Sanjin Baković: Nakon zlatnih Kauboja i Barakuda uslijedila je zlatna generacija Vatrenih
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 14 Srpanj 2018 10:36
Nema tih hrvatskih političara odnosno turističke zajednice ili diplomacije koja je uspjela učiniti za Hrvatsku napredak u smislu promocije vlastite države kao što su uspjeli učiniti današnji moderni hrvatski sportski gladijatori. Naime, ulaskom Hrvatske nogometne reprezentacije u finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji zabilježen je rekord na web stranicama Hrvatske turističke zajednice koji je veći za 250% u odnosu na isti vremenski period prošle godine.
Drugim riječima za Hrvatsku danas zna cijeli svijet. Iako se Vatrenima danas cijeli svijet divi nakon briljantnih igara odigranih protiv južnoameričkih, afričkih i europskih nacionalnih vrsta gdje su poraženi Nigerijci, Argentinci, Islanđani, Danci, domaćini Rusi i Englezi na putu prema finalu Mundijala u Rusiji moramo biti objektivni i iskreni te istaknuti kako su se u jednom trenutku našli sami.
Pokušalo ih se diskredititati svastikom kako bi bili izbačeni i kažnjeni od krovne organizacije FIFA-e, igrali su pred praznim tribinama jer su im navijačke udruge okrenule leđa uzvicima HNS mafija nogomet ste prodali prilikom poziva na bojkot hrvatskog naroda. Nadalje, uoči dodatnih kvalifikacija ostali su bez trenera radi skorog ispadanja iz kvalifikacija, izvršen je pokušaj puča uoči izbora u Hrvatskom nogometnom savezu. Netom prije samog prvenstva stigla je nepravomoćna presuda Zdravku Mamiću i njegovim najbližim suradnicima, a omča oko vrata u javnosti putem mainstream medija nametnuta je Luki Modriću i Dejanu Lovrenu radi svjedočenja u slučaju Mamić.
U trenucima kada su ostali sami jedini koji su vjerovali u tim teškim trenucima u uspjeh bili su predsjednik HNS-a Davor Šuker, progonjeni prvi dopredsjednik HNS-a Zdravko Mamić koji krunicu moli u Međugorju, izbornik Zlatko Dalić koji je na poziv Davora Šukera prihvatio funkciju izbornika i započeo ovu predivnu bajku koja je postala stvarnost uz pomoć igrača koji su nadmašili rezultat brončane generacije vatrenih iz 1998. godine u Francuskoj.
Nažalost, u trenucima kada se cijeli svijet divi generaciji Vatrenih i njihovoj predsjednici koja je radi vlastite atrakcije i poteza u loži postala hit razni politički analitičari u rangu Žarka Puhovskog i mainstream novinara poput Zorana Šprajca nastavljaju s pilom naopako gdje se naslađuju euforiji predsjednice RH u loži koja prvoj dami RH kreće iz bubrega, a ne iz glave.
Za pretpostaviti je da bi u vremenima krvavog bravara prvo ostali bez istog tog bubrega, a zatim bez glave iako im niti prilikom veličanja gubitnika svih izbora Zorana Milanovića kao čovjeka s vizijom pretjerano ne služi budući da prema riječima Žarka Puhovskog Domagoj Vida baca lopte u out i zabija autogolove iako je isti dao gol Rusima u produžecima i iz penala u raspucavanju te se uz Dejana Lovrena pokazao glavnim stupom obrane.
Za političkog analitičara koji je za vrijeme Hrvatskog proljeća početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pripadao frakciji koja se protivila reformskoj studentskoj struji braneći jugoslavenski unitarizam ne čudi nas da prilikom držanja ruke na srcu vidi nacionalistički naboj čime je uvrijedio sve Hrvate koji čuvaju domovinu u svom srcu, a pritom zaboravio da će svi ti Hrvati i dalje sa zadovoljstvom gledati predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović u loži nego li slušati komentare analitičara koji još nije prebolio raspad bivše države jer u suprotnom ne bi vidio problem prilikom držanja ruke na srcu tijekom pokušaja poentiranja na tezi nacionalističkog naboja.
No, ostavimo se ćoravog posla odnosno analize Žarka Puhovskog, već usredotočimo se na moderne hrvatske gladijatore koji svojom igrom čine sve za promociju vlastite domovine u svijetu. Stoga, dok se mnogi u svijetu pitaju tko su Hrvati i istražuju Hrvatsku kao modernu i relativno mladu europsku destinaciju mi možemo s ponosom reći da su Hrvati rođeni pobjednici odnosno svjetski prvaci.
Uostalom, ne tako davno u Portugalu 2003. godine Hrvatska rukometna reprezentacija osvojila je svjetsko zlato. Olimpijsko zlato osvojeno je 1996. godine u Atlanti i 2004. godine u Ateni. Mediteransko rukometno zlato osvojeno je 1993., 1997., 2001., 2018. godine kao i čitav niz srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima.
Ako promatramo hrvatski sport kroz rezultate Hrvatske vaterpolske reprezentacije tada možemo s ponosom istaknuti osvojeno svjetsko zlato u Australiji 2007. godine kao i svjetsko zlato iz 2017. godine osvojeno u Mađarskoj. Također, treba istaknuti olimpijsko zlato osvojeno u Londonu 2012. godine kao i mediteransko zlato osvojeno u Turskoj 2013. godine uz osvojenu Svjetsku ligu u Kazahstanu 2012. godine uz čitav niz srebrnih i brončanih medalja na velikim natjecanjima.
