BIROKRACIJA-VLAST NAD ROBLJEM 3.dio

Pin It

Poštovani čitatelji glasila, u svu ovu svu vidljivu realizaciju ljudi-zombija koristile su se i dalje se koriste sve vrste degradacija u ljudskoj zajednici,nečista hrana i opijati svake vrste

Opijati(i droge,općenito) su sredstva pod kontrolom Zloga, pa iz toga razloga vlada onaj jak prodoran strah i po ovisnike i po roditelje i po dilere pa čak i po policijske inspektore. Taj strah je duhovnog, točnije demonskoga porijekla jer verzija toga straha je toliko jaka, da nadilazi redovne psihogene mehanizme u sastavnici ljudskih motornih i obrambenih emocija. Svijest čovjeka do čovjeka,ipak na različite načine uočava i/ili doživljava efekte toga straha koji je svakako i nesumnjivo u svih prisutan

Inspektori policije i Ureda za suzbijanje zloporaba droga, štititelji su demonskog opijumskog poretka,no običajno uvjereni u suprotno, toga nisu dovoljno ni svjesni. Ovdje Vrhovništva Tame odlučuju! Droga bi se mogla ukloniti sa ulica puno lakše nego što se iste ulice mogu pomesti od otpaloga jesenjeg lišća!

Dakle kao i u sva ona razdoblja drevnoga opijuma! Ponovno će nam ga otvoreno vratiti na ulice hrvatske nam domovine, dok zdravomisleće će ljude poniziti prinudnim kopanjem po kantama za smeće što se danas čini. Nas istinske domoljube jednostavno će svim sredstvima, posredno i neposredno i dalje uklanjati!

Opijum( i usporedno istome sve vrste droga i psiho-ljekova)je sredstvo koje temeljito ponizi čovjeka moralno,duhovno,obiteljski,seksualno,psihički i uništava obitelji i djecu koja to gledaju, dok mladi izgube sposobnost rasuđivanja. Pravi primjer demonskoga sustava tiranije nad čovjekom. Sotonska inteligencija na djelu, uvela je matadonsku terapiju kao surogat-opijum na trošak državnog proračuna.

Moramo biti svjesni činjenice da se opijumom bave cijeli klanovi koji tradiciju prenose sa koljena na koljeno. Opijum većinom dolazi iz Euroazije, dijela među dvaju kontinenta kojega sve više i dublje zatvaraju pod pismotru globalističkih centralističko-masonskih snaga. Kontroliraju ga i vojno-obavještajne službe i policije svih zemalja, ali u negativnom smislu po potrebama birokrata.

Na opijum(i ine opijate,opoćenito) se vrlo lako navući, pa lako se ostaje ovisan o grupi i manipulacijama, zatim tu nestaju svi dotadašnji prijatelji pa čak i sami „lakši“ narkomani. Uzroci tome razvidni su u nedostatku dječje i mladenačke prisnosti zbog vrtića,inih institucionalnih boravaka kao „nužde“ zbog cjelodnevna rada roditelja u firmama i u inim sve neprirodnijim radnim sustavima. Dugo se to nije moglo demistificirati,ali se to nije niti htjelo. Mada je bilo ponešto govora o tome u manjim tiskanim medijima, ukratko i na Televiziji, sredinom devedesetih godina.

Ova praksa postoji od vremena drevnoga Babilona, dok prije dva stoljeća vodio se čak i tzv.Opijumski rat! U Afganistanu se vode „mirovne misije“ poradi opijuma koji će nam se vratiti poput bumeranga i to djeci vojnika koji su im bili odsutni od kuće, da bi othranili te jadne sinovce koji bi mogli iskušati opijumsku akupunkturu kada ista ponovno dođe u idućem planiranom valu. Čovjekova oslabljela,umorna i očajna duša traži svijetlo. No „prirodno“(božje) svjetlo,po ovome ranijem opisu,biva zamijenjeno lažnim svijetlom. Primjera za to ima mnogo u modernome vremenu kada pojam „opijum za mase“ ima znatno šire značenje i opise. A što se same narko-stvarnosti tiče, „opojnost“ u obliku legalnih droga tzv. psihofarmaka,nadmašila je ikada postignuti izmjereni rezultat kroz sva povijesna razdoblja čovječanstva!

U današnjem dobu, radi se o dominaciji nad svim kanalima stvarnosti i resursima koji su neophodni po blagodat čovječanstva, jer bez prirodnjačkih i osnovnih tehničkih resursa, nema nam opstanka u ovoj materijalnoj stvarnosti koja je nama ipak samo vidljivi aspekt svega stvorenoga.

Protivnik naš, kada nas porobi ili kada mu se na bilo kakav način ipak podamo, gubimo svo naše dostojanstvo i slobodu, a On nam u zauzvrat-Milost i ne daje!

Ljudi progledajte pobogu! Motrite oko sebe i ne pravite se da ovo znate pa ipak da smatrate ove stvari pretjerivanjem. Nešto se događa loše, a niti svjesni ne bivate kada se iz vašega susjedstva netko iseli,premine isl. Zatvoreni smo u svoje svjetove a svi smo podlegnuti mikro i makro birokraciji!

Ako se kriza produbljuje a mnogi u nadi dalje uzimaju zajmove a ponavljaju kako znaju za strategije pokoravanja ljudi- onda ne znaju i očito to ne žele znati! Svejedno im je! Na takve ljude se ne možemo osloniti jer ne vide potrebu za suštinskim osviještenjem svoga duha! Čekaju rješenje svih nedoumica od strane nekih odabranih pojedinaca koji-uvijek samo pretendiraju k vlasti.

