Zašto Hrvatsko pravosuđe ne traži izručenje Vojislava Šešelja?!

Pin It

(Ako je Hrvatsko pravosuđe tu ulogu zapostavilo do sada, treba je započeti sada!) Zašto ga sada ne osudi Hrvatsko pravosuđe po hitnom postupku makar "u odsutnosti" ili zašto Hrvatsko pravosuđe ne traži od Den Haaga i od Beograda, da preuzme "lege artis" suđenje Vojislavu Šešelju, ratnom (sada i mirnodobskom!) velezločincu, koji prijeti Hrvatima i Hrvatskoj okupacijom po velokosrpskoj fašističkoj granici u Hrvatskoj?!

Za uvod treba nešto reći pa makar se zamjerio nekome

Od svih struka s fakultetskom naobrazbom, trajno su u Hrvatskoj po općem kriteriju i (NE-) učinkovitostima najslabije struke ovim redom:

1. Pravosuđe (o njemu obširnije slijedi)

2. Jezikoslovlje - ono je i danas na temeljima šepavog Vuka i nema za njega hrvatski "bič".

3. Povijest - pišu je stalno protuhrvati, u novije doba: Zatezalo, Goldsteini, Ivini, Jakovine...

Sve druge struke u Hrvatskoj u svojim djelatnostima variraju, od pada do oporavka i uspona pa do ubrzanja i uspjeha, ali tri spomenute, uz vrlo malo iznimaka ne mare za čisto hrvatsko obilježje niti hrvatske probitke ni interese i može ih se najtolerantnijim procjenama i ocjenama nazvati trajnom rak ranom hrvatskom. Samo jedno pitanje: Je li ovo hrvatski pravopis, s kojim nas se muči od prvog razreda pučke škole do odlaza u nepovrat.

Ostanimo ovdje kod pravosuđa u raznim državnim pojavama Hrvatske!

Namjerno ne kažem Hrvatsko pravosuđe jer ono nije hrvatsko, nego glede hrvatstva je pasivno ili je protuhrvatsko. Za hrvatsku tragediju u Drugom svjetskom ratu i poraću pada velika sukrivnja na pravosuđe komunističke Hrvatske. Kad su u pitanju zaštita hrvatskih prava, zaštita hrvatske imovine, zaštita hrvatskog povijesnog prostora, zaštita kulturnih i svih drugih dobara, i zaštita života hrvatskog čovjeka - hrvatskog naroda, pravosuđe u Hrvatskoj se nije našlo u svojoj ulozi na strani Hrvatske i Hrvata, nego u svemu istaknuto protuhrvatski. Bilo je protuhrvatsko i na suđenju Hrvatima u Hrvatskom proljeću. Slijedilo je pravosuđe u Hrvatskoj savjet velezločinca Tita: "Ne držite se zakona kao slijepac štapa, nego sudite...". Uostalom, pravosuđe u Hrvatskoj nije do danas "post mortem" osudilo velezločinca Tita i još žive titonje. Nijemačko pravosuđe daju lekciju pravosudju u Hrvatskoj i vjerujmo da će nastaviti i druge države, u kojima su Titovi dželati zlostavljali i ubijali Hrvate. Nota bene!

Ima li pravosudna struka u RH preventivu i kurativu kao na primjer medicina?

Recimo da su Hrvati - Hrvatski narod u svojoj nametnutoj podijeljenosti u Drugom svjetskom ratu i u poraću zaista krivci po pravosudnim kriterijima, diktiranim tezuljom slijepe Justitije, postavlja se temeljno pitanje preventive pravosuđa u Hrvatskoj. Zar je pravo - pravosuđe jedina struka, koja ne primjenjuje preventivu. Zašto pravosudna struka i pravosudna znanost (ako postoji?!) nije savjetovala političare u Hrvatskoj, kad je to bilo potrebno?!

