Najstrašniji zločinci u Hrvatskoj su bili i ostali Srbi, napose hrvatski Srbi

Pin It

Ovo je stariji članak, neobjavljivan za širu javnost. U njemu ima podataka, koje bi trebali pročitati srbski četnički čelnici poput Nikolića, Vučića i njihovih srodnika, koji okrivljuju Hrvatsku osloboditeljsku "OLUJU" za progon Srba.

Ne, zločesti četnici, Nikoliću i Vučiću! "Olujom" nisu proganjani Srbi, nego su Srbi iz Hrvatske bježali ("Bežanija je najveća srbska hrabrost!" - Dobrica Ćosić) jer su se osjećali zločincima, a manji dio Srba, koji su se prisilno bavili infrastrukturnim četničkim djelatnostima su bježali po nalogu svojih gospodara od Babića i Martića preko Mladića i Karadžića do Šešelja i Miloševića...

Dakle, zadrti četnici Nikoliću i Vučiću, ne lažite sebe i druge. Srbi su bježali iz Hrvatske radi svoje krivnje i iz povijestno poznate srbske hrabrosti u "bežaniji". Srbi su dobili sve svoje ratove "hrabrom bežanijom" od Kosova, preko Albanskih klanaca i Soluna do našeg vremena - olujnog Knina...

To vam poručuje Dragan Hazler - hrvatski djelatnik iz Basela 19. srpnja 2015.

Najstrašniji zločinci u Hrvatskoj su bili i ostali Srbi, napose hrvatski Srbi

Umjesto mojeg uvoda neka kaže svoju istinu:

„Dražen ŽIVIĆ

IZRAVNI DEMOGRAFSKI GUBITCI (RATNE ŽRTVE) HRVATSKE (1990.-1998.) UZROKOVANI VELIKOSRPSKOM AGRESIJOM I NEKE NJIHOVE POSLJEDICE

Sažetak

Na temelju dostupnih izvora i literature u ovome su članku prikazani, a dijelom i procijenjeni, izravni demografski gubitci Hrvatske tijekom velikosrpske agresije. Analizirani su: vremenski

i prostorni okvir izravnih demografskih stradanja u razdoblju između 1990. i 1998. godine, potom veličina, odnosno struktura ratnih stradalnika (hrvatski branitelji, civili, nestali...) te neke posljedice izravnih demografskih gubitaka za demografski razvoj hrvatske države. Istraživanjem je procijenjeno da je tijekom velikosrpske agresije Hrvatska imala približno

20 091 izravnih demografskih gubitaka, tj. izravnih žrtava rata. Od toga broja 14 433 ili 71,8 posto su poginuli, ubijeni ili umrli zbog posljedica rata hrvatski branitelji i civili, 1 658 ili 8,3 posto nestali hrvatski branitelji i civili te približno 4 000 ili 19,9 posto poginuli ili umrli zbog posljedica rata pripadnici srpske paravojske i civilno stanovništvo na bivšim okupiranim područjima. Izravne demografske gubitke Hrvatske karakterizira vremenska i prostorna selektivnost te znakovit, najvećma nepovoljan utjecaj na prirodnu obnovu i dobno-spolnu strukturu stanovništva Hrvatske.“

Podsjetnik hrvatskim Srbima da nikada više ne čine zločine na Hrvatima

Piše Dragan Hazler

Kao višestrana žrtva srbskih zločina osobno i kao pripadnik hrvatskog naroda, koji je pretrpio najstrašnije zločine od Srba ne mogu shvatiti niti prihvatiti, da se u Hrvatskoj i u Den Haagu sudi Hrvatima, koji su se branili od napada i svih zločinstava, koja su nam činili Srbi. Samo dvojica hrvatskih Srba (Babić i Martić) su zanimljivi za Sud u Den Hagu, a iz gornjeg uvoda se vidi broj žrtava, koje su Hrvatima u Hrvatskoj nanijeli Srbi, pretežno hrvatski Srbi.

Sa srbskim zločincima u Hrvatskoj se ne bavi ni Den Haag niti Hrvatsko pravosuđe jer je previše zaposleno sudskim gonjenjem Hrvata, koji su kroz nametnute im teške ratne okolnosti i ratnu psihologiju ubili nekoliko Srba u ratu, kojeg su Srbi nametnuli Hrvatima, a ne obratno. Ne opravdavajući počinitelje tih srbskih žrtava, postavlja se pitanje, zašto se u Osijeku procesuira Hrvate za desetak ubijenih Srba a ne sudi se srbskim zločincima za oko 1500 poubijanih Hrvata u Osijeku i za preko 20.000 poginulih i poubijanih Hrvata u Hrvatskoj kao i za sva druga počinjena zločinstva.

Nepobitna je istina, da nama Hrvatima nisu činili nikakva zvjerstva i zločine nekakvi vanzemaljci, nego živi ljudi i među njima neljudi, koji se zovu Srbi.

