Hrvatski vojnici i častnici idu na hodočašće u Lurd?

Pin It

Gospa Sinjska je europski i hrvatski vrijednija nego Gospa Lurdska! Ovo nije samo pohvala i čast, nego i obveza nama - Hrvatskom katoličkom narodu da organiziramo hrvatska, europska i svjetska hodočašća na najznamenitijim mjestima u Hrvatskoj, gdje nam je Gospa pomogla pobijediti daleko jače neprijatelje, koji su ugrožavali Hrvatsku i Europu s naglaskom na kršćanstvo na tim prostorima.

Za pozdraviti je, za pohvaliti je i za podržati je, što hrvatski častnici i vojnici, isto invalidi iz domovinskog obranbenog rata protiv srbske genocidne agresije na Hrvatsku, isto Hrvatski branitelji protiv te srbske genocidne okupacije, isto Hrvatice silovane od srbskih divljaka iz redova srbskih genocidnih okupatora, isto i druge hrvatske institucije i udruge kao primjerice Vojni ordinarijat Hrvatske vojske, hrvatske redovnice, redovnici... svi su za pohvaliti koji od 1953. naovamo odlaze na hodočašće u svetište Majke Božje Lurdske.

Ove godine (2015) je na svečanostima, što se održavaju u svibnju sudjelovalo 700 hrvatskih hodočastnica i hodočastnika. Lijepo i uzrno ih je bilo vidjeti s hrvatskim oznakama među sudionicima iz 40 država Europe i svijeta. Uz ostalo sudioništvo Hrvatske u Lourdesu (Lurdu) s državama NATO-a i drugim državama pokazuje, gdje je naše mjesto. Zato, zaključimo ovim mislima: Njegujmo tu međunarodnu smotru i sudjelujmo u njoj svake godine u najvećoj mogućoj zastupljenosti.

Prednje izjave iz moje hrvatske i kršćansko katoličke duše napisao sam radi izrečene pohvale, ali i radi kritike, točnije radi potrebe neki "usuglašavanja između ljudskog i božanskog" koje slijede, a s njima ću ukazati na (možda?!)naš propust i uvođenje boljih ili jasnije rečeno: manje trgovačkih hodočašća. Koliko se sjećam iz učenja vjeronauka u slunjskoj Osnovnoj školi prije Drugog svjetskog rata: Isus je istjerao trgovce iz hrama, a što su današnja hodočašća to vidimo očima i sjećamo u novčaniku.

Svetišta Majki Božjoj u Hrvatskoj

Mi Hrvati i naša domovina Hrvatska imamo kršćanski, hrvatski i europski motreno kroz opće kriterije vrijednija svetišta Majki Božjoj, nego ijedan narod u Europi jer smo se malne pola tisućljeća uz pomoć Majke Božje borili za spas ljudskih života i vjere katoličke na našem prostoru. Pritom se mi Hrvati - kršćanski katolici nismo obranbeno borili samo za sebe, nego i za spas Kristovog nauka i za spas naroda Europe u našem zaleđu.

U tim našim obranbenim, protiv s druge strane nama nametnitim ratovima pomagala nam je naša vjera kršćanska i u njenom središtu Majka Božja, u nas popularno zvana Gospa.

Kroz našu uzajamnost vjere i pomoći Gospinoj postali smo Marijanski narod i država. Štujemo Majku Božju kao Kraljicu Hrvata. Kao branitelji vjere kršćanske - katoličke proglašeni smo od ovozemaljskog poglavara Kristove crkve predziđem kršćanstva ili Antemurale Christianitatis.

Ne trebamo bolje potvrde naše vrijednosti za hrvatsko-europska svetišta Majki Božjoj od ove dvije iznešene istine: 1. Marijanski narod Hrvati i 2. predziđe kršćanstva ili Antemurale Christianitatis na hrvatskome prostoru.

Ovo nije samo pohvala i čast, nego i obveza nama - Hrvatskom katoličkom narodu da organiziramo hrvatska, europska i svjetska hodočašća na najznamenitijim mjestima u Hrvatskoj, gdje nam je Gospa pomogla pobijediti daleko jače neprijatelje, koji su ugrožavali Hrvatsku i Europu s naglaskom na kršćanstvo na tim prostorima.

