Sanjin Baković: Godine 2009. EPP je imao 288 mandata (36.69%), a 2019. godine 179 mandata (23.83%)
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 03 Lipanj 2019 12:01
Izbori za EU parlament su završeni. Ukupna izlaznost na razini Europske unije iznosila je 50.97%. Najveća svijest kod birača na ovim europskim izborima bila je u Belgiji uz izlaznost od 88.47%, Luksemburgu 84.10%, Malti 72.70%, Danskoj 66% i Španjolskoj 64.30% dok je najniža izlaznost bila u Slovačkoj 22.74%, Sloveniji 28.32%, Češkoj 28.72% i Hrvatskoj 29.86%.
U odnosu na prethodne izbore Europski pučani (EPP) i Progresivni socijalisti i demokrati S&D ne mogu sastaviti “Veliku koaliciju” jer zajedničkim snagama imaju osvojenih 332 mandata od 751 mandat odnosno 44.20%. Drugim riječima za uspostavu vlasti u sklopu pregovora potrebni su im novi partneri koje će morati potražiti između ALDE&R grupe kojoj pripada francuski predsjednik Emmanuel Macron, a čija je grupacija osvojila 105 mandata (13.98%) što je pet mandata više nego li 2009. godine kada su imali 100 mandata (12.74%) ili Zeleni/ESS kojima je pripalo 69 mandata (9.19%).
U tom kontekstu upitno je hoće li EPP-ov spietzenkandidat za predsjednika Europske komisije Manfred Weber, kao i kandidat S&D-a Frans Timmermans koji obnaša dužnost prvog potpredsjednika Europske komisije ispred Progresivnih socijalista i demokrata na tu dužnost biti odabrani ili će novi potencijalni partneri odlučivati o trećoj osobi. Kada bi Velikoj koaliciji pridodali 38 mandata (5.06%) GUE/NGL odnosno Ujedinjenu europsku ljevicu i Nordijsku zelenu ljevicu imali bi 49.27% što je nedovoljno za natpolovičnu većinu bez spomenute dvije grupacije na lijevom spektru.
Ako izuzmemo Europske pučane (EPP) koji koketiraju sa lijevicom i promatramo rezultate na desnom spektru dobijemo tri grupacije: Europske konzervativce i reformiste (ECR) sa osvojena 63 mandata (8.39%), Europu nacija i slobode (ENS) sa osvojenih 58 mandata (7.72%) i Europu slobode i demokracije (EFDD) sa osvojenih 54 mandata (7.19%). Ujedinjenjem ove tri grupacije u novi Klub na što poziva talijanski potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini imali bi na desnom spektru osvojenih 175 mandata što je ekvivalent od 23.30%.
Izađe li mađarski premijer Viktor Orban iz EPP-a sa svojom strankom Fidesz koja se nalazi pod suspenzijom grupacije EPP-a radi svojih antimigratskih stavova, a što je najavio i sam ako se ne budu štitili nacionalni interesi država članica EU-a i umjesto u desno opet skrenulo u lijevo prilikom uspostavljanja “Velike koalicije”, te pridodamo li Orbanovih 13 mandata na desnom spektru imali bi najveći Klub na desnici od 188 mandata koji bi posjedovao 25% ukoliko dođe do ujedinjenja, dok bi se Europski pučani (EPP) srozali na 166 mandata (22.10%) zahvaljujući migrantskoj politici njemačke kancelarke na odlasku.
Upravo su to novi trendovi koji su najavljeni uoči izbora za EU parlament i koji će se manifestirati na promjenu slike dosadašnje karte Europe. U suštini ovo je uvertira u konačan rasplet jer niti jedan proces nije proveden ad hoc.
