Predrasude 2.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Srijeda, 28 Rujan 2016 17:04
STEREOTIPI
Poštovanim čitateljima, malih i velikih središta Lijepe Naše domovine! Riječ „stereo-tip“ (grč στερεός –stereós i “typos”-oznaka,efekat,biljeg), jednostavno dočarava misao usmjerenu prema nekome ili prema nečemu, kada se interpretacijama nadovezujemo na život i odnose u ljudskim zajednicama.
Stereotipi o nekome ili pak nečemu; jednostavnim se objašnjenjem mogu opisati poput prostoga fotografskog kadra, koji cjelovitost opisuje u svega nekoliko detalja. Pa u samom engleskom prijevodu to je značenje jednako okarakterizirano frazom imidž(eng.: image). Postoji tako imidž pojedinca,imidž skupine,imidž tvrtke, imidž naroda pa između ostalom i imidž neke zemlje. Postoje brojni ini primjeri.
Stereotipi su uvriježeni,previše sažeti i nerijetko neobjektivno dorečeni u svojoj suštini. Znadu biti izrečeni od uvaženih predstavnika zajednica ili nekih uglednih putnika,da bi postali opće prihvaćeni jer kada svoja stajališta iznese neki običan čovjek, ne budu ti obrasci prihvaćeni u obliku koji bi tvorili ono što nazivamo stereotipima. Modernije verzije stereotipova nalazimo i kod interpretacija predmeta poput marketinških proizvoda ili raznih uporabnih uređaja, no valja naznačiti da se fenomen stereotipova uvijek najčešće veže za ljude i sastavnice ljudske životne zajednice. Kako u drevna razdoblja tako i u ovome modernome!
Stereotipi su misaoni slikopisi(fotografija,imidž) sa šturim sadržajem koji u svojoj kodnoj suštini iznosi nagone misli onoga koji stereotip iznosi,preciznije onoga koji ga stvara. Svi koji prihvaćaju i prenose stereotip, na jednak način u tome sudjeluju bilo zbog neznanja,bilo zbog traženja potvrde točnosti,bilo kao napad iz nužne verbalne obrane gdje se stereotip naglasi i „frizira“ jačim epitetima, bilo da se stereotip prihvati jednostavno zdravo za gotovo pod izlikom da je to tako. Stereotipi su većinom istaknuti kao predrasude negativnoga značaja i kao takvi služe efektu sličnom glasinama koji mogu ugroziti onoga na kojega se stereotip odnosi.
Glasine većinom šire paničnost i spremnost na uzvrat dok kod negativnih stereotipova onaj koji se nađe u nepovoljnom položaju poradi istih, ima nemjerljivu otežanu okolnost gdje se mora opravdati i iznijeti sebe i svoje na objektivno i realno, kako bismo rekli „na čisto“. Vrlo slično je na sudovima gdje se tako optuženik ima osloboditi krivnje koja mu je pod sumnjom ili pod namjerom,nametnuta. Tako su nekada(i još) djelovale tajne policije koje su na temelju stereotipnih obrazaca dovodili privedene u tjesnac. Pojam antifašizma i neprijatelja naroda vodi se verbalnom logičnosti stereotipa (umijeće parola).
Stvaranje stereotipa temelji se na ostavštini dugačkih i stoljetnih paradigmatskih iskustava, koja se nadasve mijenjaju kroz suvremeno doba koje sa sobom donosi nove značajke u komunikaciji sa obimom složenosti i postavljanjem novih zahtjeva oko dijaloga. Interesantno jest da su tekovine novoga vremena sa tehnološkim i modernističkim značajkama,prihvatili i sami „staromodni“ i „tvrdi“ ljudi budući da im je konformizam ipak čežnja koja čuči i u njima samima! Naoko doima se kako oko stereotipa možemo naći opravdanja za njihovu pojavnost, te kako se obično ovdje radi o nečem za što se treba imati stalna razumijevanja i ne zamarati se tom problematikom koju kao „ne možemo promijeniti“. No imamo se ovdje zaista kritički postaviti, jer ego i taština mnogih ljudi koji nas okružuju zapravo i žele da je sve to tako, i u svom tome zlu nekako poimaju svoje šanse za svoja prizemna ostvarenja sakupljajući veće ili pak samo male mrvice. Da stvarno ne žele da problem predrasuda i stereotipova nagrizaju hrvatsko društvo u cjelini; onda bi nastojali i borili bi se protiv toga determinizma Zla, kao kada se bore i zalažu za svoju rođenu djecu. U hrvatskoga čovjeka to još ne vidimo, da bismo imali to pohvaliti. Nažalost.