Takovih mjesta ima više u Hrvatskoj, a ja ću kao Hrvat, kao laik - kršćanin i katolik spomenuti samo dva s najkraćim osvrtom na zasluge i potrebnu zahvalnost Majki Božjoj - Kraljici Hrvata - našoj Gospi.

l. Pobjeda nad Turcima uz pomoć Gospe Slunjske

Još davne 1584. godine je hrvatski ban Toma Bakač uz blagoslov i pomoć Gospe Slunjske pobijedio nadmoćne Turke u zaselku Močile između Slunja i Rakovice i pritom oslobodio oko 30.000 roblja, koje su Turci vodili iz Hrvatske i iz Kranjske u Tursku.

Do Drugog svjetskog rata, točnije prije komunizma o ovoj pobjedi hrvatskog bana uz pomoć Gospe Slunjske učilo se je u slunjskoj školi i čak se je Sisačka pobjeda bana Tome Bakača nad turskim napadačima pripisivala nazočnošću duha Gospe Slunjske.

O čudotvornosti Gospe Slunjske napose su rado govorile za života, davno pokojne slunjske učiteljice - sestre †Jelena i †Lucija Cindrić.

Drveni kip iz 13/14. stoljeća te čudotvorne hrvatske i kršćanske zaštitnice Gospe Slunjske, kojoj se pripisuje i zaštita hrvatskih ognjišta čuva se na najistaknutijem mjestu u Crkvi zavjetnih darova na Trsatu.

Na tom prostoru, gdje je hrvatski ban Toma Bakač porazio Turke srpnja mjeseca 1584. nalazi se sada Poligon Hrvatske vojske "Eugen Kvaternik" Slunj. Tu dolaze na vježbe vojnici iz Amerike, iz europskih i drugih država, poglavito iz NATO-a.

Hrvatska Biskupska Konferencija bi trebala taj prostor proglasiti Međunarodnim Hodočastnim Mjestom za sve vojske i druge štovatelje Majke Božje iz Europe i iz svijeta u znak zahvalnosti i štovanja Gospe Slunjske, koja je i Gospa svih kršćana u svijetu.

Majka Božja, u Hrvatskoj nazivana Gospa Slunjska je na tom mjestu spasila Hrvatsku i Europu od onovremene najjačče protukršćanske turske sile, koja sila je iza toga poraza počela nepovratno slabiti.

Zahvalimo Gospi Slunjskoj održavanjem međunarodnih kršćanskih hodočašća svake godine u mjesecu srpnju.

Vrlo poznati umjetnik iz Istre Dubravko Radman izradio je nedavno tri replike kipa Gospe Slunjske iz drveta prema sačuvanom izvornom kipu na Trsatu.

Jedna od tih replika kipp Gospe Slunjske bi se trebala postaviti na budućće hodočastno mjesto, na Poligonu Hrvatske vojske "Eugen Kvaternik" Slunj.

S tom svrhom, obnove ili točnije uvođenja zasluženog štovanja Gospe Slunjske radi spasa ljudi i kršćanstva u Hrvatskoj i Europi, šaljem ovaj članak uzoritom biskupu Gospićko-Senjskom, Prof. Dr. Mili Bogoviću, poznatom graditelju Crkve hrvatskim mučenicima u Udbini, da proglasi Hrvatskim i Europskim Svetište Gospi Slunjskoj na prostoru Vojnog poligona Hrvatske vojske "Eugen Kvaternik" Slunj.

Svetište u Lurdu proglasili su za vojnička hodočašča dvojica kapelana

Ako su dvojica kapalana - jedan francuski i drugi njemački mogli u čast štovanja Majke Božje Lurdske stvoriti najveće europsko i svjetsko hodočasničko okupljalište, koje je odobrila i Sveta stolica, uvjeren sam da to isto može učiniti za Gospu Slunjsku Hrvatski biskup Mile Bogović uz blagoslov pape Franje, velikog prijatelja svih ljudi i Hrvata među njima.