Uostalom, u državama članicama EU-a u kojima je fokus bio da desnica pobjedi i gdje su kandidati bili isprofilirani ili su se pojavila nova lica dobili smo da je stranka Nigela Faragea Brexit koja pripada (EFDD) grupaciji osvojila 29 mandata (30.75%) od ukupno 73 mandata, a drugo mjesto pripalo je Liberalnim demokratima (ALDE&R) sa osvojenih 16 mandata (19.76%) dok je Konzervativna stranka (ECR) Therese May doživjela potop i osvojila 4 mandata (8.85%) što je bilo za očekivati nakon neuspješnog Brexita i bojkota dijela vlastitih konzervativaca iz vladajuće većine.
Nadalje, u Italiji su Europski pučani (EPP) i Progresivni socijalisti i demokrati (S&D) zajedno osvojili 26 mandata od čega je 7 mandata osvojila grupacija EPP-a. Pobjednik europskih izbora u Italiji je njihovo novo lice i Orbanov heroj Matteo Salvini te njegova stranka Liga koja pripada grupaciji (ENS) sa osvojenih 28 mandata (34.33%) od 73 mandata. Drugo mjesto pripalo je koalicijskom partneru Mattea Salvinia iz redova Pet zvjezdica (EFDD) sa osvojenih 14 mandata (17.07%). Mandate EPP-a osvojila je Naprijed Italija stranka bivšeg premijera Silvia Berlusconia sa osvojenih 7 mandata (8.79%). Prema tome u Italiji je desnica potvrdila vlastitu snagu na ovim europskim izborima, a Salvineva antimigrantska politika honorirana je od talijanskih birača što je preduvjet za odabir Salvinia za premijera u bliskoj budućnosti.
Francuska revolucija u smislu višemjesečnih prosvjeda Žutih prsluka opravdala je smisao u Francuskoj jer desnica predvođena Marine Le Pen uspjela je pobijediti francuskog predsjednika Emmanuel Macrona. Nacionalno okupljanje (RN) predvođeno Marine Le Pen osvojilo je 22 od 74 mandata odnosno 23.31% za ENS grupu, dok je centristička stranka Republika u pokretu (LREM) osvojila 21 mandat (22.41%) za ALDE&R grupu što je bilo nedovoljno za pobjedu Emmanuel Macrona na ovim europskim izborima. Važno je istaknuti da su u Francuskoj najveći gubitnici Europski pučani (EPP) jer na izborima 2014. godine imali su osvojenih 20 mandata (20.81%) dok su na ovim izborima osvojili 8 mandata (8.48%). Marine Le Pen potvrdila je vlastitu nacionalnu politiku po drugi puta uzastopce na europskim izborima neovisno što je za jednog od protukandidata imala aktualnog francuskog predsjednika Emmanuel Macrona. Macronova politika zastrašivanja temeljena na nacionalizmu nije naišla na plodno tlo kod francuskih birača.
U Mađarskoj je stranka Fidesz aktualnog mađarskog premijera Viktora Orbana osvojila 13 od 21 mandat (52.33%), a što je jedan mandat više u odnosu na prethodne izbore održane 2014. godine. Uoči europskih izbora mađarski premijer Viktor Orban dobio je podršku američkog predsjednika Donalda Trumpa koji mu se zahvalio na uspješno odrađenom poslu u pogledu sprječavanja ilegalne migracije. Za pretpostaviti je da će Viktor Orban napustiti EPP grupu i priključiti se novom projektu Budimpešta - Rim - Waršava budući da je i sam mađarski premijer najavio suradnju iza izbora sa Matteom Salviniem, a aktualni talijanski vice premijer uoči europskih izbora ugostio je saveznike 11 stranaka s desnog spektra među kojima je bila Marine Le Pen.
