Sramotna odluka Ustavnog suda mora iznjedriti opsežnu lustraciju

Pin It

Odluka Ustavnog suda kojim je isti zabranio građanima RH da sami odlučuju o svojoj sudbini je do sada najočitiji dokaz da ovo u čemu sada živimo nema nikakve veze ni s demokracijom, ni s republikom, ni s Hrvatskom.

Iskreno, nisam očekivala da će Ustavni sud ikada dopustiti referendum o našem Vukovaru. Slobodno izjašnjavanje naroda na referendumu je trn u oku svim političkim i parapolitičkim elitama koji nad nama vladaju već više od dvadeset godina, i kojima ne odgovara da itko osim njih donosi bilo kakve odluke. Medjutim, ovako bijedno obrazloženje odluke o neustavnosti referenduma, bez ikakvog pravnog uporišta, bez citiranja i jednog jedinog članka Ustava kojim bi se ta neustavnost dokazala me zapanjila. Ne vjerujem da su ustavni suci kreteni koji nisu u stanju pronaći pravno uporište za ono što im paše, ali me zapanjila njihova drskost, bahatost i arogancija, da su ovako otvoreno donijeli protuustavnu i protudemokratsku odluku bez da su se uopće potrudili nešto pametno obrazložiti. Ustavni sud je vrlo jasno i izravno ukinuo demokraciju i republiku i pravnu državu instalirao nekakvu prosvijećenu apsolutističku juridičku despotiju u kojoj nije suveren narod, nego nekakav imaginarni 'ratio' ustavnih sudaca.

Posljednjih nekoliko tjedana čitav se svijet zgraža nad postojanjem nekakve brutalne islamističke države u Iraku. Pa ta tvorevina je u odnosu na ovo ovdje čista pravna država s jasnim zakonima. Podsjetimo što je točno utvrdio tzv. Ustavni sud:

1. Utvrdio je da su ispunjene pretpostavke iz članka 87. Ustava za raspisivanje referenduma

2. Utvrdio je da Ustav ne odredjuje pretpostavke ("uvjete") za službenu uporabu jezika i pisma nacionalnih manjina u lokalnim jedinicama, što u prijevodu znači da ništa u svezi postavljenog pitanja nije u suprotnosti s Ustavom. To je učinio izričito citirajući mjerodavne članke Ustava.

Dakle, Ustavni sud je izričito na temelju Ustava utvrdio da referendumsko pitanje nije protuustavno, da bi nakon toga sam sebi skočio u usta i počeo se baviti surovim politikanstvom pozivajući se na općenite političke citate i tlapnje tipa 'društvo utemeljeno na vladavini prava', 'demokratska država', 'nacionalna ravnopravnost', 'poštovanje prava čovjeka' i slično.

Definitivno je najotrcaniji citat iz odluke slijedeći:

'Prema tome, demokracija utemeljena na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava jedini je politički model koji Ustav uzima u obzir i jedini na koji pristaje. Štoviše, ljudska prava i vladavina prava u kontekstu hrvatskog Ustava postavljena su tako da su u prvom redu namijenjena za izražavanje moralne predanosti objektivnim principima liberalne demokracije.'

Čista poezija. Samo za ovo su ustavni suci zaslužili nagradu na nekom partizanskom festivalu narodnog pjesništva. I nakon još dvije-tri stranice sličnih gluposti, bez navodjenja i jednog jedinog članka Ustava s kojim bi referendumsko pitanje bilo u suprotnosti, Ustavni sud je poentirao:

'...za generalno povećanje praga na cijelom državnom teritoriju u smislu članka 12. stavka 1. UZoPNM-a, kako je to predloženo u referendumskom pitanju, ne postoje relevantni i dostatni razlozi koji bi proizlazili iz prepoznate i precizno određene prijeke društvene potrebe iznikle iz demokratskog društva utemeljenog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava.'