Na tom hrvatskom i međunarodnom poligonu trebalo bi izgraditi Crkvu

Na tom poligonu HV "Eugen Kvaternik" Slunj, gdje dolaze i susreću se vojske, malne iz cijelog svijeta trebala bi se izgraditi dgovarajuća Crkva Gospi Slunjskoj iz međunarodnih sredstava.

Ovo bi zapravo trebala biti naša hrvatska, europska i svjetska zahvalnost Gospi Slunjskoj, što nam je pomogla u najvećoj nevolji. To mjesto u Slunju bi trebalo postati "Hrvatski Lurd" za sve ljude i narode dobre volje i poštenih namjera.

Ovaj hrvatski i međunarodni kršćanski projekt spada u nadležnost hrvatskog biskupa Mile Bogovića i Svete stolice, a ja kao kršćanski katolik ću ga uvijek podržavati i okupljati za njegovo oživotvorenje.

2. Čudotvornost Gospe Sinjske

Gospa Sinjska je pred 300 godina pomogla hrvatskim vojnicima, braniteljima Sinjske krajine pobijediti one istočnjačke sile, koje su ugrožavale Hrvatsku i cijelu Europu.

Istaknuti turski intelektualac Dr. Kaya Atassoy izjavio je na jednom znanstvenom skupu u Baselu, da su Hrvati krivci, zašto Paris ili Berlin nisu postali glavni gradovi velikog Turskog carstva. Uz ostala ratišta u Hrvatskoj, gdje su Turci bili poraženi ili odbijeni, poimence je Dr. Kaya Atassoj spomenuo: Slunj, Sisak i Sinj - tri hrvatska "S", gdje su Turcima nanešeni najveći porazi.

Svjedoci smo, da nasljednici tih mračnih sila, čije su predke pobijedili Slunjani, Siščani i Sinjani, ubijaju ljude koji su po bilo čemu drugčiji od njih, uništavaju ostatke starodrevne kulture, siju strah među ljudima i narodima.

Predke od takovih pobijedili su Sinjski junaci uz pomoć Gospe Sinjske. Dakle Gospu Sinjsku treba slaviti čitava kršćanska Europa.

U Sinj trebaju dolaziti častnici i vojnici iz svih europskih držva i ostalog svijeta primiti Gospin blagoslov i zahvaliti se hrvatkim braniteljima - sinjskim junacima, kojima je Gospa Sinjska pomogla izvojevati pobjedu "Davida nad Golijatom".

Jednako kao što se već 300 godina alkarskim natjecanjem sjećamo na veliku i značajnu pobjedu hrvatske kršćanske vojske, trebali bismo ne samo mi Hrvati, nego svi narodi svijeta, napose Europljani izražavati zahvalnost Gospi Sinjskoj.

U tom je opravdani zov i razlog, da Sinj postane međunarodni hodočastni grad u znak zahvalnosti Gospi Sinjskoj na velikoj pomoći u Sinju, ali ne samo za Sinj i za Hrvatsku, nego i za Europu.

Naša je obveza i dužnost izraziti trajnu zahvalnost i čast Gospi Sinjskoj ustrojstvom Međunarodnog hodočastničkog okupljališta u Sinju, svaka godine u mjesecu kolovozu.

Gospa Lurdska je postala simbol pomirenja Francuske i Njemačke

Gospa Lurdska je započeta slavom kroz dogovor njemačkog i francuskog kapelana i to mjesto je postalo Međunarodno hodočašće Lourdes (Lurd) od 1993. Da ne pogriješim u opisu evo prijepisa iz Wikipadije:

"Negdje iza II. svjetskog rata 1948. godine zajedno su se našla dva vojna kapelana – francuski i njemački - i postavili pitanje: „Možemo li mi nešto učiniti da se naši narodi, koji su u ovom stoljeću dva puta ratovali jedni protiv drugih, približe miru? I uz dozvolu svojih pretpostavljenih, počeli su okupljati grupu vojnika Francuza i grupu vojnika Nijemaca, te su zajednički hodočastili Majci u Lurd. To je trajalo deset godina, da bi prigodom stote godišnjice ukazanja u Lurdu 1958. godine predstavnici drugih naroda postavili pitanje: „Zbog čega i mi ne bismo hodočastili sa svojim vojskama u Lurd?“ Očito je bilo potrebito naći se oko zajedničke ideje, zajedničke osobe koja bi nam pomogla da ne ulazimo u ludosti rata u koje smo ulazili u prvoj polovici 20. stoljeća. Tako je prije pedeset godina započelo i službeno Međunarodno vojno hodočašće u Lurd".

