Ustavni sud može jedino ukinuti sporne odredbe i zabraniti isticanje ćiriličnih ploča
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Subota, 02 Kolovoz 2014 17:03
Tek nakon što se zakotrljala priča o ćirilici, referendumu i ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, javnost je mogla uočiti koliko je navedeni zakon loš, glup i protuustavan. Ustavni sud zapravo i nema druge mogućnosti nego odredbe istog staviti izvan snage.
Nije potrebno dublje ulaziti odredbe navedenog zakona, dovoljno je samo malo pažljivije pročitati upravo sporni stavak o kojem bi građani uskoro trebali odlučivati na referendumu. Isti glasi:
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.
Na temelju upravo tog stavka, te rezultata popisa stanovništva koji je pokazao da je u Gradu Vukovaru više od jedne trećine građana srpske nacionalnosti, Milanovićeva vlada je uvela ćirilicu u Vukovar. Pročitajmo sada navedeni članak malo pažljivije...
Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine...
Tu se postavlja pitanje, a koji je to jezik i koje je to pismo kojim se služe pripadnici određene nacionalne manjine? Konkretno, koji je to jezik i koje je to pismo kojim se služe Srbi u Hrvatskoj? Gdje točno piše da je to srpski jezik i gdje piše da je to ćirilica? Apsolutno svi Srbi u Hrvatskoj govore identičnim jezikom kao i Hrvati, ovisno o području gdje žive. Srbi u Zagrebu govore istim jezikom kao i Hrvati u Zagrebu, Srbi u Vukovaru istim jezikom kao i Hrvati u Vukovaru itd. Činjenično ne postoji jezik kojim se služe Srbi u Hrvatskoj, a da se istim jezikom ne služe i Hrvati i većina ostalih građana. Niti jedan Srbin u Hrvatskoj ni na jedan način nije u podređenom položaju obzirom na činjenicu poznavanja većinskog jezika (ma kako ga tko kako nazivao). Niti jedan Srbin u Hrvatskoj ne govori bolje srpskim jezikom (odnosno službenim jezikom u Republici Srbiji) nego hrvatskim jezikom, a da bi se zbog toga u Hrvatskoj trebao uvesti službeni jezik Republike Srbije. Niti jedan Srbin u Hrvatskoj nema ni mrvicu teškoća u snalaženju u institucijama obzirom na službeni jezik, a da bi mu se morao uvesti posebni jezik kako bi se lakše snalazio.
Nadalje, a što znači "služiti se"? Kojim se to jezikom služe Srbi u Hrvatskoj? Apsolutno svi se primarno služe službenim (hrvatskim) jezikom, a neki se služe i engleskim, njemačkim, francuskim i drugim jezicima. Čitajući navedenu zakonsku odredbu, možda bi se trebalo ravnopravno uvesti sve jezike kojima se služe pojedini pripadnici srpske manjine?
Ista je stvar i s pismom. Koje je to pismo kojim se služe pripadnici srpske manjine? Apsolutno se svi pripadnici srpske manjine u Hrvatskoj primarno služe latiničnim pismom, i bar 99,99% Srba u Hrvatskoj se bolje snalazi na latinici, nego ćirilici. Koji je točno smisao uvođenja ćirilice, kada ne postoji ni jedan statistički podatak o tome koliko se Srba u Hrvatskoj uopće na bilo koji način služi ćirilicom i u kojem opsegu?
Kao što je navedeno, Vlada se prilikom uvođenja ćirilice u Vukovar poslužila rezultatima popisa stanovništva. Međutim, u popisu stanovništva ne postoji rubrika "služenja jezikom i pismom", da bi na temelju rezultata vlada donijela odluku o uvođenju ćirilice. Apsolutno nitko na temelju popisa stanovništva ne može donijeti logičan zaključak da se pripadnici srpske manjine u Vukovaru služe službenim jezikom Republike Srbije i ćiriličnim pismom, jer ih to nitko nije ni pitao prilikom popisa stanovništva.
Štoviše, niti jedan građanin RH nije tijekom popisa stanovništva pitan o tome kojim se pismom služi, pa tako ni pojedini Srbi u Vukovaru. Ne postoji ni jedan dokaz, ni jedan službeni podatak da se pripadnici srpske manjine u Vukovaru služe ćirilicom, na bilo koji način.
Isto tako, ne postoji ni jedan dokaz da se Srbi u Vukovaru služe službenim jezikom Republike Srbije, na bilo koji način. Jedino što postoji jest statistički podatak o broju stanovnika prema materinskom jeziku, ali to nikako nije isti podatak kao i jezik kojime se služe, kako je definirano u ustavnom zakonu. Također, ne postoji ni jedan dokaz da je srpski jezik materinji jezik baš svakom Srbinu, a da bi se broj Srba u Vukovaru koristio kao čak i takav krnji argument za uvođenje stranog jezika ili pisma.