Stvaranje stereotipa možemo pronaći u izvorima neukosti djetlova civilizacijskoga subjekta, pojedinačnih etnosa ili lokalnih homogenih ili manje homogenih zajednica. Stereotipi se mogu donijeti kao sud upućenih predstavnika kojima svjetina pridaje povjerenje i uvažava njihove stavove, ali stereotipove mogu iznijeti i pripadnici (ne)kritičke mase odnosno svjetine, koja poput publike ili facebook populacije, donosi zaključke koji se usvajaju od većine. Ali to je područje psihoanalize i komunikologije,a tema jest zaista duboka i opširna!
Stereotipovi i predrasude imaju srodnost po tankoj niti povezanosti i kao takvi obično uspijevaju u sredinama i narodima u kojima vlada oskudna misao i dijalog, gdje se naglašavaju „vrline“ isključivo po vanjštini, gdje se gaji kult ličnosti ili nečeg drugoga po vrijednosnoj ljestvici, gdje se radi da se očekuje vrednovanje od okoline po tome i gdje okolina odašilje takav vrijednosni aspekt i ništa povrh toga, gdje su učeni i razboriti ljudi nezanimljivi,gdje su puku zanimljivi javni događaji koji naglašavaju niske pobude bez gajenja misli,gdje se umjesto zdravo-edukativnih kazališnih predstava pokazuje zanimanja za kolosalne spektakle. To su većinom borbe, utakmice i koncerti. Uz dužno poštovanje prema pjevaču M.P Thompsonu, dužno mi je naglasiti da brojnost njegove publike ne pomiče nikakva zdrava kretanja u domovini i buđenju njenih ljudi koji se Hrvatima vole zvati….
Po stereotipnoj „matrici“ mnogi ljudi daju počast i povjerenje javnim osobama (čitaj mediokritetima) jer je to odobreno i pozdravljeno od strane rastuće većine populacije. Biti nešto poseban,biti svoj i drugačiji; stvara usamljenost jer vas okolina ili ne doživljava ili (ne)svjesno odbacuje! Mnoge čiste duše tako pate i nesvjesne okolnosti što se oko njih događa, upadaju u anksiozna i depresivna stanja. Hrvati braćo mila. Istina boli. Ali ovo što navodim u članku pitanje je kojim se ima pozabaviti „Crkva u Hrvata“!
Moramo nastojati odbaciti vjerovanje kako je Isus Krist sudac,a ne samo pravednik! Sotonin trijumf leži u lažnim spoznajama kako će nas „neposluh“ prema 10 Božjih Zapovijedi, dovesti u carstvo Pakla od strane Isusove ruke i njegova kažiprsta koja nam je pružena da se u vječni bezdan nikada ne upadne. Da pojasnimo Isusovu ulogu, on je dao svoj dar Otkupljenja za sve duše koje to žele i nastoje prihvatiti i stalno je upozoravao na protivničku stranu i svijet protivnika koji nesumnjivo postoji.
Dok je predrasuda i stereotipova koji ne podliježu kritičnosti, biti će uspjeha velevrhovništava i mračnih upravljača ovoga Svijeta koji služe ciljevima Zloga! No isto ne smijemo biti olako lakomisleni da držimo tezu kako je sve to tako jednostavno provesti. To zahtjeva stalnu misao, velike žrtve i velika nastojanja.
Najlakše je kada imate moć ili povjerenje većine; svoje zapažanje predstaviti kao relevantno a pravi istinski subjektivni dojam zadržite samo za sebe. Možemo držati pretpostavku kao su mnogi stereotipi i predrasude nastali kao rezultati gdje je zabilježen subjektivan dojam preinačen u šturi oblik informacije koji bi imao biti lakšr usvojiv i prihvaćen od većine ljudi. Na takav način se davatelj stereotipa(glasine) ustvari brani da ne bude kritiziran i da ne bude primoran davati objašnjenja za teže usvojivu poruku od strane većine.
