Sanjin Baković: Istakne li kandidaturu uz potporu HDZ-a Karamarko jedini može pobijediti Milanovića
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 19 Lipanj 2019 14:58
Andrej Plenković umjesto da je ponudio mandat na raspolaganje članovima Predsjedništva HDZ-a nakon što je izgubio 137.768 glasova odnosno 37% u odnosu na prethodne Europske izbore održane 2014. godine pokušava se uhvatiti za posljednju slamku spasa.
Naime, na svečanoj akademiji u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu održanoj u povodu 30. obljetnice osnutka pozvao je na ponovnu kandidaturu aktualnu predsjednicu RH Kolindu Grabar Kitarović što do sada još nije bio slučaj dok se Andrej Plenković nalazio na vrhuncu političke moći, jer tada je mogao što hoće.
Prije početka obilježavanja 30. obljetnice osnutka kandidaturu je potvrdio Zoran Milanović iza kojeg je jednoglasnom odlukom stao SDP što je bilo dovoljno da Plenkovićev pobočnik i predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić konstatira kako je Zoran Milanović stara mušterija koju je HDZ pobjeđivao šest izbora za redom. Postavlja se pitanje kakav HDZ je pobjeđivao Zorana Milanovića i s kime na čelu?
Notorni Branko Bačić prešućuje javnosti da je Zoran Milanović nanio težak poraz HDZ-u Jadranke Kosor na parlamentarnim izborima 2011. godine kada je za Kukuriku koaliciju glasalo 958.318 birača što je bilo ekvivalent od 41.08% odnosno 80 mandata u Hrvatskom saboru. Tadašnji HDZ Jadranke Kosor uz koju su se tada nalazili Davor Božinović, Davor Ivo Stier, Martina Dalić. Vladimir Šeks, Branko Bačić, Andrej Plenković, Dražen Bošnjaković, Đuro Popijač i dr. osvojio je 548.194 glasa odnosno 23.5% i 44 mandata u Hrvatskom saboru. Prema tome svakom laiku mora biti jasno kako je postojeća garnitura koja se vratila u igru nakon 2011. godine prošla u srazu sa Zoranom Milanovićem, jer uspio ih je razvaliti notorni gubitnik dok su provodili politiku kakvu provode i danas u koaliciji sa Miloradom Pupovcem.
Nakon tadašnjeg povijesnog neuspjeha za HDZ koji je rezultirao odlaskom u oporbu uslijedili su unutarstranački izbori na kojima je pobijedio Tomislav Karamarko cijelu spomenutu nomenklaturu koja je stajala iza kandidature Jadranke Kosor kojoj je Andrej Plenković bio kandidat za zamjenika, Milana Kujundžića, Darka Milinovića i Domagoja Miloševića. Upravo povratkom na Tuđmanovu doktrinu okupljanja na platformi Domoljubne koalicije u mandatu Tomislava Karamarka HDZ je uzdignut iz pepela pobjedama na Europskim izborima 2013. godine, lokalnim izborima 2013. godine, Europskim izborima 2014. godine, predsjedničkim izborima 2015. godine i parlamentarnim izborima 2015. godine.
Na tom putu uspjeh su pokušali minirati isključena Jadranka Kosor koja se poslije našla na zajedničkoj listi s Ivo Josipovićem, Milan Kujundžić koji je osnovao Hrvatsku zoru i bio protukandidat Kolindi Grabar Kitarović u prvom krugu predsjedničkih izbora 2014. godine, Drago Prgomet koji je na listi MOST-a, a zatim HRIDI uzeo HDZ-u tri mandata 2015. godine te Martina Dalić koja je sufinancirala stranku Pametno. Svi se oni nisu slagali sa pobjedničkim HDZ-om i vratio ih je u stranku Andrej Plenković osim Jadranke Kosor kojoj je očigledno presudila kandidatura na zajedničkoj listi sa Ivo Josipovićem, Slavkom Linićem i Radimirom Čačićem te javna koketiranja sa Stjepanom Mesićem i Jožom Manolićem.
Kada je riječ o parlamentarnim izborima 2016. godine oni su dobiveni na platformi domoljubnog HDZ-a ustrojenog tijekom Karamarkovog mandata zahvaljujući desnom krilu HDZ-a budući da su preferencijalne glasove povukli Miro Kovač, Milijan Brkić, Stevo Culej, Anton Kliman te sada već bivši članovi Predsjedništva HDZ-a Darko Milinović i Zlatko Hasanbegović, kao i nezavisna Bruna Esih. Da je Andrej Plenković napravio čistku kao što je istu krenuo provoditi prilikom prisege u Hrvatskom saboru riješivši se bivših ministara poput Zlatka Hasanbegovića, Mire Kovača, Antona Klimana, Nade Šikić, Bernardice Juretić i dr., a nastavio na Europskim izborima kada za jednog Miru Kovača nije bilo mjesta kao nositelja liste Plenkovićev HDZ proveo bi se kao na Europskim izborima održanim u svibnju 2019. godine kada su osvojili 4 od 12 mandata, a pritom pali sa 6 koliko je imala tadašnja Domoljubna koalicija predvođena s Tomislavom Karamarkom na 4 mandata pod vodstvom Andreja Plenkovića.
