Nekažnjeni srbski zločinci šeću Hrvatskom i dobivaju mirovinu a Hrvatske branitelje se progini i osuđuje

Pin It

Srbski zločinci silovali brojne Slunjanke. Kroz povijestni osvrt u eru srbskih zločinstava na prostoru Slunja i drugdje

Na prostoru rimskog taborišta Quadrata nastao je Slovin-Grad ili Slunj

Prema vrlo bogatom njemačkom piscu i povjestničaru Eduardu Breieru (1811-1886) Slunj pod imenom Slovin ili Slovin-Grad je osnovao ban Slovinije ili Slovinja Dmitar Zvonimir 1070. - pet godina prije nego je postao hrvatski kralj Zvonimir (1075-1089). O tome postoji izvorni zapis, kojeg je pronašao pisatelj ovih redaka u Beču, a u Zagrebu je taj isti zapis pronašao za života †Zvonimir Kulundžić. Današnji Slunjani ne prihvaćaju vrijednost toga dokumenta, nego započinju povijest Slunja s dolaskom knezova Krčkih - Frankopana oko dva stoljeća kasnije, iako se znade da su ovi došli na životno funkcionirajuće urbano tlo.

U vlasti Frankopana, nešto manje Zrinskih, zatim kao vojnograničarski obranbeni grad pa kotarsko i općinsko središte, proglašeno Gradom Slunj 1991. godine protekla je manje ili više dramatična povijest Hrvata u tom gradu i okružju središnje Hrvatske.

Malo je utvrđenih gradova u Hrvatskoj, koji su se tako uspješno poput Slunja branili od svih turskih napada. Štoviše, Turci su upravo kod Slunja, u selu Močile pretrpjeli svoj prvi najveći poraz u dotadašnjoj osvajačkoj povijesti hrvatskih zemalja. Taj poraz im je nanio početkom srpnja 1584. hrvatski ban Toma Bakač i tom prilikom oslobodio oko 30.000 roblja, koje su Turci vodili iz Kranjske i iz hrvatskih krajeve desno od rijeke Kupe do Mrežnice.

Hrvatka ili kravata potječe iz Slunja

Ne linijom Slunjanina pisatelja ovih redaka "kud će suza, no na oko", nego povijestnom istinom kravata potječe s prostora Slunjske, Ogulinske i Otočke regimente. To joj ne umanjuje, nego pojačava hrvatsko podrijetlo jer je Slunj bio, ostao i sada je najhrvatskiji grad u središnjoj Hrvatskoj.

Najkraće o tome: Kravata ili Hrvatka, kako se i sada zove u Slunju način vezanja šala, pojavila se je u Francuskoj u vrijeme 30-godišnjeg rata (1618-1648). Nažalost, to je vrijeme, kad je skoro sva Hrvatska bila po Turcima osim banovinskog dijela oko Zagreba i tri pukovnije (regimente) iz Karlovačkog generalata: Ogulinska, Otočka i Slunjska - "Ostatci ostataka nekadašnjeg Hrvatskog kraljevstva". Upravo ove tri pukovnije su dale glavninu hrvatske vojske za Tridesetgodišnji rat, u kojem vremenu je kravata pošla osvajati svijet.

Hrvatski vojnici iz tih pukovnija, među njima istaknuto Slunjani nosili su kao znak raspoznavanja vezanu tkanicu (šal) oko vrata, što je upalo u oči Francuzima i preuzeli su taj predmet od Hrvata, iskoristili ga kao odjevni nakit i nazvali ga kravata. Napisao sam "istaknuto Slunjani" jer su u tom ratu sudjelovali i brojni Moravski Hrvati, a ovi su naseljeni iz Slunjskog kraja. Prema starim slikama u knjizi od Dragutina Pavličevića: "Moravski Hrvati", čak čuvarica gusaka - Slunjanka nosi kravatu oko vrata. Ponavljam, kravata je međunarodno poznata kao izvorno hrvatski nakit i ne gubi ništa na svojoj vrijednosti i originalnosti, ako joj označimo naše, uže lokalno podrijetlo, a to je u tri pukovnije Hrvatske vojne krajine, u središtu kojih je bila upravo Slunjska (IV) pukovnija.