U sredinama ili većim lokacijama koje je morila povijest,razne druge nedaće i drame, nasilja, tiranije glad i ratovi; poznate su značajke lakonskoga komuniciranja ili sažetoga obraćanja. Lakonsko komuniciranje je opisano kao način primjer međusobnoga ophođenja drevnih spartanaca, gdje se misao obrazlagala u malo riječi,u svega nekoliko fraza. Taj način komuniciranja bio je razumljiv samo grupaciji gdje je to komuniciranje relevantno, dok pridošlice i drugi namjernici nisu imali uvid u temeljitost takvih poruka! Bile su im očito nejasne,bez obzira koliko god jezik i narječja „domaćina“ oni dobro poznavali.
Lakonskoga komuniciranja imamo svugdje oko nas. Takvo komuniciranje najviše se veže uz drevnu spartu od kud je i od strane povjesničara bilježeno, mada takvo komuniciranje uvelike nadilazi vrijeme same Sparte.
To su kodovi, to su uzrečice,to su lozinke, to su pozdravi, to su proglasi, to su atributi, pa od tuda sežu korijeni logike kako objasniti stereotipe! Sama riječ stereotip, na samome početku članka ukazuje na pečat, na gotovu izrijeku iliti kolokvijalno nazvano riječju; stigma(grč.:znamen,obilježje)!
U tome procesu odašiljanja poruka o nekome ili pak o nečemu, svojstva poruka budu obično prejednostavna ili pretjerana(frizirana) što se gotovo uvijek koristilo u svrhe nadmetanja,nadmudrivanja,ratovanja, umanjenja nekakvih važnosti,medijskim manipulacijama(naslovi govore mnogo!) i drugi primjeri.
U jeku posrnuća neke civilizacije poput naše, stereotipovi se naglašavaju lošim konotacijama i lošim konstatacijama te ih imamo pravo smatrati motorima napretka ili motorima koji vode u posrnuće. Ovisno kakvi su ciljevi vodstva i ovisi kakva su htijenja većine(svjetine). Sustav koji vrednuju,prioriteti koji su im po redoslijedu važnosti ali i sposobnost rasuđivanja okolne stvarnosti.
Današnji Hrvatski narod ne može se dičiti svojom kritičnošću što polučuju mnogi dokazi za to! Hrvatski je čovjek pametan, ali nije duhovno priskrbljen usprkos kršćanskoj tradiciji. Razlog tome imamo pronaći u narodnim navikama i običajima koji su naglašavali vrijednosni sustav više oko stvari po ljudskim mjerilima,nego do stvari po onim božjim mjerilima. Da bi se ovaj navod lakše razumio, idemo jednostavnim objašnjenjem; običaji važniji od čovjeka! Pa sve do posljednjega kraha kada je stranka važnija od Hrvatske i Hrvata! A to jednostavno nije božji princip. Tko ne igra na stranu čovjeka već stranke, ima karte u ruci do onoga časa kada se sve sruši kao kula od karata(babilonska). A tada imamo puno nesretnih mladih ljudi i mnogo neutješnih staraca!
U populaciji starijih sugrađana Hrvata ne vidimo problem u sijeđenju vlasi već u slijeđenju manjkavih misli. Ta populacija sada najviše utopljuje donje ekstremitete uz televizor,a odrasla im djeca domovinu ostaviše na samrti!
Hrvatska je prirodom obojena i spektar svih prirodnih boja, ali žalosna je činjenica da u njoj vladaju crno-bijeli svjetonazori ili pak crveno-plavi ideološki svjetonazori. Tu vlada odgojna matrica; ne misli puno, radi ono što treba, slušaj što ti se kaže, a što bi ti nešto bio poseban… Nekada „linija manjega otpora“ evoluirala je u „političnu korektnost“ sa NewAge-ovskom duhovnom pozadinom i besprizornom filozofskom misli. Ne treba dvojiti oko toga da su sekularizam,komunizam i konzumerizam proizišli iz nutrine posrnuloga narodnoga bića kroz duge vjekove a održavali su se takvima i u ova novija razdoblja. Napuštene su korisne stvari koje su sačinjavale narodne običaje, a ostali su djelovi običaja koji sve više su nalik poganskim tradicijama i sami su sebi svrha te narod ima rizik nestati sa takovim ophođenjima.
