Ćirilica u Vukovaru je rezultat dva 'antifašistička' genocida koji se sada pokušavaju legalizirati
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Subota, 14 Lipanj 2014 17:04
Kako se u Vukovaru bliže izbori za gradonačelnika, dobro bi bilo prisjetiti se kako smo se uopće našli u situaciji da se u našem Gradu Heroju danas posvuda vide isti oni simboli i znakovi koje su branitelji Vukovara mjesecima gledali na projektilima kojima su ga, oni koji te znakove koriste, nastojali izbrisati sa lica zemlje. Počnimo od toga kako se u Vukovaru kontinuirano, već desetljećima, smanjuje broj Hrvata i povećava broj srba, a isto se bazira na dva 'antifašistička' genocida koji su provedeni nad žiteljima Vukovara.
Prvi antifašistički genocid proveli su partizanski zločinci 1945. godine, kada su u Vukovaru pobili i iz Vukovara protjerali pripadnike njemačke manjine. Do tada je u Vukovaru bilo svega 16% srba, a nakon toga 25%.
1991. godine u Vukovaru je uslijed prvog bratstva i jedinstva bilo već 32% srba. Uslijedio je drugi antifašistički genocid kada su u Vukovaru pobili i iz Vukovara protjerali gotovo sve nesrbe.
2001. godine u Vukovaru je 33% srba, ali još uvijek manje od jedne trećine. Uslijedilo je i drugo bratstvo i jedistvo. 2011. godine u Vukovaru je po prvi put u povijesti navodno više od jedne trećine srba, što je po zakonu kojeg je donijela Račanova crvena vlada dovoljno za konačno uvođenje ćirilice i konačnu srbizaciju desne obale Dunava, što je stoljetna težnja svake četničko-antifašističke politike.
Ovdje je vrlo važno napomenuti kako se u taj postotak srba ubrajaju svi oni koji u Vukovaru ne žive, nego ga posjećuju autobusima na dane izbora, kao i oni koji su prijavljeni na raznim adresama u Vukovaru, a prebavališta su im u srbiji. Prema nekim procjenama, nepostojeći srbi u Vukovaru sačinjavaju skoro 40% ukupno pobrojanih što se 'antifašističku' vladu uopće ne tiče i ni na kraj pameti im nije provjeriti njihov točan broj.
Dana 12. travnja 2013. godine održan je u Vukovaru upravo iz tog razloga i antifašistički dernek pod visokim pokroviteljstvom trenutnog čelnika zločinačkog antifašističkog pokreta koji je po nepisanom pravilu ujedno i predsjednik republike.
Cilj tog derneka bila je konačna mobilizacija antifašističko-četničkih snaga prije konačne bitke za trajnu okupaciju Vukovara uvođenjem ćirilice. U suradnji s lokalnim četničkim snagama izričito je traženo da se ni po koju cijenu ne odustane od nametanja ćirilice u Vukovar kao izraza navodnog poštivanja zakona, ljudskih i manjinskih prava, a što je jasna politička strategija legalizacije antifašističkih genocida. Jer, ako je genocid rezultirao poštivanjem zakona i manjinskih prava, onda je genocid bio opravdan, odnosno ako je uvođenje ćirilice bogatstvo i izraz demokracije i poštivanja ljudskih prava, a ćirilica se nikada ne bi uvela da antifašisti nisu prvo pobili i protjerali sve Nijemce, a kasnije i sve ostale nesrbe, onda je ubijanje i protjerivanje nevinih ljudi za njih bilo opravdano.
I to je sva mudrost i to je sva suština doktrine antifašizma u Hrvatskoj koja stremi zauvijek ostati temeljna doktrina u Hrvatskoj, a koja se temelji na superiornosti i nepogrešivosti vlastite ideologije i na ozakonjenju svega što je ta ista ideologija prouzročila, kao i na ostvarivanju trajne pozicije moći njenih sljedbenika. Agresija na Vukovar 1991. godine bila je samo nastavak politike koja se u Hrvatskoj provodi od 1945. godine, s istim metodama i istim ciljevima, istim crvenim petokrakama i istom retorikom. Isto kao što je današnja politika SDP-a, HNS-a, SDSS-a i ostalih ista ona politika koju su 1991. vodili Milošević, Arkan i Šljivančanin, i opet s istim ciljevima, istim crvenim petokrakama i istom retorikom po kojoj su oni pravedni antifašisti kojima je sve dopušteno, a svi koji su protiv njih su ustaše i fašisti protiv kojih su sva sredstva dozvoljena, bilo to na Bleiburgu, Ovčari ili u slučaju Darka Pajičića.
Imajmo to na umu u sutrašnjim izborima.
Diana Majhen
