HAZUD sa 150 članova podržava Zlatka Hasanbegovića

Detalji

Kategorija: Dragan Hazler

Objavljeno: Petak, 05 Veljača 2016 17:00

fShare

Tweet

Jesam antifašist i antikomunist i pritom dodajem: Titov jugoslavenski antikomunizam uz hitlerizam i staljinizam bio je najstrašnije zločinstvo protiv ljudi i svih stvorenih dobara (genocid i vandsalizam!). Dakle, nije svaki antifašizam jednak i Titov antifašizam zaslužuje svaku osudu, a ne kult. Međunarodna javnost stavila je Tita na 10.mjesto najvećih zločinaca 20.stolj.

Stari članak, neobjavljen u Vjesniku radi duljine, sada vrlo aktualan sadržaj i molim medije, napose Hrvatske portale da ga u cjelosti objave sa starim nadnevkom i naslovom jer je Hrvatska postala komunističkijom, nego je bila 1997. Mojim stavom podržavam ispravan stav ministra kulture, gosp. Zlatka Hasanbegovića. Slijedi članak:

KOMUNIZAM JE UČIO DA REVOLUCIJA GUTA VLASTITU DJECU, A JUGOSLAVIJA - JEDNA I DRUGA JE UBIJALA HRVATSKOJ DJECI RODITELJE

Kad je predsjednik RH, Dr. Franjo Tudjman službeno proglasio opće pomirenje izmedju svih Hrvata medjdjsobno zavadjenih suprotnim ideologijama, od kojih nijedna nije bila hrvatski patent, očekivalo se od obadvije strane pomirbeno ponašanje. Umjesto toga nastavljena je kroz sve medije svadja, u kojoj su napose izazovni, nekorektni, lažljivi i nametljivi komunisti i jugonostalgičari.

Nastupom u dosta sličnom stilu pojavila su se dvojica drugova, Silvije Degen i Tomislav Jakić, čelnici ASH Zagreb u svojoj replici gospodinu Dr. Srećku Pšeničniku s njihovom tezom pod naslovom:

"Zločin u vrijeme bivše Jugoslavije i vladavine komunista bio je, ma kako strašan, eksces, a zločin u vrijeme NDH bio je politika."

Da su drugovi u teškoj zabludi već su im u Vjesniku rekli i dokazima podkrijepili istaknuti poznavatelji komunističkih i jugoslavenskih zločina nad Hrvatima, primjerice Ivo Pancirov i Ana Lučić (navodim samo posljednjih dvoje), ali rudiment-komunisti su slični religioznim sektašima i ne daju se uvjeriti pa bi im trebalo najdemokratskijim metodama uskratiti ili zabraniti takovo djelovanje, kao što je to slučaj u SAD-u jer su u prošlosti, svuda po svijetu bili idejni organizatori i praktički sprovoditelji terorističkih akcija i genocidnih revolucija kao najvećih zala u čitavoj ljudskoj povijesti.

Komunistička ideologija je zasnivala ostvarenje svoga cilja, pobjede u cijelom svijetu kroz legalizaciju smrti i zločinstava, koja su sifilitični Lenjin, paranoični Staljin i narcisoidni Tito razradili i sprovodili u praksi.

Čak u pozdrav, usmeni i pismeni uveli su smrt: "Smrt fašizmu - sloboda narodu!", a fašist je bio svaki onaj, kojeg se je po potrebi fašistom proglasilo. Ako je hrvatski seljak, koji nije ni znao što je to fašizam imao tri krave, da bi mlijekom obskrbio osmero djece, komunisti su ga proglasili kulakom, a to je ravno fašistom, ubili su ga pred djecom, da bi mogli nesmetano uzeti krave za sebe, a ako je majka prosvjedovala ubili su i nju. Od hrvatske djece su stvarali siročad, koja je iza rata postajala bijelo roblje, plijen pečalbe i dijaspore.

Pozivam drugove Degena i Jakića u Slunj, da im predstavim barem stotinu potomaka od "hrvatskih kulaka", koje su jugokomunistički partizani nedužne postrijeljali, usmrtili mučenjem, naživo sjekli pa čak u pećinama gušili dimom. Medju u ubijanima i gušenima bilo je djece (i moga 15-godišnjeg brata Milana Hazlera su u srbskom Raletini naživo sjekli, 20. ožujka 1942) i staraca - na primjer oko 400, što prognanih što poubijanih hrvatskih seljaka u Furjanu kraj Slunja, lipnja 1944.

O tome zločinu, dakako s opravdavajućim jugokomunističkim predznakom mogu drugovi Lang i Jakić čitati u dvoknjižju Dr. Djure Zatezala pod naslovom "Kotar Slunj i kotar Veljun u NOR-u..., Zbornik 18, HAK Karlovac 1988."