Sve to održava i navodi posustajanja pojedinaca i podsvjesne reakcije u nutrinama pojedinaca,bez obzira radilo se o dobrim ili lošim ljudima. Put do ostvarenja je otežan i nepristupačan jer u okolini nema zdravih informacijskih sustava,po kojima bi pojedinac mogao sazrijeti bar blizu punine ako ne odveć u svojoj punini. Ne otkrivaju se darovitosti i vrline, otkrivaju se samo najniže pobude kao reakcije boli iz nutrine. Bili mi toga svjesni ili ne!
Stereotipi kako su većinom temeljeni na određenim predrasudama, većinom se radi o nekakvim „crtežima i karikaturama“ koji nas mogu lako navesti da o nekome nepovoljno mislimo što pobuđuje u nama podsmijeh i satiričnost. Mnogi pozdravljaju satiru kao način izražavanja misli sa tendencijom uspješnosti zalaganja oko istine, no satiričnost je marker karcinoma duše ili samo ranjene duše!
Stereotipovi o narodima skupinama ili o pojedincima kada su prihvaćeni, vrlo teško su promjenjivi. Sve se vodi oko interesa i opstanka u manjoj i većoj mjeri. De facto začarani krug malodušja,malograđanštine i lijenosti uma. Najveći indeks sreće u takvim sredinama,temelji se da jelu,pilu,hvalisanju,iskonskim fiziološkim potrebama. Nema svijeta izvan toga, osim Priza,Londona i New Yorka tamo negdje na karti geografije ili shoppinga!
Jednom kada je u nas pojedinac stigmom opran,zauvijek opran. U Hrvata se izvani kao vide različitosti, ali sve je u manjoj ili većoj mjeri isto. Uvjetovala nas je povijest na karaktere stereotipova i mišljenja. Nije to nužno toliko ni za osuditi, ali na to treba stalno ukazivati. Čovjek pun predrasuda i sklonosti stereotipima, nije nužno loš čovjek koliko mu i sama okolina uvjetuje „kvalitetu zraka“ za udisanje. Ako udišemo crveni zrak, i koža će nam vremenom pocrvenjeti,zar ne!?
Zasigurno vam je poznat odveć iritantan primjer gdje naiđete na slučaj kada u odraslome mladome čovjeku stariji i dalje „vide dijete“? Tko tome negoduje, ispada „osjetljiv“, ali eto nam suštine odgovora zašto mladi napuštaju rodne krajeve. Zato što se ne gaji mudrost. Od onih koji su na mudrost pozvani. U netom stasalim mladim ljudima ima se pronaći vrlina,darovitost a ne hodajuća album-slika tek davno rođene bebe! Zato imajmo na znanje kako su EU arhitekti Lažnoga Svijetla, znali pronaći način kako specijalnim ratom usmjeriti ovaj naš zaostali narodni karakter!
Usporavanje inteligencije cjelokupnog društva, nastaje zbog obnavljanja ili tek samo nastavka procesa beskorisnih stereotipa i uvriježenih okvira(etiketa). Inteligentni(senzibilniji) pojedinci su naoko drugačiji, pa samim time za svoju su okolinu ludi(čudaci). Zato nije naodmet pridodati važan podatak kako je slučaj psihijatrijske zloporabe u Hrvatskoj evidentno raširen, ali ipak u javnosti nedovoljno prepoznat. Ukoliko „zatvore“ nekog darovitijega pojedinca, tada nije za očekivati kako će se „manje daroviti“ ljudi u nekom većem broju zauzimati za njega!!! To je zaključna činjenica, i tu leži ogromna opasnost!