Poljska konzervativna stranka prava i pravde (PIS) pobijedila je na Europskim izborima osvojivši 26 od ukupno 51 mandat, a za što je bilo dovoljno osvojiti 45.38%. Ovom pobjedom euroskeptični konzervativci koji pripadaju grupaciji ECR iza sebe su ostavili grupaciju EPP-a koja je osvojila 17 mandata odnosno 38.47%. Dakle, Poljska diše desno jer samo 8 mandata pripalo je Progresivnim socijalistima i demokratima (S&D). U suštini Stranka prava i pravde (PIS) porazila je grupaciju EPP-a koja je 2014. godine imala na izborima za EU parlament u Poljskoj osvojenih 23 mandata prema 19 mandata koje su osvojili euroskeptični konzervativci (PIS) iz grupe ECR-a. Potrebno je artikulirati kako je Stranka prava i pravde (PIS) postignula povijesni uspjeh, jer kada su formirali Vladu 2015. godine na parlamentarnim izborima osvojili su 37.58%, dok na europskim izborima u svibnju 2019. godine demonstrirali su povijesni rezultat osvojivši 45.38%. Ne treba skrivati niti dobre političke odnose s predsjednikom Andrzejom Dudom kojeg će tijekom lipnja 2019. godine nakon mađarskog premijera Viktora Orbana u svibnju 2019. godine ugostiti američki predsjednik Donald Trump u Bijeloj kući.
Iako pripadaju grupaciji EPP-a u Sloveniji je pobijedila stranka bivšeg slovenskog premijera Janeza Janše koja je osvojila 3 od 8 mandata odnosno 26.43% dok je 4 mandat pripao SDS-ovom koalicijskom partneru. Ne zaboravimo da se na parlamentarnim izborima u Sloveniji kad je pobijedio Janez Janša upravo na njegovim skupovima nalazio Viktor Orban koji mu je došao pružiti podršku, no da Janez Janša ne bi sastavio slovensku Vladu svi ostali su otišli zajedno u koaliciju što može samo dugoročno ojačati poziciju bivšeg slovenskog premijera čija je stranka i na ovim izborima bila prvi izbor. Hoće li se i Janez Janša priključiti Viktoru Orbanu ukoliko mađarski premijer odluči napustiti EPP ostaje nam tek za vidjeti bliskoj budućnosti.
Kada promatramo rezultate izbora u Austriji neovisno što je austrijska Vlada pala radi afere Ibizagate koja je prvo prisilila na ostavku čelnika krajnje desne Slobodarske stranke Heinz Christiana Strachea, a zatim dovela do pada austrijske Vlade Austrija je ostala nacionalno i antimigrantski osviještena jer stranke bivše koalicije osvojile su 10 od 18 mandata. Konzervativna Narodna stranka Sebastiana Kurza koja pripada EPP grupi osvojila je 7 mandata (34.60%), a krajnje desno Slobodarska stranka ENS grupacije osvojila je 3 mandata (17.20%). Biti će zanimljivo vidjeti na koji način će Sebastian Kurz formirati austrijsku Vladu nakon prijevremenih izbora koji očekuju austrijance, kao i hoće li bivši austrijski kancelar ostati dosljedan stavovima EPP-a ili će se nastaviti protiviti nametnutoj ilegalnoj migracijskoj politici Angele Merkel koja je na tragu Trumpove i Orbanovske migrantske politike iako je bio za kažnjavanje mađarskog premijera Viktora Orbana u sklopu EPP-a.
Koalicija njemačke kancelarke Angele Merkel CDU-CSU u Njemačkoj koja pripada Europskim pučanima (EPP) iako je osvojila 29 od 96 mandata odnosno 28.90% zadržala je padajući trend, jer ako pogledamo rezultate iz 2009. godine tada je ista koalicija imala 49 mandata ili 2014. godine osvojenih 34 mandata te dolazimo do zaključka da su rezultati u skladu s kancelarkom na odlasku kojoj više ne vjeruje niti vlastiti narod. Najveći dobitnici ovih izbora u Njemačkoj su stranka Zeleni sa osvojenih 22 mandata (20.50%) dok je SPD pao na treće mjesto sa osvojenih 16 mandata odnosno 15.80%. U odnosu na 2014. godinu kada je SPD imao 27 mandata (27.30%) doživili su potpuni potop, a za to mogu zahvaliti “Velikoj koaliciji” sa Angelom Merkel. Radikalno desni AFD koji pripada EFDD grupi u EU parlamentu u odnosu na prethodne izbore kada su imali 7 mandata (7.20%) poboljšali su rezultat na 11 mandata (11%) i postali su četvrta politička opcija u Njemačkoj.