Nevažni su pobliži nazivi, kao što su četnici ovoga ili onoga krvožednog vožda, arkanovci, miloševićevci, karađićevci, šešeljevci, mladićevci, beli orlovi, srpske straže Mihailovića Draže, Babićevi Kninjani, Martićevci, heroji kapetana Dragana... pa čak i Jugoslavenska armija jer su zločinci pod svima spomenutim i brojnim nespomenutim nazivima samo Srbi. Neka o tome kažu svoje sljedeći navodi zločinstava u Hrvatskoj, koja zločinstva nisu počinili vanzemaljci niti bilo koji narodi ovoga svijeta, nego Srbi i to pretežno hrvatski Srbi.

Evo malog podsjetnika na srbske zločine u Hrvatskoj

Tko je nas Hrvate oružano napao? Zna se: Hrvatski Srbi, Srbi u JA i Srbi iz Srbije!

Tko je sa hrvatskog prostora prognao Hrvate i tu proglasio Republiku srbsku krajinu? Srbi!

Tko je nas Hrvate progonio s naših vjekovnih ognjišta i popljačkao hrvatsku imovinu? Srbi!

Tko je nas Hrvate ubijao snajperima? Srbi, izvježbani snajperisti za tu manufakturu ubijanja!

Tko je ubijao Hrvate sa svima najstrašnijim metodama klanja i bacanja živih u vatru? Srbi!

Tko je mučio i ubijao hrvatske civile i zarobljene hrvatske vojnike, djecu i svećenike? Srbi!

Tko je silovao hrvatske djevojke i žene - majke i čak bake? Srbi!

Tko je ubijao hrvatske ranjenike, zarobljene na bojišnicama i u bolnicama, u Vukovaru? Srbi!

Tko je popljačkao hrvatske kuće i zatim ih palio i uništavao miniranjem? Srbi, čak civili!

Tko je popljačkao hrvatske poljoprivredne strojeve, traktore, kombajne...? Srbi, čak civili!

Tko je popljačkao bogati stočni fond od protjeranih Hrvata iz okupirane Hrvatske? Srbi!

Tko je pljačkao, palio i razarao hrvatske crkve i druge sakralne objekte, čak i groblja? Srbi!

Tko je rušio hrvatske prometnice i minirao mostove u okupiranoj Hrvatskoj? Srbi!

Tko je godinama granatirao hrvatske gradove, na pr. Gospić, Karlovac, Osijek, Brod...? Srbi!

Tko je raketirao Zagreb iz zraka i iz Knina, čak dječju bolnicu - zvončićima...? Srbi!

Tko je posijao Hrvatsku ubitačnim minama, od kojih trajno ginu Hrvati? To su počinili Srbi!

Tko je izvršio totalnu pljačku hrvatske imovine u okupiranom dijelu Hrvatske? Srbi!

Tko je na hrvatskom prostoru naumio ubijanjem i progonom Hrvata stvarati Veliku Srbiju? Suluda srbadija iz Srbije i petokolonaški hrvatski Srbi!

....

Ovim nedorečenim podsjetnikom o samoinicijativnim srbskim zločinima u Hrvatskoj, za koje im nije Hrvatska dala nikakav povod mogle bi se i trebale bi se napisati stotine knjiga i dijeliti ih bezplatno Srbima, da iz njih uče o svojim zločinima i u njima prepoznaju sebe i čvrsto odluče da nikada više ne će ponoviti srbske zločine prema Hrvatima i da se odreknu sulude ideje „Velike Srbije“ na hrvatskom prostoru.

Nažalost, Hrvatska izdaje premalo takovih dokumentarnih knjiga i time šteti ne samo državi i Hrvatima, nego i hrvatskim Srbima i onima iz Srbije! jer se zataškavaju srbski žločini i čak se zabranjuje o njima govoriti. Spominjanje srbskih zločinstava u Hrvatskoj, proglašava govorom mržnje i netoterancije.

Parafraza Petra Šegedina: „Svi smo mi odgovorni“!

Usuđujem se reći, jer sam osobno, čak višestrano pogođen sa srbskim zločinima, da su za počinjena zločinstva u Hrvatskoj odgovorni svi Srbi. Razlika je samo u tome, da je većina hrvatskih Srba bila direktno uključena u zločinstva kroz raznoimene zločinačke formacije, a srbski civili u okupiranoj Hrvatskoj su obavljali sve infrastrukturne radove i pljačku hrvatske imovine, da bi srbska zločinačka manufaktura ubijanja i industrija genocida i svih drugih cidnosti bila ubitačnija i razornija. Miroljubivi i takozvani mirni ili urbani Srbi u Hrvatskoj nisu doduše ratovali protiv Hrvatske (osim iznimaka!), ali nisu niti u nikakvom obliku prosvjeda, demonstracija, pismenih upozorenja zločincima ustali protiv svojih sunarodnjaka u ulogama teških ratnih zločinaca. Doduše bilo je par iznimaka, koje su pisanjem u Vjesniku pozivala na mir! Dakle, s pravom se može parafrazirati Šegedina, da su za srbski zločinački rat protiv Hrvatske odgovorni svi Hrvatski Srbi. Razlika je samo u stupnju odgovornosti.