Vratimo se sekundu na početno pitanje: koji je to jezik i koje je to pismo kojim se služe pripadnici određene nacionalne manjine? Na stranu sad što materinji jezik nije isto što i jezik kojim se netko služi, srpski jezik ni po popisu stanovništva nije većinski materinji jezik Srbima u Hrvatskoj. Po istom popisu, u Hrvatskoj je 186.633 Srba, a tek 52.879 građana kojima je srpski materinji jezik. Tek svakom trećem ili četvrtom Srbinu je srpski jezik materinji jezik, pa i zadnji vladin argument ovdje pada u vodu; čak ni pogrešno tumačenje, odnosno brkanje odredbi zakona i pojmova iz popisa stanovništva ovdje ne stoji. Jezik i pismo koji se pokušavaju uvesti ni u jednoj opciji nisu jezik i pismo kojim se služe pripadnici nacionalne manjine.
Koliko je takvo brkanje pojmova i nerazumijevanje ustavniih udredbi izazvalo problema, svi možemo posvjedočiti. A koliko je navedena zakonska odredba glupa i neprovediva, pokažimo na slijedećim (teorijskim) primjerima:
1. U nekoj općini živi 20% Nijemaca i 20% Austrijanaca. Tumačenjem zakona u predmetnoj općini se ne bi mogla uvesti ravnopravna uporaba njemačkog jezika jer "pripadnici pojedine nacionalne manjine" ne čine trećinu stanovnika, mada se njemačkim jezikom služi 40% stanovnika.
2. U nekoj općini živi 35% Švicaraca. Koji se jezik treba uvesti, kad postoje Švicarci koji govore njemačkim, francuskim, talijanskim ili drugim lokalnim jezicima, a to se iz popisa stanovništva nigdje ne vidi.
3. U nekoj općini, npr. u Međimurju, živi trećina Roma. Po slovu zakona, uvodi se službeni romski jezik kao ravnopravni jezik, međutim Romi u Međimurju ne govore (službenim) romskim jezikom, nego bajaškim, odnosno dijalektom rumunjskog jezika.
4. U nekoj općini živi trećina Iraca. Koji je jezik kojim se služe pripadnici irske manjine? Koji se jezik uvodi kao ravnopravan? Irski jezik, kojim nitko ne govori, ili engleski?
5. U nekoj općini živi 35% Kanađana, od toga pola onih koji govore engleskim, a pola onih koji govore francuskim. Koji se jezik uvodi kao ravnopravan?
6. U neku se općinu doselilo 40% Kineza. Koji se jezik uvodi: standardni kineski, kantonski, mongolski ili neki drugi od 300 postojećih jezika kojima se služe Kinezi? Ili svi jezici? Da se ne spominje pismo.
Štoviše, postoje i stvarni primjeri. Primjerice, po sadašnjoj odredbi zakona u Vrbovskom se mogu uvesti srpski jezik i ćirilica jer ima 35% Srba, iako se tek 1,26% građana izjasnilo da im je srpski jezik materinji jezik. Istovremeno, u Brtonigli se po toj odredbi ne bi smio uvesti talijanski jezik jer ima 30% Talijana, iako se čak 39,8% građana izjasnilo da im je talijanski jezik materinji. Eto, tako to izgleda kad SDP-ovski stručnjaci pišu zakone.
Konačno, ustavni sud je ovdje u podosta zakučastoj situaciji. Mora odlučiti o ustavnosti referenduma kojim se traži izmjena određenog članka ustavnog zakona s jedne strane, a s druge strane ispred sebe ima potpuno neustavnu, neprovedivu i besmislenu zakonsku odredbu o 'jeziku i pismu kojim se netko služi', a nitko ga nije pitao da istu ocijeni. No, obzirom na dosadašnju praksu Ustavnog suda kojom je sebi dodijelio i ulogu 'tihog ustavotvorca' u ovom konkretnom slučaju je najlogičnije rješenje poptuno ili djelomično ukidanje svih članaka ustavnog zakona u kojima se spominju pojmovi jezika i pisma kojima se služi određena nacionalna manjina, a to su najmanje članci 7,9,10,11,12,18,25 i 34, zabrana isticanja ćiriličnih ploča i upućivanje zakonodavca na donošenje novih zakonskih odredbi u svezi korištenja manjinskih jezika i pisma u kojima će naglasak biti na zaštiti stvarnih prava korištenja manjinskih jezika pripadnika jezičnih manjina, a ne nepostojećih prava korištenja stranih jezika pripadnika nacionalnih manjina.