Fašizam i komunizam su bili i jesu u svojim sadašnjim ostatcima dva medjusobno sukobljena medjunarodna zla. Medjutim, Hrvati i hrvatska vojska za vrijeme NDH nisu bili fašisti, nego ljudi, koji su jedva dočekali svoju držvu pa ma kakva ona bila i morali su se od prvog dana boriti za njeno održnje. Ne tvrdim pritom, da je ta borba bila bez zločnstava. Suprot tomu jugokomunistički partizani, medju kojima je (više nažalost, a manje na sreću) bilo vrlo mnogo Hrvata borila se je svjesno protiv države Hrvatske, a u prilog stvaranja Jugoslavije, iako su znali da je Jugoslavija tamnica za Hrvatsku i Hrvate u njoj. Uostalom, to je pokazala praksa od 1918. do balvan revolucije i hirošimskog Vukovara. Vukovar je po drugovima Langu i Jaki}u isto "jugoslavenski eksces".

U prosvjednim pismima na Lang-Jakićeve obmane pisatelji su uglavnom pobijali te obmane i iznosili istinu, ali ima nešto jako važno iz odnosa komunističke (i srpske!) ideologije prema Hrvatima i Hrvatskoj, čime bi se trebali pozabaviti naši povjesničari, a ja ću (po zanimanju umirovljeni znanstvenik farmaceutske i biokemijske struke) tek nešto istine nabaciti tome povijestnom, nažalost neobradjenom kompleksu.

Prvi narod u Europi, kojeg su komunisti trebali izbrisati s lica zemlje bili su "reakcionarni Hrvati" i na "globusu nepostojeći Hrvati". Tu je ključ i poticaj hrvatskog otpora i borbe za obstanak Hrvata u NDH, a ne u nikakovom prihvaćanju fašističke ideologije. Uostalom NDH je bila jedina država u sustavu Sila osovine Berlin – Rim, u kojoj nije postojala ni faštička ndji nacistička stranka.

Podjimo tragom medjunarodno važećih komunističkih dokumenata:

U djelu "Što činiti" Vladimir Iljić Uljanov - Lenjin (ime po rijeci Leni u Sibiru, gdje je robovao) je izradio upute za terorističko i drugo zločinačko djelovanje. Evo par "poslastica", iz inače vrlo bogatog protuljudskog komunističkog repertoara:

"Bez revolucionarne teorije ne može biti nikakav revolucionarni pokret; nama je potrebno ustrojiti revolucionare, koji će voditi borbu prema svim pravilima umijeća. Mi moramo imati odbore profesionalnih revolucionara." Tko su bili i kakovi su bili revolucionari - zna se pa nije potrebno trošiti papir i crnilo.

Staljin (s Berijom) i Tito sa svojim ideolozima poput Moše Pijade (srpski Židov) i Djilasa (crnogorski Srbin) svojski se bave sprovedbom teorije u praksu: "Komunizam može pobijediti samo revolucijom" (ideologija zločinstva). "Revolucija ne bira sredstva na svom pobjedonosnom putu" (makijavelizam). "Revolucija guta vlastitu djecu" (kanibalizam). "Kad revolucija pobijedi na borbenom polju tek onda joj slijedi obračun s unutarnjim neprijateljem" (genocid iz ideološki usvojene mržnje). Na tom pobjedonosnom putu: "Proleteri svih zemalja ujedinite se!", a o popjevnim poslasticama poput "Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska!" To je najavio Tito rušeći američke zrakoplove iznad Slovenije. Zatim: "Naprijed s nama, tko ni s nama - mi ć'mo s njim pod pete..." da ni ne govorimo o ovome što slijedi.

U tom komunističkom planu općeg obespravljenja i uništenja našao se je još pred 150 godina i ostao do naših dana na meti hrvatski narod jer ga je već u 19. stoljeću najveći komunistički ideolog genocida i holokausta, njemački Židov Karl Marx proglasio Hrvate reakcionarnim narodom, a reakcionarne narode treba unišdjtiti (etnocid).

Nekako istovremeno madjarski komunist i revolucionar Lajoš Košut piše da Hrvatska ne postoji jer je nema na globusu i ne smije je niti biti (negiranje Hrvatima svih ljudskih i nacionalnih prava pa i prava na život).

Istovremeno su takav stav prema Hrvatskoj i prema Hrvatima zauzeli i zadržali do danas srbski ideolozi i stratezi svih usmjerenja:

kulturnjaci-jezikoslovci (Dositej Obradović, Vuk Stefanović Karadžić, Djuro Daničić...i svi današinjci);

političari (stari Ilija Garašanin Nikola Pašić, Karadjordjevići, Dražo Mihailović, Aleksandar Ranković, Slobodan Milošević Radoslav Karadžić, Ratko Mladić...);

znastvo i kultura (SANU, Matica srpska, Srbsko književno društvo i sve institucije kulturnih sadržaja i pojedinci u njima: Dobrica Ćosić, , Vuk Dra{kovi}, Vladimir Šešelj);

sigurnosne postrojbe (vojska, žandarmerija i spijunaža...);

elitna velikosrpska predvodništva: Četništvo i SPC od Pećkog Makarija (16. stoljeće) do današnjih patrijarha i običnih prota;

ideologije (kapitalističko-fašistička i komunistička, vladajući slojevi i oporba...