U našem narodu nedovoljno se cijeni kreativno znanje koliko gotovost rješenja koja služi stečenoj paradigmi i konformizmu na koji smo navikli neovisno koliko smo bijedni ili koliko već nismo. I u samoj bijedi postoji „psihologija komfora“. Sve je hrvatskoj svijesti lakše, nego misliti. Mnogi će utrošiti napora i za same misli ako treba; ali kada je posrijedi uspjeh,karijera ili komfor i na tome će postaviti vrhunske ciljeve, ali kada je u pitanju nadilaženje ovostrane prizemnosti(sitni životi,za sitne duše)?...tu će nas preteći neke druge skupine i etnosi, koje smo stalno stavom omalovažavali i podcjenjivali!!!
Stereotipi znadu namjerno biti nametnuti kao krivi obrazac što proizvodi podijeljenosti prije dijaloga, a zašto je tome tako imao potražiti u povijesnome iskustvu življenja. U ranijim povijesnim razdobljima riječ je imala „težinu“, odluka je imala „težinu“ i svaki je čin imao svoju „težinu“ negoli u današnje vrijeme. Sa jedne strane gledišta,u prijašnjim vremenima koliko je god teško bilo živjeti,sa druge je strane bilo se lakše postaviti jer je i sama suprotstavljena strana iziskivala određene poznate reakcije koje su bile i „šablonskoga“ tipa. Ovo današnje vrijeme slikovito možemo objasniti kao da imamo naviku od jučer a sa tom navikom nismo upućeni za danas! Vozači i taksisti brzo se prilagode poslu ako katkada nenamjerno skrenu u krivu ulicu. Tako najbolje uče. Kada gledamo povijest, vremena prostora i tolerancije na nesmotrena i slična takva „učenja“, nije bilo. Naprotiv, često se kažnjavalo,izopćilo ili potiskivalo od strane okoline!
Sve to upućuje kako davanja drugih šansi nije bilo, jer povijest koja je imala svoj zadani šav na razmeđi Istoka i Zapada,nije imala sluha za opravdanja zašto je „žica olabavljena“ kada bi trebala biti nategnuta! I danas vidimo žicu kao što su nekada bile kule,stražarnice,utvrde,vojne krajine itd. Podosta šarenila u ovim opisima pridodavala je i geomorfologija odnosa među ljudima u istim i različitim etničkim skupinama a to je odnos preko rijeke,preko brda,preko planine i preko doline. I sama geografija čini različitost psihologije odnosa!
Svatko se na svojoj strani,snalazi na svoj način. Jedna strana drugu interpretira stereotipima. Pogotovo kada su susreti rjeđi i kada se nema vremena za ući u dublje rasprave. Zamislimo takav prijenos vijesti kao izricanje zapovijedi što je glasnik donio,zamislimo da pišemo brzojav gdje štedimo kune a imamo izreći što razumljiviju poruku… eto logičnosti „prisile“ i nužnosti stereotipa.
Bilo bi idealno kada bi stereotipi bili isključivo dobroćudni,jer bi se za loše zaključke brzo pronašao ispravak u zdravomislećoj realnosti i brzo bi nadoknadila netom izgubljene energije,kao u ovodobnim primjerima koji se javljaju kod pravopisnih i administrativnih pogreški. Briga za opće dobro od strane sve većega broja pojedinaca, to vjerojatno vrlo brzo nadoknađuje!
Stereotipi, usprkos nekom blažem obliku kritičnosti; zaista mogu ukazivati na neku točnost oko karakteristika i realnosti vezane za određene skupine ili pojedince. Kao takvi, mogu utrti put u nešto brža saznanja o dubini razloga. Sve to od ovoga moga pera zvuči idealistički, no važno je i jednostavno zaključiti da stvarnu razliku moramo praviti između odluke: ili rat ili mir. Treće je iščekivanje nekog događaja, a to stanje sada imamo i nazivamo ga entropijom.
Moramo se otarasiti satiričke i neozbiljne kritičnosti kada probleme obznanjujemo na način da spomenemo imena krivaca pa sve posprdno i defetistički interpretiramo. To je kao da ispečemo dobre slastice koje na kraju posolimo. To više nisu slastice, već sranje! Psihologija stereotipa u Hrvata i inih naroda ovih dijelova Europskoga kontinenta, veže se uz odbojnost i podsmijeh.