Gubitak njemačkog grada Werder nakon 73 godine od strane SPD-a isto je kao da SDP izgubi utvrdu u Gradu Rijeci. Nakon provedene ankete u sklopu kojeg je postavljeno pitanje za koga bi glasali na parlamentarnim izborima 27% građana je izabralo Zelene, a što je jedan posto više od koalicije CDU/CSU. Zeleni su narasli za 7% dok je konzervativna unija CDU/CSU izgubila 2%. Njemačka stožerna stranka europske ljevice pala je na 12% te su jedan posto ispred AFD-a. Svrsishodno debaklu na europskim izborima i padu u anketama uslijedila je ostavka predsjednice SPD-a Andree Nahles. Nakon ostavke sada već bivše čelnice proizvedu li njemački socijaldemokrati iz redova SPD-a pad njemačke Vlade kako bi pokušali spasiti potpuno potonuće vlastite stranke taj bi se manevar mogao uzročno posljedično odraziti na EPP grupu čiju je zadnja riječ imala Angela Merkel, a nasljednicu Angele Merkel mogla bi dočekati sudbina Therese May prilikom neuspjelog pokušaja formiranja nove njemačke Vlade, kao i što premijerka Velike Britanije na odlasku nije mogla realizirati Brexit.
Neovisno što je Angela Merkel tijesno postavila Annegret Kramp - Karrenbauer u omjeru snaga 517 glasova prema 482 glasa unutarstranačke desnice moglo bi doći do novih potresa u CDU, a zatim i EPP-u. Za pretpostaviti je da mini Merkel na ponovljenim parlamentarnim izborima ne bi uspjela formirati vlast čime bi dovela stranačku desnicu do pozicije da preuzmu vlast na novim unutarstranačkim izborima, a zatim zaokrenu politiku od današnje koja im strmoglavo ruši rejting što pokazuje i ova analiza.
Na kraju rezimea možemo naglasiti kako je EPP grupacija prilikom raspuštanja EU parlamenta 2009. godine imala 288 mandata (36.69%), a na izborima 2019. godine 179 mandata (23.83%). Odlaskom Orbanovog Fidesza iz EPP-a Europski pučani pali bi na 166 mandata (22.10%), a na primjeru SDS-a Janeza Janše možemo zaključiti da unutar te grupacije ima još onih koji su bliži Orbanovoj politici nego li politici na izdisaju Merkel - Macron, a i sam Kurz u konačnici nije otišao u Marakeš, no on je za sada nepredvidiv široj javnosti. Na održanim europskim izborima infiltrirani su novo/stari europski lideri na desnici što se moglo vidjeti u Italiji gdje je pobijedio Matteo Salvini, u Francuskoj gdje je pobijedila Marine Le Pen, u Poljskoj gdje je povijesni rezultat postigao Mateusz Morawiecki, zatim u Mađarskoj neprikosloveni Viktor Orban, kao i povratak u život Nigela Faragea prijatelja Donalda Trumpa koji je pobijedio u Velikoj Britaniji putem stranke Brexit. Za očekivati je da ćemo ujedinjenjem desnice u EU parlamentu dobiti najjaču grupaciju koja bi mogla činiti i preko 25%. Stoga, ovo je tek uvertira u promjenu karte Europe koja bi se mogla nastaviti mijenjati konačnim odlakom Angele Merkel, a zatim njezine pobočnice Annegret Kramp - Karrenbauer jer nakon uspostavljene osovine Budimpešta - Rim - Varšava uzdrman je Pariz porazom Macrona, a Berlin je pred potpunim urušavanjem i konačnim odlaskom Merkel.