Andrej Plenković nije uspio pobijediti niti SDP pod vodstvom Davora Bernardića budući da su i HDZ i SDP osvojili po 4 mandata, a ne da se Karamarkovi uspjesi iz ustiju Branka Bačića mogu pripisati anacionalnoj politici Plenkovićevog HDZ-a koja je vratila SDP iz mrtvih i vječitih podjela u egal što su potvrdili Europski izbori održani u svibnju 2019. godine. Pritom prizivati kandidaturu Kolinde Grabar Kitarović na predsjedničkim izborima RH ne razlikuje se bitno od ponovne kandidature Andreja Plenkovića na parlamentarnim izborima 2020. godine, jer kao i aktualni premijer i predsjednica RH bila je za usvajanje Istanbulske konvencije, izbjegnula je putovanje u Marakeš, nije čvrsto stala uz potpisnike referendumskih inicijativa, već je prepustila Lovri Kuščeviću da broji potpise, a čovjek ne zna izbrojati što sve posjeduje u sklopu imovinske kartice. Nadalje, odmaknula se od desnog biračkog tijela približivši se Aleksandru Vučiću, kao i Andrej Plenković koaliciji sa Miloradom Pupovcem te u konačnici i ona sama približila se politici Plenkovićevog HDZ-a, a zaboravila je da je pobijedila izbore na platformi Domoljubne koalicije. Što može HDZ bez domoljubne platforme odnosno bez desnog krila najbolji su pokazatelji bili ovi Europski izbori.
Svrsishodno navedenom mišljenja sam istakne li Tomislav Karamarko kandidaturu za predsjednika RH uz potporu HDZ-a da jedini može pobijediti Zorana Milanovića iza kojeg će stati ujedinjena ljevica, a već mu podršku pružaju Radimir Čačić koji održava Plenkovićevu saborsku većinu u Hrvatskom saboru, Krešo Beljak i Anka Mrak Taritaš iz Amsterdamske koalicije, a drago je i Miloradu Pupovcu što je Zoran Milanović kandidat SDP-a kojeg je spreman podržati i drugi Plenkovićev koalicijski partner HNS Ivana Vrdoljaka.
Prilikom argumentiranja ove teze u prilog Tomislavu Karamarku ide što je HDZ pod njegovim vodstvom oduzeo SDP-u Pantovčak i Banske dvore dok je Zoran Milanović bio na vrhuncu političke moći zajedno sa Ivo Josipovićem, kao i spoznaja da je jedini relevantan faktor koji bi mogao ujediniti desno biračko tijelo na već provjerenoj pobjedničkoj formuli sa rezultatom iza sebe uz dužno poštovanje prema Miroslavu Škori i njegovoj glazbenoj karijeri za razliku od Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar Kitarović kojima više ne vjeruju niti svi članovi i simpatizeri HDZ-a. Tomislav Karamarko nikada nije koketirao s Miloradom Pupovcem i Aleksandrom Vučićem.
U odnosu na navedeni dvojac Tomislav Karamarko bio je protiv usvajanja Istanbulske konvencije, istaknuo je da se ne smije ignorirati referendumske inicijative i ne izbjegava se pojaviti na komemoraciji Bleiburške tragedije sa svojim narodom. Što misli o Marakešu jasno je na temelju Orbanove politike koje je zagovornik, a koju podržava i Donald Trump. Također, ne zaboravite da je upravo Tomislav Karamarko dobio potporu Trumpove administracije kada mu je u Zagrebu potporu dao James Jay Carafano jer riječ je o osobi koja je sudjelovala u pobjedničkoj kampanji Donalda Trumpa, kao i u tranzicijskom timu za vanjsku politiku dok su ga mainstream mediji ismijavali da je zaposlio sam sebe Think tanku.
Dakle, ne čudi me što Kolinda Grabar Kitarović nije još uvijek obznanila kandidaturu jer za pretpostaviti je da nije niti sama sigurna hoće li Andrej Plenković preživjeti povijesni neuspjeh na Europskim izborima sa osvojenih 22.72% i Bandićevu konfrotaciju s HNS-om, a svjesna je da je izgubila desno biračko tijelo politikom koju je provodila nakon pada Tomislava Karamarka dok se Plenkovićevi koalicijski partneri okreću i pružaju podršku Zoranu Milanoviću. Uostalom, upitno je kakvo je Kolindino zdravstveno stanje, hoće li je zbilja kompromitirati određeni krugovi po najavi Vladimira Šeksa što bi je dovelo do gubitka izbora te ima li potporu SAD-a kao što je imala u mandatu Obamine administracije.
U konačnici za očekivati je da Kolinda Grabar Kitarović iščekuje rasplet u pogledu Tomislava Karamarka čija se tužba nalazi na Ustavnom sudu RH, a mogli smo se već uvjeriti da je bivši predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade RH štitio nacionalne interese što je potvrdila izgubljena arbitraža u slučaju INA - MOL u Ženevi. Odlukom skupine gremija uskoro ćete ponovno gledati pobjednika svih dosadašnjih izbora u političkoj areni sa najvećima s obzirom da su Andrej Plenković i Kolinda Grabar Kitarović potrošili vlastiti kredibilitet. Glavni Plenkovićevi operativci Gordan Jandroković, Davor Božinović i Lovre Kuščević nisu ga nikada niti imali što su dokazali preferencijalni glasovi na parlamentarnim izborima 2016. godine.
Ne proziva Miro Kovač metodom slučajnog pokušaja Andreja Plenkovića ili zato jer je hrabar kao što to nije činio niti Andrej Plenković kada je bivšeg lidera HDZ-a pozvao da odstupi jer je doveden pred gotov čin odnosno do ostavke odlukom Milanovićevog saborskog povjerenstva putem Dalije Orešković. Odlaskom Tomislava Karamarka iz visoke politike povukao se i Zoran Milanović. Povratkom Zorana Milanovića očekuje se i povratak lidera koji je HDZ vratio iz ponora nakon posrtaja Jadranke Kosor i njezinih dečki koji su SDP doveli na vlast, a pripisuju si Karamarkove uspjehe. Gubitnik se i službeno vratio, a na redu je povratak pobjednika svih dosadašnjih izbora.
Sanjin Baković dipl.ing.
