Priča o četiri briselska mudraca
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Četvrtak, 09 Lipanj 2016 17:04
Reakcija četvero EU zastupnika HDZ-a, Plenkovića, Stiera, Šuice i Maletić, kojom od kolega zastupnika u Hrvatskom saboru zapravo traže likvidaciju Karamarka kako bi 'opstala' vlada jer je to kao nacionalni interes, vraća nas zapravo u 1938. godinu.
Što se dogodilo 1938. godine u Europi? Dogodio se tzv. Minhenski sporazum kojim su europske sile pristale na Hitlerov ultimatum kojim je, u zamjenu za mir i stabilnost, tražio pripojenje dijelova Češke Trećem Reichu. U situaciji u kojoj smo na jednoj strani imali agresivnog ludjaka Hitlera koji nije prezao od ničega, a s druge strane staložene europske mudrace koji su htjeli održati postojeći poredak, priča je završila popuštanjem od strane europskih sila na čelu s V. Britanijom i Francuskom, te je Hitleru poklonjen dio Češke. 'Mudri' britanski premijer Chamberlain tom je prilikom izjavio da je svijet spašen, kako je takav sporazum bio u europskom interesu, interesu mira i stabilnosti i kako će od sada sve biti dobro. Jedini koji je bio protiv bio je Winston Churchill, koji je upozoravao da je Hitler ludjak kojem se ne smije popustiti, da mu se mora pokazati zube, i da će tražiti sve više i više, i da će na kraju započeti svjetski rat. Churchill je ostao u manjini, te je ostao ismijan kao avanturist koji ne kuži 'visoku' mudru politiku taktičkih ustupaka i kompromisa u ime višeg cilja. Trebala je godina dana dok Hitler nije napao Poljsku, da bi se priznalo da je Churchill bio u pravu, a dvije godine dok V1 rakete nisu počele padati na Englesku, kad se stvar razjasnila i zadnjim naivcima.
Danas u Hrvatskoj svjedočimo identičnoj situaciji, u kojoj u ulozi Hitlera nastupa stanoviti Božo Petrov, po mom osobnom mišljenju beskompromisni agresivni psihopat koji, kao i Hitler, ne preza od ničega, nema nikakvih kriterija i skrupula, i sve što radi radi u cilju jačanja vlastite moći i eliminacije protivnika. Lik kojem su ultimatumi pod prijetnjom izazivanja općeg kaosa političko sredstvo koje primjenjuje na dnevnoj bazi, i koji mu redovito uspijevaju jer po logici stvari u sukobu onog tko nema nikakve vrijednosti ni kriterije i koji nema što izgubiti jer ga jedino hrani vlastita pobjeda i onog tko ima vrijednosti i kriterije i koji je po definiciji sklon dogovoru i kompromisu uvijek pobjedjuje onaj prvi.
Lik koji se, isto kao i Hitler, pojavio u situaciji opće gospodarske i socijalne krize i opće besperspektivnosti društva, kroz istu krizu munjevito napreduje neprestano potencirajući sukobe i produbljujući krizu na sve šire frontove, pri čemu narodu servira bajke o reformama i promjenama. Kao i Hitler, svakog tko mu stane na put eliminira u pet minuta, od Prgometa, Petrine, Rusak, Petrijevčanin na dalje. One koje ne može odmah eliminirati njima se pridruži i onda ih kao crv iznutra nagriza dok se ne raspadnu. Kao i Hitler, igra na kartu slabosti postojećeg demokratskog sustava, sklapa savezništva nezadovoljnicima unutar drugih političkih stranaka u cilju eliminacije zajedničkih neprijatelja, preko noći mijenja političke partnere, a sve kako bi ojačao vlastitu poziciju i oslabio protivnika. Cijelo vrijeme, kao i Hitler u periodu od 1928. do 1933., djeluje unutar postojećeg sustava u kojem namjerno izaziva i potencira kaos kako bi taj isti sustav prikazao lošim sustavom kojeg treba mijenjati. Na taj način, kao i Hitler, širi opću psihozu i vrši sustavno pranje mozga želeći ljude učiniti očajnima i do te mjere ih pasivizirati kako bi pristali uz filozofiju 'sve je bolje od ovoga, nešto se mora promijeniti, što god dođe novo biti će nam bolje nego sada'.
A što je to novo što nam nudi Petrov, a što nam je svojedobno nudio i Hitler, možemo upravo vidjeti na nečemu što se zove Most. Most, koji je u javnosti putem klasične političko-medijske propagande proglašen nečim novim, drukčijim i boljim u odnosu na postojeće političke stranke je najobičnija sekta, odnosno totalitarna organizacija bez i jednog demokratskog elementa, kojoj je na čelu tzv. Nacionalno vijeće Mosta, neregistrirano tijelo bez statuta, bez demokratskih izbora, bez kontrole, bez ikakvih procedura, ustrojeno poput sekti kakve ponekad vidimo u američkim filmovima, koje se sastoje od neprikosnovenog mističnog karizmatičnog vođe-proroka, prvog ešalona pomagača koji kontroliraju sljedbenike, i samih sljedbenika koji u stvari uglavnom ne znaju zašto ga slijede.
Sličnost Hitlera i Petrova je zapravo frapantna, isto kao što je frapantna i sličnost onih koji su se cijelo vrijeme s njima pokušali igrati politike i koji su mislili, odnosno misle da su ga u stanju kontrolirati. Onih kretena koji su Hitleru popustili 1938. godine kad su popušili njegovu priču kako je on dobar i razuman, ali je problem u Čehoslovačkoj, i kad se taj problem riješi opet će sve biti lijepo i dobro, i onih koji danas puše priču Bože Petrova kako je on dobar i razuman, ali je problem u Karamarku, pa kad Karamarko ode opet će vladi HDZ-Most cvasti tisuću cvjetova u općem skladu, suradnji i uvažavanju.
Što nam zapravo i daje objašnjenje na vječno pitanje kako nam se u 20. stoljeću mogao dogoditi Adolf Hitler i nacizam. Kako to da nitko nije shvatio o čemu se radi? Jednostavno, dovoljno je pratiti politički put Bože Petrova, reakcije politike, medija i javnosti, i odgovor na pitanje će se sam pokazati. Isto kao što se ni Hitler nije smirio kad je prvo ušao u koalicijsku vladu, ni onda kada je postao kancelar, ni onda kada je postao nedodirljivi Fuhrer, ni onda kada je pripojio Sudete, Austriju i Češku, tako se ni Petrov neće smiriti ma koliko god daleko dogurao, jer to je jače od njega.
I samo totalni naivci mogu misliti da će se stvar u Hrvatskoj smiriti odlaskom Karamarka, čiji je odlazak praktično proglašen nacionalnim interesom, nakon kojeg će vlada konačno imati mir za provedbu reformi i plovljenje kroz teške puteve izlaska iz financijske i gospodarske krize.
Neće. Odlazak Karamarka nije nacionalni interes, nego zadovoljavanje osobnih ambicija jednog psihopata, da ga sada ne imenujemo.
Petrov će za mjesec-dva izazvati novu krizu. Što ćete onda? Jer, svi ćete kad tad doći na red.
Diana Majhen
PS Sve gore navedeno moje je osobno mišljenje i moji osobni zaključci.