Samo jedno složeno pitanje: Jesu li za hrvatsku tragediju uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme rata i u poraću krivi ustaše, a upravo ustaše su bile u sva tri spomenuta povijestna segmenta ustanici i vojska, koja je branila Hrvatski narod, sebe i ratnu državu Hrvatsku, onakovu, kakove su sve države u ratu. Još i danas se u Hrvatskoj glorificira srbsko-četnički fašizam i zločinački komunizam (Srb, Veljun, Kumrovec, Petrova Gora...), a tu su izvori tragedije države Hrvatske i Hrvatskog naroda i izazov za ustaše... Nota bene!

Ostavimo ovdje povijestno i juristički Drugi svjetski rat, predraće i poraće za drugi uradak i pozabavimo se pravosuđem Republike Hrvatske od 1991. do Josipovićevih dana i tajkunske Republike Remetinec, od koje se možeš odkupiti problematičnim novcem.

Justitia croatica je posve slijepa na to. Njoj je važna lova, ne pita odkuda je?! Gdje je tu etika i deontologija pravosuđa u RH?! Ako imaš love, možeš kupiti pravo i pravdu u RH. SRAMOTA!!!

U Hrvatskoj su pobrkani kriteriji za poštenje i lopovluk!

Opravdano kritiziramo i osuđujemo kupoprodaju fakultetskih diploma, kolekcionarstvo umjetnina Sanadera i Vidoševića, prodaju banaka, INA-e, industrije i Jadranske obale, osiguranja, autocesta... a ne kritiziramo pasivnost pravosuđa, koje je suodgovorno za spomenute loše rabote jer ih je vidjelo, a nije spriječilo. Zašto je pravosuđe u Hrvatskoj pasivno i zašto ne djeluje juristički preventivno?! Zar nije bolje spriječiti, nego liječiti?

Pravo u pravosuđu zlorabi sintagmu Hrvatsko pravosuđe jer nije hrvatsko

Po čemu je to pravosuđe hrvatsko, ako donosi protuhrvatske zakone ili (i) zakone štetne za Hrvatsku. Evo od brojnih samo tri primjera iz ere Rspublike Hrvatske, od kojih nedužni Hrvati snose posljedice:

1. Zakon RH o aboliciji i amnestiji Srba među kojima su abolirani srbski zločinci, ali taj zakon ne abolira niti amnestira Hrvatske branitelje ako su počinili neki prekršaj na srbskim zločincima, na primjer izbatinali ih jer su počinili strašne zločine.

2. Zakon RH o povratku ili naknadi štete za imovinu, koju je konfiscirala jugoslavenska komunistička vlast i dala gratis svojim komunističkim i srbskim podobnjacima... U RH komunistički podobnjaci i srbočetnici zadržavaju pravo na imovinu oduzetu Hrvatima, koju su dobili gratis i ne trebaju je platiti, nego za njih plaća država Hrvatska, odnosno plaćaju oni Hrvati, kojima je imovina (na pr. gređevinsko zemljište) oduzeto... U tome zakonu nema ni "p" od pameti, pravde i poštenog prava, a stvorili su ga juristi... Po tim zakonima, uz nepravdu prema Hrvatima, sprovela je Srbija velikosrpsku demografiju i politiku u oduzetim hrvatskim krajevima, na pr, Srijemu, Bačkoj, Boki Kotorskoj i sprovodi je čak u Istri. Hrvatsko pravosuđe je posve pasivno na tim protuhrvatski zločinima. Zašto???

3. Na prvi pogled nedužan RH Zakon, kojim se JAZU pretvatra u HAZU i istovremeno zabranjuje se uporaba sintagme Hrvatska akademija... za sve druge Hrvatske akademije, koje već desetljećima pa i stoljećima djeluju u dijaspori pod imenom Hrvatska akademija... Od 15. stoljeća naovamo do našeg vremena nastajale su i nestajale pa opet stvarane Hrvatske akademije u dijaspori na zakonima države domadara...

