Josipović uništava Hrvatsku vojsku jer je se boji
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Nedjelja, 24 Kolovoz 2014 16:03
Iako ni prije njega nisu pucale od snage i opremljenosti, Oružane snage Republike Hrvatske su u mandatu predsjednika Josipovića svedene na razinu amaterskog lovačkog društva.
Glavni Josipovićev izgovor za navedeno je da 'nema novaca'. Kako, međutim, onda ima novaca za financiranje njegovog ureda koji košta poput osrednje divizije? Kako ima novaca za njegove beskrajne putešesvije po Hrvatskoj koje ničemu ne služe, osim njegovoj promociji? Kako ima novaca za beskrajni niz BMW-a, Audija i Mercedesa?
Nije stvar u tome da nema novaca, nego je stvar u tome što su nečiji prioriteti. Prioritet svake vlasti je u prvom redu opstanak na vlasti; to nije sporno. Nije sporno ni to što svaka vlast poduzima da bi se održala na vlasti. Svaka vlast, pa i ova 'naša', vlada po principu antagonizama. Ciljano antagonizira društvo na način da uzima 'njihovima' da bi dala 'svojima', a mjerilo uspješnosti leži u tome da uspije izbalansirati antagonizme na način da usreći što više 'svojih'. To je temeljna definicija praktične demokracije.
Osim što mora usrećiti što više 'svojih', mora i ojačati što više 'svojih' i oslabiti što više 'njihovih'. A što neku društvenu grupu smatra više 'svojom', to će onda tu grupu što više ojačati. I obratno, što više neku društvenu grupu smatra 'njihovom', to će istu što više oslabiti, pa čak i uništiti, ako bude moguće.
Josipović i njegovi kukurikavci rade upravo to. Međutim, oni su u Hrvatskoj u specifičnoj situaciji; oni stvarni 'njihovi', vrh njihove piramide, su specifična društvena grupa, malobrojna i moćna, razvijena iz nekadašnje jugoslavenske vladajuće komunističke diktature i udbaških struktura. Tu strukturu u prvom redu krasi hermetičnost i genetska predodređenost za pozicije slična srednjovjekovnoj aristrokraciji u kojoj se pozicije moći prenose s oca na sina, a pozicije i moć se čuvaju umreženošću sinekura i zadržavanjem ideološke podloge koja tako stvorene moćne ljude drži na okupu, pri čemu navedena ideološka podloga kako kohezijski faktor zamjenjuje glavni kohezijski faktor srednjovjekovne aristrokracije, međusobnu ženidbu. Što neka grupa ima veću moć, to njena ideologija mora biti čvršća, a što je ideologija čvršća, to je broj njenih neprijatetelja veći, a neprijatelj je opasniji.
U situaciji kakva je naša, a ta je da smo punopravna članica EU i NATO i da su nam financijske poluge upravljanja u rukama stranaca, a isto slijedi i gospodarskim polugama, Josipović i njegovi kukurikavci sve više gube monopol nad kontrolom novca i jednostavno u cilju vlastitog održanja moraju sve više jačati vlastitu ideologiju kako bi u prvom redu održali strukturu i dovoljnu popunjenost svoje grupe. Istovremeno, moraju što više oslabiti neprijatelja, kojeg također prirodno izvode iz vlastite ideologije. A glavni neprijatelj, arhetipski neprijatelj, jugoslavena i udbaša su Hrvatska i Hrvati, koje u cilju održanja na vlasti moraju držati u pokornosti: osiromašenjem, pritiskom da se iseljavaju, kontrolom obrazovanja, kontrolom medija i držanjem istih dalje od bilo kakvih ključnih pozicija, no u prvom redu eliminacijom svih uporišta od kojih im prijeti opasnost, a to su prvenstveno oružane snage.
U nacionalnoj državi u kojoj je vladajuća struktura ideološki strano tijelo, kao što je to Hrvatska kojom vladaju udbaši i jugoslaveni, nacionalne oružane snage su uvijek smetnja, a istovremeno moraju postojati da se umjesto njih ne bi razvile paravojne strukture. No, one se moraju držati slabima, na granici rasula, odnosno moraju biti nesposobne za bilo kakvo djelovanje, u prvom redu zato što ih se vladajući boje i jer smatraju da prijeti opasnost da se iste okrenu protiv njih.
Nije bezveze svojedobno Josipovićev i Milanovićev prethodnik Ivica Račan oružje republičke Teritorijalne obrane predao u ruke JNA. Koji bi to normalni državnik napravio? On je to učinio samo zbog jer se bojao da se istog ne dočepaju Hrvati koje je smatrao neprijateljima. I sve druge aktivnosti provedene nakon Domovinskog rata, kao što je bilo ciljano slabljenje vojske izmišljanjem civilnog vojnog roka, a nakon toga i ukidanje vojne obveze, i konačno sve ono što je radio Mesić, od uklanjanja generala, dilanja transkripata, svjedočenja u Haagu, i sve ono što je radio i radi Josipović, od zagovaranja objave registra branitelja, protivljenja neizručivanju hrvatskih branitelja Srbiji i konačnog uništenja oružanih snaga je posljedica straha od organiziranih i naoružanih Hrvata. Pa koji bi idiot vlastite oružane snage ostavio bez zrakoplovstva kao što to rade Josipović i kukurikavci? Zanimljivo, čim se nekom službenom Audiju pokvari žmigavac odmah se kupuje novi, ali muzejski borbeni zrakoplovi bez ikakvog problema mogu i dalje biti u funkciji mada u njima ne radi ni jedan gumb, ni motor, ni kotači.
Jer udbaši i jugoslaveni nacionalne oružane snage, za razliku od bilo koje normalne nacionalne vlasti kao što su američka, britanska, francuska, turska, kineska itd., ne vide kao oslonac vlastite vlasti, nego kao opasnost, i bili bi najsretniji da je tu opet JNA.
Diana Majhen