Ovdje je potrebno, posebice izraziti čast, poštovanje i zahvalnost onom dijelu hrvatskih Srba, koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom. Takvih je uvijek bilo; ima ih i sada, ali nažalost njih zasjenjuju srbski zločinci u Hrvatskoj poput raznih Babića, Martića, Pupovaca, Stanimirovića... i ovima srodnih srbskih i vlaških petokolonaša u Hrvatskoj.

Vukovarci s plastičnim kesicama, a Kninjani na hrvatskim traktorima

Progonjeni Vukovarski Hrvati i nesrbske nacionalne manjine izcrpljeni srbskom obsadom i granatiranjem grada hramlju uz prijeteću pratnju srbskih vojnika i pjesmu „Slobodane šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate“ i nose svu svoju imovinu u plastičnim vrećicama, a Kninski Srbi, bježeći radi osjećaja krivnje voze svoju i popljačkanu hrvatsku imovinu na svojim i na popljačkanim hrvatskim traktorima.

Tko ne vidi samo u ovome fenomenu razliku od srbskih zločinačkih progona Hrvata i sa svojom odlukom bježećih Srba, taj je jako zločest i sa svojim stavom ostaje nadalje u lažima i zabludama, iz kojih nije ništa naučio.

Dodajmo ovome i Proglas predsjednika RH Dr. Franje Tuđmana, kojim poziva sve Srbe s okupiranih hrvatskih prostora, da ostanu u svojim domovima uz jamčevinu, da im se ne će ništa dogoditi. Sa srbske strane nije bilo u čitavome ratu nijednog takovog poziva, nego suprotno: progon i izseljenje Hrvata iz svojih vjekovnih domova, koje su srbski civili nastavili pljačkati i uništavati.

Nepojmljivo za zdravi razum: Den Haag traži od Hrvatske nekakve topničke dnevnike o prekomjernom granatiranju Knina, u kojem je pogođeno par kuća! Zašto Den Haag ne traži srbske topničke dnevnike o granatiranju Vukovara, kojeg su Srbi sravnili sa zemljom!?

Umjesto svakog drugog zaključka

Napomenuo sam gore, da sam osobno i kao Hrvat višestrano stradao od srbskih zločinstava počinjenih u Slunju. Ubili su mi Srbi snajperima sestričnu Mariju Antolković, rođaka Dragana Modrušana i najmanje desetak blizkih prijatelja, od ukupno 297 nedužnih Hrvata, koje su poubijali u gradu Slunju. Srbi su klali nedužne ljude (obitelj Milana Kovačevića); bacali su žive ljude u zapaljene njihove kuće (obitelji Morović), najbrutalnijim metodama ubijali su staro i mlado (bake preko 90 godine i djecu od 6 mjeseci).

U godišnjacima „Mostovi“, u izdanju Slunjskog dekanata nalazi se popis hrvatskih žrtava i opis zvjerskih metoda, kojima su se služili srbski zločinci.

Nijedan Srbin nije sudski gonjen za neopisivo goleme zločine ubijanja ljudi, progona svih Slunjana, pljačke hrvatske imovine i uništavanja svih vrsta i oblika gospodarskih, kulturnih pa i prirodnih dobara (U Rastokama su Srbi minirali najveći slap „Buk“).

Tek da još spomenem: spalili su i minirali sve katoličke crkve, kapelice i druge sakralne objekte, čak i nekoliko katoličkih grobalja u Slunjskom dekanatu.

Meni osobno su Srbi popljačkali svu imovinu naslijeđenu od roditelja i stečenu s moje strane, zatim su devastirali moju kuću i gospodarske zgrade do stanja nepopravljivosti.

Najstašnije su me Srbi pogodili paljenjem obiteljske pismohrane, slika od najdavnijih i bližih predaka. Ja nemam više slika svojih pradjedova, pokoljenja djedovog, ni od svojih roditelja niti svojih iz životnog razdoblja u Slunju.

Spalili su takozvani "domaći Srbi" moje najdraže uspomene: školske i druge knjige, bilježnice iz školovanja u Slunju, školske svjedodžbe, razne pohvale, spomenare i uspomene svih oblika. To je nepovratljivo i neobnovljivo, a pri pomisli na to duša me zaboli.

Neka mi netko kaže i dokaže, da se takove srbske zločince može voliti i oprostiti im sve zločine počinjene meni osobno i narodu hrvatskome, kojemu dušom i tijelom pripadam.

Unatoč svega toga, ja ne mrzim Srbe, ali ih niti ne volim. Naprotiv, ja ih žalim jer su oni nesređeni jadnici, negdje na granici između normalnoga i onog drugog ekstrema, kojega ne ću imenovati. Valjda ih radi „ovog drugog ekstrema“ ne goni Haaško niti Hrvatsko pravosuđe.

Basel, 10. veljače 2009.

Mr.sc. Dragan Hazler, bezkućnik u Slunju, štoviše čak i prognan pa radi toga živim u Baselu