Stereotipi se inače logički smatraju nepoželjnim vjerovanjima, koja se mogu promijeniti putem obrazovanja,putem odgoja ili putem upoznavanja. Naravno da se pritom treba staviti naglasak na uzajamno sazrijevanje da sve ne ide u neželjenom smjeru. Moramo navesti i svijetli mogući primjer koji se koristi većinom u marketinške i političke svrhe kada postoje pozitivni stereotipi kao dio promišljene političke strategije, gdje se nastoje razviti nove pozitivne stereotipe gdje bi ciljana pojedinačna strana iliti skupina imala uvažiti o nama ili nekoj drugoj skupini koju pozitivan stereotip obuhvaća.
Kada gledamo malo dublje;
Ima „nešto“ i u tim stereotipovima koliko god oni katkada i neobjektivni bili, ukoliko se vodimo logikom „gdje ima dima ima i vatre“. Ili po svojstvu tumačenja kako „u svakoj laži ima nešto istine“. No ne bi to bilo dobro preporučiti kao naputak budući da takva analiza zahtijeva odgovorne,zrele i čvrste pojedince. Što je narod priprostiji i neukiji; to mu „gotovost“ stereotipa ide kao konačan rezultat.
Da se ne bi išlo u srž,ide se okolno. Kao u odnosu između dvoje ljudi različita spola. Što jedna strana o drugoj ima više spoznaja tada je odnos zaključniji a potom možda i prisniji. To je jednako pravilo za ine različitosti. Poduke o toleranciji(lat.:tolero-snošljivost) koje nisu po Duhu božjemu, bezglavi su opijum za mase koji njedri još bezglaviju masu.
Kao društvo smo istaknuti kao konzervativno društvo, sa puno nagonskoga preživizma, oskudnih kritičkih misli i sa mnogo interpretacija o „onome tamo“ i „onoj tamo“. Previše saznajemo o nekome preko drugih osoba i tako dobijemo netočnosti oko te osobe. Mi smo preplodna zemlja za domaće i strano sjeme za rast kulture koje prožimlju domaće i strane obavještajne ali i duhovne strukture! Alegorijski gledano!
Vojnici ne plaču,dečki ne plaču…isl su umetnuti obrazac ophođenja a kasnije tretiranja. Vicevi o plavušama… Škrtost nekim mještana… isl. Zatim stereotipni načini i opisi preporuka kako postupati sa djecom sa ženama sa muževima ili sa ostalima. To je kao neki utabani „dogovor“ između generacija i pojedinaca grupa neke zajednice.
Mnogi dožive drugačiji „dan poslije“ nakon dogovora ili potpisa. Samo se na tu „naivnost“ drugu stranu čeka! Mnoge žene su doživjele drugačije muževe nakon bračnoga zavjeta, i obratno. Mnogi zaposlenici su bili drugačije tretirani nakon „vezivanja“ kod poslodavaca i dr. Zašto je tome tako!? Očito zato što se taje mračne strane i stalno se nešto uporno želi staviti pod tepih. Mnogi i dobre strane sebe stavljaju pod tepih, jer su negdje iskusili kako im se pokazivanje dobrote nije baš tako isplatilo…
Činjenica jest važna za naglasiti: uglavnom stariji drže revnost i rezerviranost u poduci mlađih potomaka da im ovi ne postaju presamostalni u svojim vizijama i odlučnostima. Mlade se (ne)svjesno drži naivne da im se cijeli život ima spočitavati i usmjeravati ih u (ne)željenom pravcu. Mladi to rješavaju pobunom,emigracijom ili podvrgavanje volji „nadređenima“. Ovisi o procesu i lokaciji gdje ih izazovi i kušnje snađu.
Mladi su uvijek „mladi i neiskusni i naivni“, no starijima i mudrijima koji „znaju što je život“ imamo lijepo spočitati uspjeh kako im je je nakon 900 godina umakao suverenitet domovine. Dok smo mi bili djeca ,kao i autor ovih redaka…
Josip Žuvela