Slunj je od Knina do Karlovca bio i ostao najhrvatskiji grad

U ovome malo duljem uvodu, ali vrlo skromnom povijestnom osvrtu valja reći da je Slunj, odnosno Slunjski kotar bio i ostao najhrvatskiji kraj na relaciji od Karlovca do Knina. Upravo u tome je razlog da je Slunj bio od 1918. do 1995. izvrgnut jakom posrbljavanju uz svestrana zlostavljanja, napose progon i ubijanje Hrvata.

Tek spomena radi, u Drugom svjetskom ratu poubijali su Srbi pod fašističkočetničkim znakom i pod komunističkom petokrakom oko 9 tisuća Hrvata i još toliko je bijegom ili (i) progonom napustilo Slunjski kraj. O tome je spjevana hrvatska (ne partizanska, kako je neki smatraju!) pjesma: "Na Kordunu grob traži majka sina svoga". Pjeva se ma melodiju "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana", što navodim za one koji iz neznanja ili zablude ovu potresnu hrvatsku pjesmu potvaraju partizanskom.

Drugi exodus Slunjana dogodio se iza 1950. godine, kad su radi gradnje Vojnog poligona JNA izseljena brojna sela.

Treći veliki srbski genocidni exodus na Hrvatima dogodio se 16. studenoga 1991. godine, kad su naoružani lokalni Srbi i tzv. JNA prognali Slunjske Hrvate, poubijali točno 297 odraslih ljudi i djece (vidi poimenični popis žrtava srbskog zločinačkog terora: Mile Pecić, Godine otpora i hrabrosti, DoNeHa, Zagreb 2004), popljačkali hrvatsku imovinu i na kraju su vandalski (čitaj: srbski!) uništili paljenjem i čak miniranjem obiteljska gospodarstva sve katoličke crkve i kapele, groblja i sve drugo, što je na bilo koji način svjedočilo hrvatstvo u tom kraju.

Jedan dio slunjskih Hrvata, više staradi, ali i nešto mladih, (oko 300) nije uspio pobjeći u vrijeme srbske okupacije Slunja pa su ih lokalni Srbi i čak oni iz Srbije mučili, silovali i ubijali. K lokalnim srbskim zlocincima, od kojih nije kažnjen nijedan dolazili su Kapetan Dragan i četnički vojvoda Šešelj, da ohrabruju lokalne Srbe u zločinstvima na Hrvatima.

U Slunju su Srbi silovali 11 (jedanaest) žena i dvojicu muškaraca

Pisatelj ovih redaka, u službi dogradonačelnika Slunja, s posebnim zadatkom za ljudska stradanja, za žrtve rata i obnovu spaljenih i porušenih kuća, pojedine žene su mi povjeravale silovanja od strane srbskih zločinaca pa i sada čuvam njihov identitet. Za neke se znade, ali žene taje silovanje. Napose su silovali i mučili jednu prosvjetnu djelatnicu pravoslavne vjere, od koje je suprug bio Hrvatski branitelj. Silovali su i jednu stariju ženu.

Broj 11 deklariranih silovanih žena (bilo ih je i više, ali žene o tome nerado govore!) i dvojice muškaraca iznosim radi istine jer sam u knjizi "Sunčica" izdanoj od Hrvatskog društva logoraša, Danijel Rehak i suradnici, Parvus d.o.o. 1911. našao podatak i opis za samo jednu ženu silovanu u Slunju.

Svjedočanstvo XIV iz knjige "Sunčica"

"Na prostor Slunja 16.11.1991.g. ušla je JNA i paravojska domaćih četnika martićevaca.

Radila sam kao medicinska sestra u Domu zdravlja, bila sam dežurna s dr. Dragutinom Krušićem. (Umetak: Dr. Krušića su tada mučki ubili srbski zločinci). Bila je subota, tokom noći sva kola s pacijentima i liječnici izvukli su se u pravcu Bihaća, jedinog mogućeg izlaza iz opkoljenog prostora"

Dalje slijedi opis od žrtve u knjizi "Sunčica" od 155-166 stranice hrvatskim i engleskim jezikom.