Te Hrvatske akademije, koje su u dijaspori nastajale i nestajale djelovale su i djeluju sada pod tom sintagmom. Pravosuđe u RH bi se trebalo barem postidjeti pred tim krajnje pogrešnim i bezvrijednim zakonom, kojim zabranjuje hrvatsko ime akademijama, a nema čak niti ingerenciju na njima jer su u drugim državama.

Kad bi to pravosuđe u RH bilo pravo Hrvatsko pravosuđe, ono bi pomagalo Hrvatima u dijaspori stvarati Hrvatske akademije, hrvatske institucije svih oblika i namjena čak i Hrvatsko sveučilište za dijasporu. ALI ne, Hrvatsko pravosuđe ne štiti u ničemu Hrvate u dijaspori. U svemu nam otežava ili čak ukida pravo na uzajamni život s Hrvatskim narodom u iskonskoj domovini Hrvata.

Malne svi hrvatski zakoni su loši ili manjkavi!

Takvi zakoni u Republici Hrvatskoj su slika pravne struke i pravosuđa u Republici Hrvatskoj s Ustavom zasnovanim na tekovinama komunistiučkog Zavnoha. Takva država Hrvatska prihvaća forme i norme Europske Unije, među inima i Rezoluciju 1481 za lustraciju komunizma, a zadržava komunizam čak u temeljima Ustava RH. Parafrazom velikog Shakespeara mogli bismo s pravom reći "Nešto je trulo u zemlji Hrvatskoj!"

Trebalo bi napisati knjigu ili leksikon loših i manjkavih zakona u Republici Hrvatskoj. Prepustimo i to pravnicima i kritičarima u Hrvatskoj (ako ih imamo?!) i pređimo na najvažnije!

Zašto Hrvatsko pravosuđe nije tražilo izručenje Vojislava Šešelja i šešeljevaca?!

Pravosuđe u Hrvatskoj (u daljnjem Hrvatsko pravosuđe, takvo kakvo je ne zaslužuje hrvatskog imena, ali upotrijebi mo ga) nije ni formalno zatražilo izručenje/privođenje najistaknutijih srbskih, crnogorskih i jugoslavenskih ratnih zločinaca:

a) iz vrhovništva JNA i predsjedništva SFRJ (na primjer: Veljko Kadijević, Stjepan Mesić!), b) iz redova Šešelj/Miloševiševih Srba: Vojislav Šešelj, Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić...) i

c) niti iz redova srpskih zločinaca iz vlade i generalstaba tzv. Republike srpske krajine (čitava vlada i generalstab RSK živi slobodno u Beogradu, a Savo Štrbac se sastaje sa Zoranom Pusićem u graničnom područu RH i BiH).

Što tek reći za velečetnika Milorada Pupovca, glavnog kreatora i sprovoditelja velikosrbske državne politike u Hrvatskoj! Umjesto srpskim folklorom i starim običajima, Milorad Pupovac nameće u Hrvatskoj, čak u Hrvatskom saboru srpsku politiku.

Kapetan Dragan vuče za nos Hrvatsko pravosuđe!

Ne samo, da Hrvatsko pravosuđe nije tražilo NITI TRAŽI izručenje najviših i visokokvalificiranih srbskih ratnih zločinaca, nego je nemoćno i u ponekom traženju izručenja kao na primjer velezločinca Dragana Vasiljkovića, zvanog Kapetana Dragana iz Australije. Kapetan Dragan, Aleksandar Vučić i Branislav Šešelj su se napose istakli u zločinstvima na prostoru Središnje Hrvatske. Postoji srpski film, u kojem se vidi spomenuta trojka u svojim zlodjelima počev od ubijanja Hrvata, preko silovanja i drugih mučenja do pljačke hrvatske imovine, vandalskog feritizma i miniranja Hrvatske "dar za trajnost!"

Nijedan Srbski zločinac nije osuđen za Vukovar, Ovčaru...