Nije retoričko razbacivanje riječima, nego kruta itina:

Hrvatski narod je prema Marxovoj komunističkoj ideologiji i prema cjelokupnoj srpskoj politici i strategiji trebao nestati s lica zemlje. Prema tomu, Hrvatski ustanak, 1941. pa ma kakove boje i ideologije bio, njegova svrha i uloga je bila:

1) Spasiti hrvatski narod od internacionalnog komunističkog genocida, zacrtanog po Karlu Marksu i prihvaćenog u sprovedbu po Staljinčiću - Josipu Brozu - Titu i njegovim srbskim suradnicima, primjerice Drapšinu, Djilasu, Pijadi, Popoviću, Rankovišu, Žujeviću...

2) Stvoriti hrvatsku državu kao jedinu jamčevinu opstanka i razvoja hrvatskog naroda pa makar to bilo (u nedostatku saveznika) i s crnim vragom

3. Ustaški pokret i nije bio ništa drugo, nego organizirani hrvatski otpor protiv komunističkog i velikosrpskog genocida nad Hrvatskom i Hrvatima.

Na nositelje i sprovoditelje genocida nad Hrvatskom i Hrvatima Dr. Ante Pavelić je odgovorio njihovim metodama: "Na ljutu ranu ljuta trava!"

Neka povijest, za ono vrijeme ponašanja, a ne jugokomunistički pobjednici dade ocjenu takvom Pavelićevom nastupu. Osobno, kao nepovjesničar, iznosim stanje, ali ne i ocjenu.

Zašto je hrvatska povijest još uvijek kolebljiva i za ljubav KOMU? prislanja se uz komunizam, a protiv praveedne borbe Hrvata za opstanak ustoličenje svoje države Hrvatske, onda zvane NDH.

Nijedan razborit čovjek ni narod ne može osuđivati Hrvate za fa{izam od 1941. do 1945. jer su se Hrvati pod hrvatskim znakovljem suprostavljali fašizmu i nacizmu (razoružali su talijanske fašiste u svima hrvatskim gradovima pod talijanskom okupacijom!) borili za opstanak i očuvanje svoje drčave pa ma kakva ona bila. Sigurno je pritom bilo i mnogo nedužnih žrtava jer svaki rat donnosi žrtve. Hrvatska je vodila obranbeni rat. Ne opravdavajući nijednu počinjenu ljudsku žrtvu ni kroz rat ni kroz mir, postavljam pitanje svima neobjektivnim kritičarima, koliko su nedužnih žrtava progutali slični ratovi za reformu ili ustrojstvo država. Podsjetit ću samo na nekoliko Hrvatskoj sličnih primjera: Tridesetgodišnji rat, Francuska revolucija, Pijemontska Italija, Listopadska revolucija, Balkanski ratovi, Ata-Turkova Turska, Španjolski rat, Kineska revolucija, Alžirski ustanak, stvaranje države Izrael, ustanci za osloba|anje kolonijalnih naroda...

U bibliji (novom zavjetu) stoji Isusova izreka u svezi kamenovanja prostitutki: "Tko se osjeća nevinim, neka se na njih baci kamenom..." Nitko se nije latio kamena.

Po velikim grijesima, Hrvatski narod pa ma kakav bio nalazi se jamačno na nižem stupnju ljestvice ratnih grješnika, iza mnogih velikih i malih naroda, koji nama pripisuju razne grijehe jer kako kaže starozavjetna biblija: "Na leđima drugoga vide iglu, a na sebi ne vide brvno." Nota bene!

Preporučam rudiment-komunistima, da nadju pokajanje jer hrvatski narod im oprašta, ali njihove zločine protiv Hrvata i države Hrvatske ne zaboravlja.

Pisatelj ovih redaka, predstavljam se Dragan Hazler radi nedvojbenosti: jesam antifašist i antikomunist i pritom dodajem: Titov jugoslavenski antikomunizam uz hitlerizam i staljinizam bio je najstrašnije zločinstvo protiv ljudi i svih stvorenih dobara (genocid i vandsalizam!). Dakle, nije svaki antifašizam jednak i Titov antifašizam zaslužuje svaku osudu, a ne kult. Međunarodna javnost stavila je Tita na 10.mjesto najvećih zločinaca 20.stolj.

Mr.sc.Dragan Hazler Slunj/Basel 18. siječnja 1997.