Ovdje ću doslovce prepisati samo ono "manje" strašno, ali na svoj način bolno zanimljivo:

"Došao je na previjanje jedan naš zarobljeni civil i pitala sam ga što je s mojom kućom. Rekao je da je spaljena. Na to sam ja počela vikati, kolegice Srpkinje su se dan prije vratile u Dom jer im je 'bio oslobođen', pozvale su miliciju koja me odvela u zatvor, bio je to naš bivši ured teritorijalne obrane. Prije toga su me odveli u hotel i zaprijetili da će me tu silovati teritorijalci, šamarali, pljuvali, ispitivali.

U zatvoru me dočekao Pero Mirčić, zapovjednik zatvora, šamarao, pljuvao, vrijeđao, tukao kundakom, repetirao pušku, psovao majku ustašku, nakon toga me zatvorio u samicui i tu su me držali 12-15 dana. Svaki dan su me pod vojnom stražom vodili da čistim po Slunju, hotelu štabu.

Kada su me zatvorili, nakon dva dana u moju samicu ušao je vojvoda Šešelj. Čučala sam u uglu samice, rekao je: 'Zar niste naučili zatvorenicu da ustane kada se uđe', rekli su: "Ima vremena, naučit ćemo ju. Rekao mi je (Šešelj): "Ti si ta koja si rekla da ćeš klati srpsku decu.'

Odgovorila sam, da to nisam nikada rekla. Rekao im je: 'Odma to smaknite' i otišao."

Zašto Hrvatsko pravosuđe ne procesuira srbske medicinske sestre i Peru Mirčića?

Samo u djeliću ovog teksta izvučenog iz 11 stranica strašnog opisa, trebalo bi Hrvatsko pravosuđe procesuirati poznate imenom i prezimenom medicinskih sestara Srbkinja, koje su lažno obtužile ovu nesretnicu zarobljenu Hrvaticu. Napose bi trebalo procesuirati i kazniti zapovjednika zatvora Peru Mirčića, koji je šamarao, pljuvao, vrijeđao, tukao kundakom, repetirao pušku, psovao majku ustašku... i nakon toga zatvorio nedužnu Hrvaticu - medicinsku sestru 12-15 dana u samicu... plus sva zločinstva mučenjem i silovanjem...

Za jedva tek simbolično slična zlostavljanja iz osvete (ne inicijativno kao ovo u Slunju) kažnjen je branitelj Osijeka Branimir Glavaš na 10 (deset) godina zatvora. I druge hrvatske branitelje se procesuira i strogo kažnjava za iole strožije postupke prema pripadnicima srbske neprijateljske strane, a srbski zločinci za vrlo široki spektar svih zločinstava prema Hrvatima, prema ženama, majkama i djeci su abolirani i amnestirani.

Akt abolicije i amnestije treba ukinuti i sve srbske zločince procesuirati!

Tu je suvišna svaka rasprava i prvopozvani su Hrvatski branitelji da političkim metodama prisile predsjednika RH, Prof. Dr. prava - Ivu Josipovića, da ukine akt abolicije i amnestije za srbske zločince svih razina i oblika.

Ako je predsjednik Dr. Franjo Tuđman bio prisiljen ratnim okolnostima i pritiskom od "saveznika" da proglasi aboliciju i amnestiju za srbske zločince svih razina, danas nema rata niti pritiska od "saveznika" pa se postavlja imperativno zadatak predsjedniku RH - ujedno profesoru prava Ivi Josipoviću, da ukine akt abolicije i amnestije za srbske zločince ili (ako to ne ide, a ne znam, zašto ne bi išlo?!) onda treba akt abolicije i amnestije proširiti i na Hrvatske branitelje radi sitnih prekoračenja na srbskim zločincima i na neprijateljskoj srbskoj strani.

Pravosuđe i političari lažu da se abolicija i amnestija odnosi samo na blaže prekršaje

Navest ću samo par najtežih srbskih zločinaca, koje ne procesuira Hrvatsko pravosuđe na nijedan način.

U Beogradu slobodno djeluje protiv Hrvatske: Vlada i Generalstab tzv. Republike srbske krajine. Malne dvaput mjesečno posjećuje velečetnik i srbski šovinist Milorad Pupovac zločince iz tih krovnih institucija u Beogradu.

