Il' njima njihovo, il' nama njihovo
- Detalji
- Kategorija: Darijo Strehovac Streh
- Kreirano: Nedjelja, 23 Svibanj 2010 16:24
- Objavljeno: Nedjelja, 23 Svibanj 2010 16:24
"Al nju i jesi, na zarukama - padne mu na pamet, i usne mu se ravnomjerno razvuku u obje strane kad se prisjetio tog pijanstva i tvrdih Vesninih sisa.
- Al jebeš sad to! - otrgnuo se od tih misli i nastavio razmišljati o glavnom problemu pred njegovom vladom.
- Ne, ne, nek, ne... - nastavlja koračati po sobi nekada davno u vlasništvi obitelji Krtek, a čiji je sin služio u Ustaškoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata -"ne, to ovakvu krmad neće slomit..."
- Telefon! - doobacuje mu Čačićka iz ureda, na kaj se opet zamislio jesu li mu bitnija njena cementirana bedra i tata "građevinar", a u biti sabornik, ili bi ipak mogao i bez njih.
Nanosekundu poslije je odluka donesena, i čačićkin je tata pobijedio u još jednoj političkoj borbi, kao i toliko puta prije toga niti ne znajući kako, zašto, ili: zbog koga.
- Hvala najdraža - prekriva već ravnomjerno razvučena usta prstima, prinosi ih istima i odmah ih odmiče šaljući toj, nimalo mu privlačnoj ženi (ijednoj nakon 2003, kad se u privatnom društvu konačno mogao izjasniti) - zračni poljubac.
Nije se niti potrudio pogledati njenu reakciju, za koju je iz iskustva pretpostavljao kako će biti sladunjava i plitka, i ponovno se usredotočio na trenutni problem: - Ne samo ta gamad, nego najniže treba palit! One one iste koji su ispočetka išli na nas, što sad još uvijek imaju 4, 3, i takvu gamad
Najviše ćemo razjebat one što smo im dodijelili do minimuma europske... - he, heh... - nasmijao se.
Inače se rijetko smijao, pa mu čak niti ovaj put porivi za to nisu bili sasvim jasni, ali imao je svoje pretpostavke koje su ga vodile zaključku kako je možda baš zbog toga i voljen među starijim "radnicima".
- Ajmo im se svima tatice naje... - mislio je - i kupit ove u sredini, a glavnu ćemo bagru, što su bili ostali do kraja, ili one vukovarske... - zatuć malo po malo, a ostali neće ni znat. Deset po deset kuna. Tu se morao zaustaviti i nasnijati se u sebi: a što takve budale rastrojene ratom uopće i znaju o računima?
- Dobro je, sutra ćemo na sastanku predložit tako. Ne možemo ništa dok tako ograničeno i na sitno lupamo po glavama većih. Treba zdrobit one koji se ne daju i zadovoljni su i ovim! One koji se nisu dali niti kad su nestajali ko snijeg u mećavi, niti oni kojima smo poslije još od kraja '92. nudili bolja mjesta, na toplom i sigurnom...
Po tome treba udarit, to nekako treba iskorijenit...
Odšetao je do prozora ureda i natočio si šljivovicu koju mu je sestrična poslala iz beo grada.
Razmišljao je o bratiću damiru s kojim se već dogo nije čuo dok je pogledom prelazio preko crkvice šareno išaranog krova; nekoliko desetaka nekakvih prosvjednika s crvenom zvijezdom na transparentima ga na parkiralištu pod prozorom nije niti zabrinjavalo, niti zanimalo.
- Al ono što je najgore - opet su mu se nabrale albino obrve - pa što je to njima?
Na njih možeš što god hoćeš poslat, ali oni opet prežive. "Izduraju" - sjetio se kako je onaj klinac od neki dan upotrijebio tu frazu taman kad mu je pumpica proradila.
- Izbiljno, gamad će možda preživjet i ovo... da im mater...
- Al dobro - sjeo je u fotelju i uključio pozorno maskiran analni masažer - i dalje je kako je bilo na početku : - Il njima njihovo, il nama njihovo.
Dario Strehovac - Streh