Hrvatsko pravosuđe ne istražuje niti sudi srbskim zločincima, koji su ubili i prognali tisuće ljudi iz Vukovara, popljačkali i vandalizirali grad te pokazali visoku genocidnu kvalifikaciju srbskog velezločinstva na svima poljima najbrutalnijega srbskog feritizma (pradivljaštva). "Ovčara" mora ući ući u špicu povijesti srpskog genocida 20. stoljeća. Narod, koji u 20. stoljeću pravi "Ovčare", "Srebrenice" i razara Vukovar, Dubrovnik i Sarajevo te u baštinu ostavlja ub itačne mine je za posebna liječilišta i za Međunarodno pravosuđe.

Imamo i mi Hrvati štićenike srpskih genocidaca, okupatora i vandalskih feritista. Predsjednik Republike Hrvatske čeka velikosrbskog fašističkočetničkog vojvodu Tomislava Nikolića, koji preko crvenog tepiha dolazi na rukovanje i poljubac s komunjarom Ivom Josipovićem...

Zar će Hrvatski narod birati još jednom komunjari srboguzolizca Ivu Josipovića za predsjednika RH, koji u 5 godina svoga prvog mandata nije učinio NIŠTA. BAŠ NIŠTA dobroga za Hrvatsku...

Srpski silovatelji šeću slobodno po Hrvatskoj i hrvatske žrtve ih susreću

Hrvatsko pravosuđe ne privodi pravdi srpske zločince - silovatelje Hrvatica: majka supruga, djevojaka i maloljetnica. Zašto ta pasivnost Hrvatskog pravosuđa i bezinicijativnost Hrvatskog pravosuđa?!

U Slunju su silovanja i nakon toga ubijanja žena Hrvatica obavljana u nazočnosti, što znači po odobrenju i zapovijedi Vojislava Šešelja. Nešto od toga je zabilježeno i u knjizi "Sunčica" od pisateljice Marije Slišković.

Manje je poznato Hrvatskoj javnosti, da je Vojislav Šešelj za svoje vladavine u okupiranom Slunju proglašen ne samo počasnim građaninom "srpskog Slunja", nego je i Slunj trebao postati Šeešeljevo. Postoje u Slunju sačuvane table za prometnice s ćiriličkim nazivom "šešeљevo" = "Šešeljevo". Iz sačuvanog srpskog filma se vidi da je Šešelj nametao svoju vlast kapetanu Draganu u Slunju i u "Vučićevoj" Glini pa je dolazilo do glasnije srpske retorike. To je onaj Aleksandar Vučić, kojega ljubi Vesna Pusić, sadašnji premier vlade u Nikolićevoj četničkoj Srbiji. Dakle, bratstvo i jedinstvo između srpskih fašističkih četnika i hrvatskih komunista uz pečat poljubcima Vesne Pusić i Ive Josipovića. "Bože, ako jesi - gdje si" - Vukelić, pjesma Solferino).

Za 412 hrvatske djece poubijane od Srba, nijedan srbski zločinac nije kažnjen!

Srbski zločinci su poubijali 412 hrvatske dječice, od novorođenčadi do pučkoškolskog uzrasta, a dosada nije priveden pravdi niti jedan srbski zločinac nad hrvatskom dječicom niti Hrvatsko pravosuđe traži srbske zločince, a za jedno jedino srbsko dijete (†Aleksandru Zec) su kaznili počinitelja, ŠTO JE POSVE ISPRAVNO. Jedino se postavlja pitanje: Je li vrijednije jedno nedužno srbsko dijete, nego 412 nedužne i nevine hrvatske djece, koju su poubijali srbski zločinci i nijedan nije proiveden pravdi. Zašto je zakazalo Hrvatsko pravosuđe na zaštiti 412 nevine hrvatske dječice?! Zar baš nikoga u Hrvatskom pravosuđu ne peče savjest ljudska, ako već ne juristička radi nekažnjavanja (barem u odsutnosti!) srbskih zločinaca na nevinoj hrvatskoj dječici.