Hrvatsko pravosuđe nije nikada zatražilo službenim načinom izručenje tih vrhunskih zločinaca niti postavlja Srbiji bilo koje uvjete. Dakle, abolicija i amnestija vrijedi i za najveće srbske zločince, koji su pune 4 godine ubijali Hrvate, progonili Hrvate, mučili i silovali Hrvatice i Hrvate, ubijali hrvatsku djecu (400), pljačkali i uništavali sve hrvatsko.

Hrvatsko pravosuđe nije podiglo obtužnicu ni u Hrvatskoj niti pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Den Haagu za zločinstva u Hrvatskoj protiv najvećih zločinaca poput: Ratka Mladića, Veljka Kadijevića, Vojislava Šešelja... niti za zločine na BiH-Hrvatima, protiv Biljane Plavšić, Karadžića, Krajišnika...

Nadalje, Hrvatsko pravosuđe ne traži izručenje petrinjskog zločinca Miklenića ni njemu ravne zločince u skoro svima hrvatskim gradovima, koji su bili pod srbskom okupacijom ili izvrgnuti srbskom granatiranju. Neki od tih zločinaca sudjeluju u najvišim hrvatskim vlastima (Stanimirović) ili predvode srbske političke stranke u Hrvatskoj (primjerice zapovjednik Pakračkog korpusa srpske zločinačke paravojske, uhićen u "Bljesku").

Nadalje, Hrvatsko pravosuđe nije u stanju dobiti od Australije jednog do najvećih srbskih zločinaca, Dragana Vasiljkovića, zvanog kapetan Dragan. Jeli Hrvatsko pravosuđe pasivno samo od sebe, nedostaje li mu autoritet, ponaša li se ono tako po nečijem nalogu ili se je specijaliziralo za procesuiranje Hrvatskih branitelja jer su im ovi na dohvat ruke?!

Umjesto srbskih zločinaca, Hrvatsko pravosuđe sudi hrvatskim braniteljima jer su smaknuli pojedine srbske zločince - četničke fašiste u civilu. Takove Hrvatske branitelje trebalo bi nagrađivati!!! , a Hrvatsko(?) pravosuđe ih kažnjava. Od brojnih vrlo zaslužnih Hrvatskih branitelja, koje je osudilo ili procesuira, spomenut ću samo četvoricu: Branitelja Gospića (Norca), branitelja Karlovca (Hrastova), Branitelja Osijeka (Glavaša) i branitelja na više lokacija (Tomislava Merčepa).

Nešto je zabrinjavajuće trulo u Hrvatskom pravosuđu i predsjednicima RH - pravnicima na Pantovčaku i drugdje u hrvatskim vlastima.

Hrvatski branitelj Veljko Marić osuđen od Suda zločinačke i agresorske Srbije!

Ovo je jedinstven slučaj za sve ratove u svijetu, da poražena agresivna i zločinačka strana, u ovome slučaju Srbija sudi pojedincima iz pobjedničke strane, koja se je branila od srbskih okupatorskih zločinaca na tlu svoje okupirane domovine Hrvatske.

Ovaj protuprani akt zločinačke Srbije mirno i neodgovorno promatra Hrvatsko pravosuđe i svi vlastodržci u Hrvatskoj, a hrvatski mediji, napose: HTV-1 u svojoj jutarnjoj emisiji (6. srpnja o.g. - što vrijedi i inače) govori da je Marić osuđen za zločine, koje je pravio na Srbima u Hrvatskoj.

Što su ti srbski zločinci radili u Hrvatskoj, na kojima su Hrvatski branitelji "pravili zločine"?! Odkuda hrvatskim medijima pravo, da nazivaju zločincima Hrvatske branitelje, a za prave srbske zločince rabe izraze: "pobunjeni Srbi" ili "srbske papavojne jedinice" i nikada srbski zločinci, što su svi Srbi bili. Ni urbani Srbi (poput, Pupovca, Šerbedžije, Uzelca, Srbskih pravoslavnih popova i patrijarha...) nisu bili nevini prema Hrvatskoj i Hrvatima. Nismo vidjeli nijedan javni prosvijed urbanih hrvatskih Srba protiv srbskih zločinstava, koja su pravili hrvatski Srbi i Srbi iz Srbije. Jedina vojvođanska Srbkinja u Zagrebu, gdja Olga Carević se je pravilno i pošteno odnosila o tom srbskom zločinačkom ratu prema Hrvatima.

