Vrijeme je da uskladimo budilice
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Srpanj 2014 17:08
Predsjednik Josipović se u skladu s prerano objavljenim vlastitim akcijskim planom Barbika očito debelo prerano upustio u predizbornu kampanju. Iz nekog razloga, njegova glavna meta upravo je glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić. Identičnu stvar, obrušavanje upravo na Brkića, do nedavno je radio i bivši ministar Žikica Jovanović. Takodjer, istu stvar radi i sam premijer Milanović.
Brkić je očito, prema spomenutom akcijskom planu odredjen kao slaba točka HDZ-a i predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitanović, i očiti je cilj izvršiti maksimalnu identifikaciju Kolinde, HDZ-a i HDZ-ove koalicije s Brkićem. Brkić je u biti novi Ivić Pašalić, odnosno Brkić je danas ono što je bio Pašalić u Mesićevoj kampanji 1999. godine: opći mrak i tmina, nasuprot kojeg je izišlo svjetlo u vidu Mesića, odnosno Josipovića. Josipović čak i reciklira vlastitu 'svjetlo-tama' kampanju s proših izbora.
No, nekako se stječe dojam da navedeni to ne rade isključivo profesionalno. Štoviše, stječe se dojam da je paljba po Brkiću više osobne nego profesionalne naravi. Osim što Brkić, medijski predstavljen kao polu-Pašalić, polu Rojs, sadrži podosta značajki koji ga čine relativno lakom medijskom metom, sadrži i podosta značajki koje ga čine idealnim predmetom mržnje od strane navedenih: osim što je hadezeovac, Brkić je i Hercegovac, branitelj, dragovoljac, praktični katolik i domoljub; sve što navedeni mrze iz dna duše. To što navedeni dobrim dijelom uspijevaju u sotonizaciji Brkića zapravo je egzaktni dokaz da to rade na osobnoj razini; na profesionalnoj razini su i Josipović i Milanović, a naročito Jovanović potpune niškoristi propalice i nikada ništa nisu uspjeli napraviti, pa čak i ono što su morali napraviti pod obavezno, odnosno ono za što su i bili instalirani - zaštititi udbaške drugove.
Na neki način, to je i očekivano. Deklarirani samoproglašeni antifašisti i nemaju drugi politički nagon osim mržnje. Sve što su ikada voljeli, Tito, Jugoslavija i komunizam u kojem oni vladaju, je umrlo, a sve novo što je došlo Hrvatska, demokracija i pravna država, ljudske i vjerske slobode je u potpunoj suprotnosti s onime što su nekada voljeli, i nije bilo šanse da će se s time ikada identificirati, nego jedino protiv toga.
Pretjerujem li? Zaista, jeste li ikada kod navedene trojice u izrazu lica, pogledu ili riječima vidjeli ikada išta što bi pokazivalo da vole Hrvatsku i Hrvate? Osim kada iskazuju mržnju i nekoga ili nešto napadaju, jeste li kod njih vidjeli ikakvu navalu adrenalina ili ubrzanje pulsa? Tu je ipak najzorniji upravo Josipović; je li ikada podignuo glas ili burno reagirao na bilo što što nije imalo veze isključivo s njim ili njegovim džepom? Pokušajte zamisliti Josipovića da se jedno jutro probudi i otkrije da je uslijed potresa milijun Hrvata poginulo, a da su svi ostali postali beskućnici i sirotinja i sami sebi odgovorite bi li pustio koju suzu i bi li mu zadrhtao glas, ili bi zadržao isti staloženi izgled lica i istu smirenu boju glasa kao da se radi o nekakvom otoku na Karibima. A sad ga probajte zamisliti da se jedno jutro probudi i da mu kažu da su u novinama izišli podaci o njegovom izvlačenju novaca iz ZAMP-a. Bi li ostao staložen ili bi potpuno podivljao?
Na taj način možemo objasniti gotovo patološku mržnju koju iskazuju prema Brkiću; ne mrze oni Brkića jer je to Brkić, nego preko njega iskazuju mržnju prema Hrvatskoj, domoljublju, Katoličkoj crkvi i svemu ostalome. Naročito Hercegovini i Hercegovcima. Međutim, ne smiju tu mržnju javno pokazati. Ali prema Brkiću ne da mogu, nego im je to i politički cilj.
Zato su i uspješni u sotonizaciji Brkića - zato što su iskreni i to rade sa srcem. Isto kao što su i uspješni u stvaranju vlastitih karijera i osobnom bogaćenju. U onome što rade lažno i za što ih zapravo nije briga, a to je boljitak Hrvatske i Hrvata, tu su neuspješni.
I za kraj, fućka se meni živo za Brkića, sigurno ne spadam u obožavatelje njegovog lika i djela.
Ali je djelovanje protiv Brkića živi primjer općenitog djelovanja jugo partije protiv svega i svakoga tko im se nadje na putu, a ne namjerava im se pridružiti.
Potezi koje vladajuća koalicija u sprezi sa udbaškim sinom s Pantovčaka vuče već mjesecima prema neistomišljenicima preslika su najgore komunističke propagande koja je uvijek bila uspješna iz jednog jedinog razloga: Ako se nije pokazala uspješnom, oni protiv kojih je bila uperena završavali su ili pod zemljom, ili u zatvoru.
Krajnje je vrijeme da se probudimo iz tog komunističkog košmara koji nije prestao Domovinskim ratom, nego se samo na kratko vrijeme pritajio, da bi nastavio djelovati protiv Hrvatske i Hrvata svim snagama.
Možda je vrijeme da uskladimo budilice.
Diana Majhen