Umetak iza kojega slijedi nastavak:

Zašto Hrvatsko pravosuđe ne stavi van snage Zakon o aboliciji i amnestiji Srba, dok se ne pronađu i ne privedu pravdi i osude (barem u odutnosti) najistaknutiji srpski ratni zločinci?!

Evo, ICTY u Den Haagu je pustio na slobodu, uz Miloševića najvećeg srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja. Koliko je taj Europski sud u Den Haagu pravedan "o tom po tom". Taj velezločinac Vojislav Šešelj najavljuje aktiviranje zločina, ostvarenje Velike Srbije po liniji: Karlobag - Karlovac - Virovitica...

Zašto ga sada ne osudi Hrvatsko pravosuđe po hitnom postupku makar "u odsutnosti" ili zašto Hrvatsko pravosuđe ne traži od Den Haaga i od Beograda, da preuzme "lege artis" suđenje Vojislavu Šešelju, ratnom (sada i mirnodobskom!) velezločincu, koji prijeti Hrvatima i Hrvatskoj okupacijom po velokosrpskoj fašističkoj granici u Hrvatskoj?! Jeli bi o tome pravnom predmetu ratnog zločinca Vojislava Šešelja trebalo misliti i djelovati Hrvatsko pravosudje ili starac, umirovljeni znanstvenik farmaceutske struke Mr.sc. Dragan Hazler?!

Zašto je Hrvatsko pravosuđe pasivno ili možda lijeno, kad su u pitanju srpski zločinci?

Hrvatsko pravosuđe sudi Mirku Norcu, Branimiru Glavašu, Tomislavu Merčepu jer su ubili uz srbske zločince, zabunom ili osvetom i ponekog nedužnog ili "nedužnog" Srbina (iz redova onih, što su "ljuštili kumpjere", pokapali mrtve, popravljali puteve i postavljali ubitačne mine po Hrvatskoj. Tako postupa Hrvatsko pravosuđe jer su im spomenuti Hrvatski branitelji "pri ruci" - lako dostupni ili je Hrvatsko pravosuđe zadržalo metode iz vremena velezločinca Tita pa sudi samo Hrvatima?!

Umjesto daljnjeg "oranja" po hrvatskoj pravosudnoj ledini, završavam sa svojim pitanjima i ukazivanjima Hrvatskom pravosuđu na srpske genocidne, silovateljske, pljačkaške, vandalske i minerske zločine počinjene u Hrvatskoj i neka se njima bavi Hrvatsko pravosuđe, kad to ne čini ICTY u Den Haagu. Želim Hrvatskom pravosduđu uspjećan rad i u tom duhu pozdravljam najdomoljubnijim hrvatskim starodrevnim pozdravom: Za dom i domovinu Hrvatsku - Uvijek!

Mr.sc. Dragan Hazler - hrvatski djelatnik

Basel, 14. studenoga 2014.

Uz sjećanje na obljetnički dan "prvog komunističko-četničkog oslobođenja Slunja", u kojemu su "osloboditelji" poubijali oko 2.000 Hrvata, među kojima oko 700-800 ranjenika (podatak iz komunističke dokumentacije), oko 30 majka s nevinom dječiccom (natjerali ih "osloboditelji" da skaču u nabujalu Koranu) ostali do oko 2.000 su zarobljeni hrvatski vojnici (domobrani, ne ustaše jer se oni nisu živi predavali!!!) i civili...

Tako, poput Slunja su izgledala "oslobobođenja" Hrvatske od 21. lipnja 1941. (Brezovica i kasnije Srb. 27. srpnja 1941.) do Bleibuškog pokolja i predsmrtnih četveroreda zarobljenih Hrvata - vojnika i civila s djecom od 15. svibnja 1945. nadalje. Nota bene!

"To je nama naša borba dala, da imamo Tita za maršala!" - na zasluženom devetom mjestu najvećih ratnih i mirnodobskih zločinaca 20. stoljeća. D.H.