Par zaključnih misli

Gore sam se izrazio da Hrvatska ima povijestno opravdanjih, kršćanskih vojničkih i mirotvornih hodočastnih mjesta, nego je Lourdes. Spomenut ću primjerice samo nekoliko ne ulazeći u pojašnjenja:

Aljmaška Gospa, Bistrička Gospa (Majka Božja Bistrička), Certingradska Gospa, Lepoglavska Gospa, Gospa u Međugorju, Sinjska Gospa, Slunjska Gospa, Trsatska Gospa. Trošmarijska Gospa...

Ova spomenuta i brojna nespomenuta svetiša Majke Božje imaju svoja obredna slavlja. U Mariju Bistricu dalazi organizirano Hrvatska vojska. Sva spomenuta i druga Marijinih svetišta, osim, nažalost od Svete stolice još nepriznatog Mađugorja imaju uglavnom nacionalni, a ne inernacionalni karakter.

Bar neka od hrvatskih Marijinih središta, primjerice Slunj i Sinj bi trebalo internacionalizirati.

Pisatelj ovih redaka samo predlaže, a nadležni Katoličke Crkve u Hrvata bi trebali ovaj prijedlog razmotriti i uz blagoslov pape Franje sprovesti u djelo.

Kako je došlo do hrvatskog vojnog hodočastčenja u Lurd?

Međunarodno vojno hodočašće - Lourdes

U vremenu do međunarodnog priznanja Lurda država Hrvatska je bila u sastavu Jugoslavije. U tom vremenu vojska i Crkva bile su na suprotnim stranama zbog komunističke indoktrinacije. Svi mi koji smo tada služili vojsku znamo što je to značilo. Nismo mogli ni zamisliti da bismo mogli sudjelovati u Lurdu. Pitanje je li uopće itko znao da postoji vojno hodočašće. Sve se zbivalo daleko od nas. Bili smo, kako se onda govorilo, iza željezne zavjese.

Tek 1993. godine francuski vojni biskup mons. Michel Dubost preko svog generalnog vikara, koji je tada dolazio u posjete vojnicima u Sarajevu, šalje nam poruku: „Zašto i vi ne biste hodočastili u Lurd?“ I tada je jedna grupica od dvadeset i četiri vojnika s prve crte bojišnice krenula u Francusku. I to je bio početak našeg lurdskog hodočašća. Odmah se došlo na zamisao da se takvo hodočašće organizira i u domovini – u Mariji Bistrici. U prvo vrijeme odlučeno je da će svake godine na hodočašće ići 100 vojnika i 50 policajaca – dakle, tri autobusa i to je bilo tako sve do osnivanja Vojnog ordinarijata 25.travnja 1997. godine, a 1998. kad je Vojni ordinarijat počeo s djelovanjem, došlo je do razgovora između oca biskupa i generalnog vikara te tadašnjeg ministra obrane gospodina

Miljavca. Kako se je sve odvijalo do danas i nadalje to nam je poznato pa ne treba ovdje ponavljati. Dodat ću samo naprijed najavljenu kritičnu misao. Kristova crkva treba slijediti Krista, koji je istjerao trgovce iz hrama. Nota bene!

Hvaljen Isus i Marija!

Mr.sc. Dragan Hazler - kršćanski katolički vjernik - hrvatski djelatnik u dijaspori

Basel, 23. svibnja 2014. - na obljetnički dan rođenja Otca domovine Ante Starčevića

Ante Starčević (Žitnik, Gospić, 23. svibnja 1823. - Zagreb, 28. veljače 1896.)