Ne treba zaboraviti niti Hrvatsku košarkašku reprezentaciju koja je u vremenima Dražena Petrovića osvojila na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine srebro protiv američkog Dream team-a, brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kanadi 1994. godine kao i dvije bronce sa europskih prvenstava iz Njemačke 1993. godine i Atene 1995. godine.
Sa aspekta sporta u pojedinačnoj konkurenciji treba apostrofirati Janicu Kostelic koja je u vremenskom intervalu od 2003. - 2005. godine osvojila pet zlatnih medalja na dva Svjetska skijaška prvenstva, četiri zlatne i dvije srebrne olimpijske medalje u vremenskom periodu od 2002. - 2006. godine kao i niz Velikih i Malih kristalnih globusa u Svjetskom skijaškom kupu. Pridodamo li Janici Kostelic uspjehe brata Ivice koji ima zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva iz 2003. godine, četiri olimpijska srebra u vremenskom periodu od 2006. do 2014. godine te Velike i Male kristalne globuse zaokružujemo jednu nestvarnu priču obitelji Kostelić koja je zauvijek zapisana u povijest.
Uostalom, sjetimo se dramatičnih trenutaka Gorana Ivaniševića koji je 2001. godine osvojio Wimbeldon s pozivnicom, a koji posjeduje dvije olimpijske bronce osvojene 1992. godine u Barceloni sa Hrvatskom teniskom reprezentacijom i zlatnu iz 2005. godine na Davis Cupu. Danas imamo Marina Čilića koji je osvojio US Open 2014. godine uz po jedno finale Wimbeldona iz 2017. godine i jedno finale Australian Opena iz 2018. godine u srazu s velikim i neponovljivim Rogerom Federerom. Na krilima Ivana Ljubičića i Maria Ančića Hrvatska teniska reprezentacija osvojila je 2005. godine Davis Cup u Slovačkoj kao i srebrnu medalju u Zagrebu tijekom 2016. godine kada je prvi reket bio Marin Čilić.
Na kraju bi još istaknuo uspjehe Mirka Filipovića i Stipe Miočića od čega je prvi osvojio 2006. godine Prideov Grand Prix, a 2013. godine K1 World Grand Prix čime je postao drugi čovjek s naslovima u K1 i MMA. Godine 2014. osvojio je IGF-ov pojas, a krunu karijere dosegnuo je 2016. godine nakon osvajanja Rizinovog turnira dok je Stipe Miočić postao prvak teške kategorije u UFC-u tijekom 2016. godine, a u siječnju 2018. godine prvi UFC prvak koji je titulu obranio tri puta.
Pitate li se još tko su Hrvati i kako se bori s rukom na srcu ili nam trebaju to pojasniti Žarko Puhovski i Zoran Šprajc u RTL Direktu?
U suštini ako izvučemo kontekst na temelju permanentnih uspjeha hrvatskih nacionalnih sportaša s rukom na srcu dok im svira nacionalna himna i zanemarimo nebulozne izjave Žarka Puhovskog budite ponosni na moderne gladijatore i nikada se nemojte temeljiti na tezi da nešto ne možete uspjeti, a glavni primjer su vam svi navedeni uspjesi pojedinačnog i ekipnog sporta temeljnom na zajedništvu. Dakle, dragi moji Hrvati zadržite poniznost i vjeru, a odbacite bahatost i vjerujete u svoj uspjeh kao što su nakon Kauboja i Barakuda te čitav niz navedenih sportskih primjera i Vatreni brončani sjaj pretvorili u zlato. Jednom riječju - Neopisivo!
Izbornik Zlatko Dalić bio je objektivan kada je kazao dajte hrvatskim stručnjacima da vode Real Madrid i Barcelonu i osvojit će sve što nogomet pruža, a isto vrijedi i za politički establishment u Hrvatskoj uz kojeg se veže mračna komunistička prošlost i neka izvuku pouku te prevedu na sebi svojstven način i prepuste mladima da vode Hrvatsku jer oni su ti koji mogu iskorijeniti korupciju i pročistiti hrvatsko društvo budući da nisu sudjelovali u procesima koji su ih kompromitirali.
Godine 1998. Miroslav Blažević dobio je kapu jednog francuskog policajca. Izgubili smo od Francuza i osvojili broncu. Zlatko Dalić dobio je kapu za uspomenu jednog hrvatskog policajca i opet igramo protiv Francuza. Kapa hrvatskog policajca se do sada pokazala sretnijom i sigurno smo drugi na svijetu, a sutra ćemo biti svjedoci vremena hoćemo li nakon drame postati prvaci svijeta. Ako je suditi na temelju viđenog od strane Vatrenih i uspjeha koji prati hrvatski sport Hrvatska je novi prvak svijeta.
Oni malo stariji u Barceloni divili su se liku i dijelu Dražena Petrovića, Kauboji su slavili Ivana Balića i Linu Červara, Barakude Dubravka Šimenca i Ratka Rudića, Vatreni Davora Šukera i Ćiru Blaževića, a sutra će hrvatski narod slaviti Luku Modrića i Zlatka Dalića s rukom na srcu. Naravno, uza sve navedene virtuoze i trenerske stručnjake bez zajedništva, vjere u uspjeh, poniznosti i domoljublja radi kojeg mnogi ne spavaju ne bi bilo povijesnih rezultata.
Sanjin Baković dipl.ing.
