Sanjin Baković: Plenković govori na pet jezika, ali i dalje ne razumije jezik hrvatskog naroda
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 03 Lipanj 2018 12:00
Andrej Plenković prvi je predsjednik HDZ-a i predsjednik HDZ-ove Vlade koji je podignuo vlastito biračko tijelo protiv sebe i vlastite stranke. U prošlosti HDZ-ovo biračko tijelo odmicalo se od matične stranke kada su se za istu vezale korupcijske afere. Iako se sada pokazalo da su najbliži Plenkovićevi suradnici koje je sam imenovao bez izbornog legitimiteta kao osobe od povjerenja sudjelovali u nečasnim radnjama što je razotkrila afera HOTMAIL kronološki gledano započelo je sve onog trenutka kada je demontirao pobjedničku Domoljubnu koaliciju, a zatim izvršio čistku domoljubnih kadrova koji su imali najveći broj preferencijalnih glasova.
Nastavak je uslijedio operacijom zvanom preživljavanje kada je prigrlio dojučerašnjeg Milanovićevog savjetnika Tomislava Sauchu iz Remetinca kao i Milanovićeve koalicijske partnera Vrdoljakov HNS, Čačićeve Reformiste te Pupovčev SDSS.
U manirima školovanog diplomata Andrej Plenković s direktivama iz Brisela koaliciju s predstavnicima lijevog spektra koji su bili gorljivi protivnici HDZ-a pokušao je pravdati uobičajenom pojavom u sklopu europske prakse uzimajući za primjer Njemačku gdje se demokrščani nalaze u velikoj koaliciji sa socijalistima. Kao glavni argument ponavljala se mantra o stabilnosti gdje se Vrdoljakov HNS prikazivao Carpatiom iako nisu uspjeli spriječiti niti rascjep u vlastitoj stranci, a Pupovčev SDSS štitio nas je od povratka Tomislava Karamarka diljem Lijepe naše kao i izvan granica Republike Hrvatske.
Da bi PR u kriznim trenucima bio uvjerljiviji pojačanje je stiglo od strane bivšeg Josipovićevog i Račanovog kriznog maga za komunikaciju Krešimira Macana što je rezultiralo najnižim rejtingom HDZ-a od trenutka kada je HDZ pobijedio na parlamentarnim izborima po drugi puta u godinu dana.
Tijekom izglasavanja Istanbulske konvencije u Hrvatskom saboru masovne prosvjede hrvatskih građana pokušalo se minorizirati putem istih onih mainstream medija koji su Andreja Plenkovića postavili na tron kada su Tomislavu Karamarku odrubili glavu u političkom smislu uz pomoć političkog establishmenta, a organizatore se pokušalo prikazati predvodnicima marginalnih skupina što je potpuna besmislica budući da se u prosvjedima moglo vidjeti aktualne saborske zastupnike, bivše ministre, članove HDZ-a i pripadnike hrvatskih branitelja koji pripadaju desnom centru.
Tako smo u Zagrebu imali da 5.000 ljudi prosvjeduje, a 35.000 ljudi čeka tramvaj dok su u Splitu čekali trajekt. Iako su se i crkveni krugovi usprotivili ratifikaciji Istanbulske konvencije Plenkovićeva Vlada uz pomoć glasova SDP-a uspjela je izglasati istu čime se po tko zna koji puta demonstrirala snaga Velike koalicije koja se u javnosti i dalje pokušava negirati pravdajući taj manevar ispravnim jedino u velikoj nuždi, a znate i sami što nastane kada vas uhvati velika nužda. Mene je skoro prekinula u pisanju, ali nastavio sam članak radi vas.
Uvjeren u vlastitu parlamentarnu snagu i koalicijski potencijal Andrej Plenković izbjegao je obilježavanje Križnog puta u Bleiburgu, a u prvi plan isturio Gordana Jandrokovića koji je doživio vlastiti salto mortale salveom zvižduka nezadovoljnih hodočasnika koji su došli odati pijetet žrtvama Križnog puta na bleiburškom polju. Istog onog Gordana Jandrokovća koji poziva HDZ-ovce na Izvještajnom saboru HDZ-a da jedni drugima čuvaju leđa kao što je i on sam “čuvao” Ivi Sanaderu, Jadranki Kosor, Tomislavu Karamarku, a sada ih “čuva” Andreju Plenkoviću kojem je predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović poručila da laže kako bi se dodvorio predsjedniku HDZ-a.
Nažalost, danas ispada da su Plenkovićevom HDZ-u svjetonazorski i programski bliži Vrdoljakov HNS i Pupovčev SDSS te bivši SDP-ovac Tomislav Saucha nego li predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović koja je izborni legitimitet dobila na domoljubnoj platformi od 1.114.865 glasova, a koju radi promoviranja istine napadaju Plenkovićevi glasnogovornici iz Vlade RH bez izbornog legititimeta u rangu Gabrijele Žalac i Nade Murganić ili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković koji bi najradije da se Izborni zakon prema volji naroda ne mijenja pa bi u bliskoj budućnosti konsenzusom pozicije i opozicije imao šanse postati predsjednikom RH u Hrvatskom saboru s 808 preferencijskih glasova.