Primjerice, možemo konstatirati da su se kao i u Europi procesi počeli odvijati i u Hrvatskoj jer Plenkovićev je HDZ podbacio pa se nakon debakla HDZ-a i najlošijeg rezultata u povijesti kao jedna od alternativa za preuzimanje HDZ-a spominje bivši Karamarkov ministar Miro Kovač koji je ponudio svoje ime na raspolaganje. Nije isključeno da se i Tomislav Karamarko ponovno kandidira za predsjednika HDZ-a jer osim što je stranku vodio pobjednički tijekom izbornog ciklusa ostvarivši pet pobjeda u nizu na ruku mu idu i arbitraže u slučaju INA - MOL koje pokazuju da je štitio nacionalne interese. Postoji mogućnost da uskoro putem Ustavnog suda bude poništena odluka o “potencijalnom” sukobu interesa koju je donijela Dalija Orešković dok je predsjedavala Povjerenstvom, a sve će to ići na ruku bivšem lideru HDZ-a prilikom povratka u visoku politiku.
U HDZ-u izborni debakl pokušavaju opravdati crnim labudom povezivajući crnog labuda s organiziranom opstrukcijom vlastitog članstva, a isti ti koji se temelje na takvom tipu demagoške teze zaboravljaju kako je djelovala Jadranka Kosor do izbacivanja, Milan Kujundžić koji je omogućio prednost Ivo Josipoviću u prvom krugu predsjedničkih izbora RH, Drago Prgomet koji je putem HRIDI otkinuo tri mandata HDZ-u ili Martina Dalić koja je istupila pa financirala stranku Pametno. Ako to nisu bili crni HDZ-ovi labudi koji su otvoreno radili protiv matične stranke onda ne znam tko su, jer možda bi za Kopala bili bijeloglavi supovi predvođeni strukturom bivše šefice HDZ-a koja je stala iza Andreja Plenkovića. Budimo realni i postavimo pitanje tko može na nas utjecati kada sjednemo iza kartonskih pregrada na biralištima i donesemo odluku prilikom zaokruživanja? Naravno, nitko!
Kada je riječ o Davoru Ivo Stieru tu sam već skeptičan i nemam povjerenja u njega, jer prvo je bio uz Jadranku Kosor da bi na kraju sa Andrejom Plenkovićem izvršio puč domoljubnog HDZ-a prilikom rušenja Tomislava Karamarka. Sada nam ga mainstream mediji nameću kao spasitelja i ujedinitelja desnice kao što su nam svojevremeno nametali Andreja Plenkovića kao spasitelja HDZ-a, a trebalo mu je nepune tri godine da stranku sroza ispod rejtinga notorne gubitnice Jaranke Kosor. Prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja 2X1 komunikacija HDZ ima potporu 19.5% birača na uzorku od 1041 ispitanik u vremenskom intervalu od 27. svibnja - 01. lipnja 2019. godine. Na Tomislavu Karamarku je da se odluči hoće li ponovno preuzeti HDZ i nastaviti tamo gdje je stao ili će u slučaju da Miro Kovač preuzme HDZ ići osvojiti Pantovčak, jer za razliku od Kolinde Grabar Kitarović ima potporu Trumpove administracije, a i utjecajni je član HDZ-a. U principu od navedenog trojca jedino vjerujem Karamarku koji je dokazao svoje namjere prilikom vođenja pobjedničkog HDZ-a, a Miro Kovač prezentirao nam je da zna biti vođen za razliku od Davora Ivo Stiera koji vječito nekoga ruši, jer nakon Karamarka okrenuo je leđa i Plenkoviću kojeg je postavio. Kada smo mislili da sve znamo mnogi će shvatiti da ništa ne znaju. Prema tome uživajte u raspletu koji slijedi jer kolo sreće se okreće.
Sanjin Baković dipl. ing.