Stanje i ponašenje Hrvatskog pravosuđa i vlastodržaca je porazno za Hrvatski narod!

Ovo sve sliči stanju i zločinstvima prema Hrvatima u Hrvatskoj iza Drugog svjetskog rata. Onda su zlostavljani, mučeni i ubijani Hrvatski domovinski vojnici (bez suda!) i postupno na sudovima u Hrvatskoj i u Beogradu.

Danas imamo analognu situaciju: Onda se je sudilo Hrvatskim domovinskim vojnicima (domobranima i ustašama), rušilo se hrvatske spomenike i vojnička groblja. Danas se radi to isto: Osuđuje se Hrvatske branitelje u Hrvatskoj i u Beogradu, nerijetko potvarajući ih ustašama, ruše se spomenička obilježja zaslužnim braniteljima Hrvata i hrvatskim književnicima (Hrvatskom vitezu Juri Franceticu, Mili Budaku i drugima).

Onda, iza Drugog svjetskog rata bilo je zabranivano pjevati hrvatske pjesme. Sličnu pojavu imamo i danas: Sve manje slušamo hrvatske pjesme kroz na pr. HTV izvedbe i zabranjuje se Marku Periću (Thompsonu) pjevati hrvatske pjesme. Dakako, zabranjuju se sve pjesme Hrvatske domovinske vojske, osim "U gori raste zelen bor", koja je izvorno domobranska pjesma iz Drugog svjetskog rata, a ukrali su je i prisvojili Titovci.

HTV izvodi samo melodiju Lijepe naše, bez pjevanja. Tako je izvođena i za Titovine na Hrvatskom radiu u Zagrebu. Suprot tome, većina država izvodi svoje himne glazbenom melodijom i pjevno, što je poželjno radi naroda, napose radi djece jer tako uče sadržaj svoje, u našem slučaju Hrvatske himne.

U istom stilu dodajem da je Hrvatska jedina država u svijetu, koja nema u školana nacionalni odgoj, a natječu se lijevi i desni politicari za uvođenje seksualnog odgoja i NOB-a.

Kuda vodi Hrvatsku ovo političko i protunarodno djelovanje njenih vlastodržaca?!

Upitnik i preporuka Hrvatskim braniteljima?

Zašto su Hrvatski branitelji pasivni prema svima negativnostima u Hrvatskoj, uključujući i one koje njih pagađaju. Evo vam, Hrvatski barnitelji samo dva prijedloga:

1. Udružite se u Hrvatsku braniteljsku stranku i preuzmite politiku za spas i napredak Hrvatske, koju ste vi izborili i ne dopustite, da država propada i Hrvatski narod u njoj - zajedno s vama, ugrožen od komunista i po njima odgojenih univerzalnih lopova!

2. Osnujte specijalni Hrvatski sud za ratne zločine i kao prvo ukinite akt abolicije i amnestije, da biste mogli osuditi sve srbske ratne zločince u "civilu" i u odorama, koji su u Hrvatskoj i na Hrvatima u BiH vršili zločinstva svih oblika.

Vašom pasivom, dragi Hrvatski branitelji i braniteljice ne ćete ništa postići i bit ćete proganjani i suđeni ne samo u Hrvatskoj i u Den Haagu, nego i u zločinačkoj Srbiji, u Beogradu i drugdje.

Mislim, da sam rekao dosta i iznijet ću još samo jedan podatak: Ima oko pola milijuna Hrvatskih branitelja. Svaki branitelj i braniteljica ima u svojoj obitelji, u rodu i u prijateljskim krugovima barem dvoje istomišljenika. To je Hrvatska braniteljska stranka od najmanje 1,5 milijuna članova i kao takova je nepobjediva na svima izborima.

Dakle, Hrvatski branitelji i braniteljice, ako ste izborili ovu državu Hrvatsku onda je red da preuzmete mirnoidobsku brigu za ovu Hrvatsku, u kojoj nam život sve više i sve drtkije diktiraju komunjare i njihovi potomci.

Uz domoljubni pozdrav: Sve za Hrvatsku, a Hrvatsku ni za što!

Dragan Hazler - u službi Hrvatskoj i Hrvatskom narodu

Basel, 6. srpnja 2012.