Pa zar ne vidimo prejednake i ponavljajuće fame oko predsjedničkih, parlamentarnih i inih izbora u kojima se suština zabluda niti ne mijenja,gdje se i sami dobri,čestiti i „Bogu vjerni“ ljudi ne libe veleizdajnicima opraštati po tko zna koji put i prepuštati se njima na pladnju za prizemne igre nad njihovim dostojanstvom i dostojanstvom njihove djece.

Suvremeno doba i upravljanje tim dobom,biti će još velebniji i jeziviji Hram Straha. Strah svake vrste, odavno se nadvio nad nama i našom slobodom, dok ovo što izvjesno dolazi zaista je nevolja nam velika. Ljudi to ne spoznaju jer se osjećaju koliko toliko slobodni u zabludama i tješenjima, jer žive u sekularnom i racionalističkom shvaćanju stvarnosti i svijeta i zbivanja oko sebe. Malo imamo ljudi ovdje, dovoljno duhovne da spoznaju poantu iz ovih tekstova.....

Strah od birokracije je jedan od temeljnih opisanih u ovoj temi. To je strah koji nas štiti od intervencije nečega nepoćudnoga,dominantnijega i jačega. Ako je birokratski sustav podvrgnut ljudskim vrijednostima i vrednovanju čovjeka tada nema strahu mjesta. U zemaljskom životu, nažalost(!?) postoje mehanizmi stvaranja psiholoških otpornosti na strahove gdje se čovjek nađe u asimilacijskome usuglašavanju sa novijim tekovinama i navikama. To čovjekova psiha održava do granice otpornosti i izdržljivosti dok vremenito ostavi „svako lani bolje“ iza sebe. Zato nas se postupno medijski navikavaju na apsurde i šokove do konačne realizacije onoga najgorega, ono što osobito niti ne nastojimo izbjeći. Zato bi se najgore zaista i moglo dogoditi.

Najprije plan taj postoji, drugo je pak kako mi nastojimo svoj stav upriličiti oko toga da se ne dogodi to što je planirano.

U predvečerje hrvatskoga Domovinskoga rata bilo je onih koji su ranije upozoravali na taj izvjesni događaj te bili smatrani histericima. Rat se dogodio u goroj verziji od one tada ikako najgore zamislive a ispostavilo se da je plan toga rata prethodio desetljećima unatrag! Postoje i ini primjeri kojih smo danas svjedoci! Pametnima dosta!

Do sada je birokracija mračnih upravljača predvodila tu ulogu. Ukoliko ju zaista zamijeni koncept upravljanja umjetnom inteligencijom biti će to vrhunac birokratske demonije. Sada su nam poznati segmenti videonadzora i svega ostaloga nadzora i kontrole, te razna ina upravljanja tehnološkim putem.

Morenje duša ljudi i otimanje njihovih duša pod demonijačkim zakonitostima! Sada to priliči kriminalitet države nad podanicima, uzurpatorstvo od strane režima, otimanja(suptilno) djece roditeljima, dokidanje sloboda po slovu zakona,utamničenja,otimačina i javni nemoral i javno „praštanje“ dokazanim birokratskim kriminalcima.

Naravno da sve se to odveć izvodi pred kojekakvim tumačenjem zakona sa objašnjenjem kako za to postoji ipak nekakva zakonska osnova. Ukoliko se netko nekim pukim slučajem ipak uspješno otrgne tome nasrtaju, naknadno objašnjenje birokracije glasi tako: da je bilo došlo do zabune ili pogreške.

Postoje slučajevi kada morate dokazivati svoje postojanje ukoliko vas se zabunom proglasilo umrlim. Tako stoji i sa spolom kojega treba u nekim slučajevima naknadno dokazivati. Česti su slučajevi dokazivanja identiteta. O slučajevima dokazivanja nevinosti pored nametnute krivice nećemo niti spominjati. Važno je istaći kako je sa druge strane, mnogo pojedinaca bilo ostalo neopravdano neosuđeno „dok im se ne dokaže krivnja“, iz aspekta odugovlačenja predmeta po ladicama da bi se ignorirala odgovornost. Onaj tko je inferiornijeg statusa u režimskoj zajednici, svakako najlošije prođe, kud god!

Ovo navedeno vrijedi i za ostale zakonske odrednice oko prava u gospodarstvu,ekonomiji i/ili drugim segmentima oko kojih čovjek egzistira. Ako zakoni i državni sustav nisu podloženi čovjeku,slučaj je isključivo obratan.

Zakon u tom slučaju „ne trpi“ slogu iako bi mu osnovna namjena trebala biti da potiče slogu. Zakon je samo tekst kao upriličena smjernica, dok slogu moraju određivati ljudi ukoliko nema druge opcije. To je jedina kakva takva regulacija rastućega pritiska kojega sada osjećamo. Zakoni koji su napisani iz objektivnih stajališta po Bogu i čovjeku,trebali bi otkloniti mogućnosti „činjenja greški zbog neznanja“ pa time gubitak energije do šire štetnosti. Valja imati na znanje da kaos i nepravilnosti suvremenoga doba nisu slučajnost već namjerni nasrtaj na čovjeka!

Nastavlja se….

 

AUTOR: Josip Žuvela