Prijeke društvene potrebe? Pa gdje u Ustavu piše da se referendum smije dopustiti samo u slučaju 'prijeke društvene potrebe'? U Ustavu izričito piše da se referendum mora održati ako to zatraži 10% birača, nitko ne spominje da to treba biti 10% potrebitih ili racionalnih birača po mjeri Ustavnog suda, isto kao što nigdje ne piše da narod smije odlučiti samo o nečemu što je po njima 'racionalno'.

Koji to dio Ustava i koji to zakon definira 'prijeku društvenu potrebu'? Tko je prepoznao da 'nema prijeke društvene potrebe' i na temelju čega? Pa nije par bezveznjaka u šaljivim haljinama racionalnije od 700.000 građana RH koji financiranju njihove budalaštine. Koja je to bila 'prijeka potreba' da se održi referendum o pristupanju EU? Koja je to bila prijeka potreba da se održi referendum o vjetroelektranama u Fužinama ili o golfu u Dubrovniku?

Kakve su to uopće potrebe i od kuda to da one od nekuda izviru, i to tolikom snagom da su jače od same činjenice da je narod u ovoj državi nositelj suvereniteta? Užas.

Ustavni sud je ovom odlukom potpuno pokopao republiku i demokraciju. Medjutim, pokopao je i samu Hrvatsku, proglasivši je nekakvom mitskom tvorevinom utemeljenom na 'vladavini prava, zaštiti ljudskih prava i objektivnim principima liberalne demokracije', u potpunosti zanemarivši jedan jedini razlog zašto Hrvatska uopće postoji, a to je pravo hrvatskog naroda na samoodredjenje. Jer, Hrvatska ne postoji zato što je demokratska, utemeljena na vladavini prava i slično, nego samo zato što u njoj žive Hrvati koji su nositelji suvereniteta. Suverenitet naroda je na nultom mjestu u svakoj nacionalnoj državi, i svaka takva država ima pravo na postojanje, pa bila ona demokratska, liberalno-demokratska ili ne. Da nije tako, onda smo mogli ostati i u demokratskom i liberalnom Turskom carstvu, Austro-ugarskoj ili Jugoslaviji, a sutra nas neki Ustavni sud može bez ikakvog problema pripojiti Austriji, Italiji ili Srbiji ako će se zadržati ti njihovi idiotski principi koje su citirali odričući narodu pravo na referendum.

A čista je izmišljotina da je 'demokracija utemeljena na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava jedini je politički model koji Ustav uzima u obzir i jedini na koji pristaje.' Jedini bezuvjetni politički model u Hrvatskoj je nacionalni suverenitet, sve drugo je društvena nadgradnja koja je podložna promjeni ako to narod Hrvatske hoće. Nikakva vladavina prava i nikakvi objektivni principi liberalne demokracije i ostala politikantska sranja u nečemu što se zove republika ne smiju biti iznad prava naroda na odlučivanje. To je uostalom zapisano u članku 1. Ustava i to je nulta temeljna odredba. Da se ne spominje koliko je pokvareno da se Ustavni sud poziva na demokraciju (demokracija=vladavina naroda) i zaštitu ljudskih prava kao argument u odluci kojom je direktno zabranio demokraciju i pravo naroda na odlučivanje o svojoj budućnosti.

I zato nikad niti jedan Hrvat ne smije prihvatiti ovu odluku Ustavnog suda kojom je isti zabranio narodu da odlučuje o svojoj sudbini i protuustavno od tog istog naroda preuzeo suverenitet. Isto ne smije prihvatiti ni jedna hrvatska politička stranka.

A bilo tko tko iz ove odluke nije iščitao da je lustracija i čišćenje ovakvih uzurpatora suverenosti iz javnog života Hrvatske apsolutna nužnost ako želimo uopće imati Hrvatsku trebao bi se vremeplovom vratiti u njima nikad prežaljenu, ex Jugoslaviju, u kojoj je narod imao otprilike ista prava kao što ih ima i danas, a odluke partijskog suda nitko nije smio dovoditi u pitanje, kakve god bile.

 

Diana Majhen