Kao što je nekada za Milorada Pupovca opasan i nekontroliran proces bio Tomislav Karamarko danas je to za njega hrvatski narod odnosno svi koji nose predznak hrvatski, a u samo 15 dana etiketiralo se gotovo 400.000 hrvatskih građana što tezu o marginalnim skupinama šalje u antologiju političkih gluposti.
Dok se na Izvještajnom saboru HDZ-a pokušalo prikazati zajedništvo govornicima koji su dobili na važnosti elaborirajući pamflete hvalospjeva Plenkovićevim uspjesima osim što je podignuo vlastito biračko tijelo protiv sebe Andrej Plenković može se pohvaliti kako je postao prvi predsjednik HDZ-a kojeg su otvoreno kritizirali članovi Predsjedništva HDZ-a kojima se pokušalo uskratiti vrijeme govora dok se HDZ nalazi na vlasti. Osim kritika predsjedniku HDZ-a Izvještajni sabor HDZ-a ostati će upamćen po tome da je Statut HDZ-a izmijenjen glasovima iz partera dok su tribine bile gotovo prazne čime je dovedena u pitanje natpolovična većina.
Paralelno s održavanjem Izvještajnog sabora HDZ-a održavao se predzadnji dan prikupljanja potpisa građanske inicijative “Narod odlučuje” koja se temeljila na promjenama Izbornog zakona dok se građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” temeljila na otkazivanju Istanbulske konvencije. U nadi da uvjeti za održavanje referenduma neće biti postignuti hrvatska politička oligarhija djelovala je zajedničkim snagama što se moglo vidjeti skupim naplatama javnih površina u gradovima poput Zagreba i Osijeka dok se u gradu poput Rijeke lokacijska dozvola nije htjela izdati jer je tako Vojko Obersnel odlučio neovisno što je prekršio Ustavna prava pa su hrvatski građani mjesto za potpisati tražili i do tjedan dana.
Ako uzmemo u obzir činjenicu da je u Sloveniji koja ima 2.000.000 stanovnika potrebno 40.000 potpisa za referendum što je ekvivalent od 2% ukupnog biračkog tijela gdje se potpisi prikupljaju u vremenskom intervalu od 30 dana, u Švicarskoj koja ima 8.000.000 stanovnika potrebno je 100.000 potpisa za referendum što je ekvivalent od 1% ukupnog biračkog tijela gdje se potpisi prikupljaju u vremenskom intervalu od 90 dana, u Mađarskoj koja ima 9.800.000 stanovnika potrebno je 200.000 potpisa za referendum što je ekvivalent od 2% ukupnog biračkog tijela gdje se potpisi prikupljaju u vremenskom intervalu od 120 dana dolazimo do zaključka da je hrvatska politička oligarhija nakon objave rezultata građanskih inicijativa doživjela poraz od strane vlastitog naroda budući da im nisu pomogli niti začahureni uvjeti propisani za održavanje referenduma jer u Hrvatskoj koja ima 4.200.000 stanovnika potrebno je 374.000 potpisa što je ekvivalent od 9 % ukupnog biračkog tijela gdje se potpisi prikupljaju u vremenskom intervalu od 15 dana.
U prenesenom značenju u odnosu na navedene članice EU-a u Republici Hrvatskoj potrebno je prikupiti daleko veći broj potpisa za pokretanje referenduma u daleko manjem vremenskom periodu. Kada promatramo situaciju s aspekta aktualne političke situacije gdje Andrej Plenković nije imao protukandidata na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, kada uzmemo u obzir da ga spašavaju svi politički akteri s lijevog spektra što je rezultiralo pljeskom u Hrvatskom saboru, a za one koji ne znaju Plenkovićev koalicijski partner HNS podržao je Vojka Obersnela u Rijeci i dobio mjesto predsjednika Gradskog vijeća Grada Rijeke na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke dok je Milorad Pupovac pozivao da se glasa za Vojka Obersnela i Zlatka Komadinu uoči lokalnih izbora ne iznenađuje nas što su svi zajedničkim snagama upereni protiv promjene Izbornog zakona.
Nakon što je građanska inicijativa “Istina o Istanbulskoj” obznanila javno kako tijekom 95% prebrojanih potpisa imaju 371.821 potpis, a građanska inicijativa “Narod odlučuje” za prvo referendumsko pitanje 397.024 potpisa dok za drugo pitanje 390.189 potpisa oglasio se Andrej Plenković koji je konstatirao da su pitanja promašena i neodgovorna koja nas vode korak unazad što je pandan prijašnjim istupima Gordana Jandrokovića koji je u inicijativama vidio slabljenje političkog i stranačkog sustava.
