecali njihovo povjerenje i pretvarali ih u vlastite doušnike.
Zahvaljujući svemu tome, manolić je imao velik utjecaj u miliciji i državnoj sigurnosti, te je kao takav bio neophodan i Tuđmanu u preuzimanju vlasti. Poneki manolićevi suradnici koji su se pokušali osamostaliti odmah su kažnjeni time što su im se dosijei o suradnji sa KOSOM I UDBOM pojavili u javnim medijima, a koliko sličnih dosjea manolić i njemu slični i danas drže pod ključem pitanje je vrijedno milijune dolara.
Ajmo malo razmislit i o tome...
P.S.
Željno čekam komentare...?
Darijo Strehovac - Streh