U suštini Gordan Jandroković se preplašio kako u budućnosti neće moći obnašati dužnost predsjednika Hrvatskog sabora s 808 preferencijalnih glasova za razliku od Andreja Plenkovića koji izostankom potpore od strane Milorada Pupovca i Furio Radina dovodi pod povećalo vlastiti legitimitet koji bi doveo do pada Vlade RH pa nas ne čudi što će inicijative hrvatskih građana ovisiti o ocjeni Ustavnog suda kojem je Andrej Plenković indirektno vlastitim istupom dao do znanja kako ustavni suci trebaju glasati.
Indikativno je to da ni aktualni predsjednik Vlade RH Andrej Plenković kojem svako diranje u prava manjina nije u skladu s Ustavom RH, a niti predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković kojem potencijalni referendum oslabljuje stranački i politički sustav nisu vidjeli problem kada su HDZ-ovci u eri Jadranke Kosor izglasali promjenu Ustava RH i uskratili prava dijaspori u hrvatskom parlamentu uz pomoć glasova opozicije. Tada je uskračivanje prava dijaspori bilo legitimno pravo postignuto konsenzusom političkog establishmenta, ali kada narod odlučuje o promjeni Ustava RH tada je to uskraćivanje prava nacionalnim manjinama.
Podsjećamo, odlukom o pristupanju promjeni Ustava RH koju je Hrvatski sabor donio 30. travnja 2010. godine, odlučeno je da se pristupi promjeni Ustava RH prema prijedlogu koji je podnijela Vlada RH 1. listopada 2009. godine i prema prijedlogu koji su podnijeli zastupnici u Hrvatskom saboru 16. listopada 2009. godine. Promjena Ustava prihvaćena je 16. lipnja 2010., a za izmjene Ustava glasovalo je 133 zastupnika, četiri su bila protiv, a jedan suzdržan.
Dakle, dijaspori se moglo uskratiti mandate s 5 na 3 međusobnim dogovorom političkog establishmenta s lijevog i desnog spektra glasovima 133 saborska zastupnika, ali kada gotovo 400.000 hrvatskih građana želi promjenu Ustava RH i potpišu da ne žele da im nacionalne manjine odlučuju o povjerenju Vladi RH i državnom proračunu čime bi se izbjegle ucjene te da se smanji broj saborskih zastupnika sa 151 na 100 do maksimalno 120 čime bi se proporcionalno smanjilo pravo glasa Pupovčevom SDSS-u tada su to promašna pitanja ili korak unazad. Ujedno Andrej Plenković nije zamijetio uštedu u državnom proračunu smanjenjem ukupnog broja saborskih zastupnika, a ističe konsolidirano financijsko stanje u HDZ-u.
Mišljena sam da je građanska inicijativa “Narod odlučuje” za prijedlog promjene Izbornog zakona u sklopu referendumskog pitanja trebala biti još rigoroznija pa umjesto prava na tri preferencijalna glasa predložiti da se prema najvećem broju glasova poredaju kandidati na listi čime bi se izbjeglo nadoštukavanje glasova budući da će hrvatski građani ponekad teško naći više od jednog kandidata na listi jer su svima već poznati kriteriji imenovanja kandidata na listama za parlamentarne i europarlamentarne izbore.
Neovisno što će odlučiti stručnjaci Ustavnog suda koji je imenovan konsenzusom HDZ-a i SDP-a, ali nakon što smo dobili 100.000 ljudi na trgovima dobili smo gotovo 400.000 ljudi imenom i prezimenom koji se protive nametanju volje političke oligarhije. Prema tome preduvjeti su ispunjeni. Kritična masa je stvorena jer sve su to hrvatski birači s pravom glasa koji su nezadovoljni politikom Andreja Plenkovića.
Na kraju rezimea dolazimo do zaključka da može Andrej Plenković ignorirati predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović u pogledu zajedničke sjednice Vlade RH na temu demografije dok prema najnovijim podacima Eurostata koji uključuju 2017. godinu 348.000 radno sposobnih Hrvata je napustilo Republiku Hrvatsku od čega preko 60.000 visokoobrazovanih kadrova, može Andrej Plenković štititi Milorada Pupovca o čijim mu glasovima ovisi parlamentarna većina aludirajući da su pitanja promašena iako ih je potpisalo gotovo 400.000 građana što je gotovo dvije trećine glasova od ukupnog broja glasova s kojima je Andrej Plenković postao relativni pobjednik izbora, može Andrej Plenković ignorirati puls naroda i stajališta Katoličke crkve, može Andrej Plenković ignorirati stavove vlastitog članstva jer mu parlamentarnu većinu održavaju Vrdoljak, Bandić, Čačić, Pupovac, Saucha i Radin, ali iz konteksta možemo zaključiti kako Andrej Plenković i dalje ne razumije jezik hrvatskog naroda iako drži govore na pet jezika za razliku od Kolinde Grabar Kitarović koja je jasno apostrofirala da volju hrvatskog naroda treba poštivati svjesna da joj je isti taj narod darovao povjerenje na predsjedničkih izborima RH.
Sanjin Baković dipl.ing.
