Sanjin Baković: Karamarkova moralna i politička renesansa
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 11 Srpanj 2019 12:58
Ustavni sud RH velikom je većinom glasova usvojio ustavnu tužbu Tomislava Karamarka i ukinuo presudu Visokog upravnog suda RH broj: Usž-227/17-3 od 30.studenog 2017. godine, kao i presudu Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-12360/16-9 od 26.rujna 2016. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak. Drugim riječima odlukom Ustavnog suda potvrđena je teza koju je Tomislav Karamarko cijelo vrijeme zastupao, a ona je glasila kratko i jasno: “Nisam bio u sukobu interesa”.
Svakom političkom laiku moglo je biti jasno da je bilo riječ o politički montiranom procesu koji je vodio prema padu bivše HDZ-ove Vlade odnosno prema padu bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Uostalom, svaka prosječno inteligentna osoba bez ikakvog sudskog epiloga mogla je zaključiti da je Tomislav Karamarko nevin budući da je Ana Karamarko onog trenutka kada je bilo izvjesno da će njezin suprug postati članom Vlade RH obavijestila gospodina Jozu Petrovića o prekidu marketinškog ugovora koji je trajao od 1.veljače 2012. - 31.prosinca 2015. godine.
No, umjesto zdrave logike dobili smo političku odluku Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa kojim je predsjedala Dalija Orešković na temelju saborske većine Zorana Milanovića, a koja je Tomislava Karamarka osudila za “potencijalni” sukob interesa. U suštini to je bila točka na “i” sinkronizirane harange svih političkih aktera i mainstream medija prema domoljubnom lideru koji je štitio nacionalne interese, a odlukom Ustavnog suda juriš Dalije Orešković na Pantovčak završio je prije nego li je započeo.
Primjerice, prisjetimo se samo uloge MOST-a koji je putem Mire Bulja tražio da se istraži poslovanje Ane Karamarko dok nas je Božo Petrov uvjeravao da Tomislav Karamarko štiti interese Mađarske s ciljem političke eliminacije pobjednika svih dosadašnjih izbora. Svjedoci smo vremena da je Republika Hrvatska izgubila arbitražu s MOL-om u Ženevi te uplatila Mađarskoj 100 milijuna eura, a Ustavni sud RH prihvatio je tužbu Tomislava Karamarka čime je poništena odluka Povjerenstva Dalije Orešković. No, danas nema ni traga MOST-ovih moralnih vertikala koji su nas obmanjivali lažnim tezama o namjerama Tomislava Karamarka.
Nadalje, u toj medijskoj hajci sudjelovali su predstavnici SDP-a, HNS-a, IDS-a, HSU-a, SDSS-a pa i posljednji predsjednik SFRJ i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić koji je Tomislava Karamarka nazvao mrtvacom koji hoda za razliku od predsjedničkih kandidata koje podržava na nadolazećim predsjedničkim izborima. Nažalost, u tome su sudjelovali i HDZ-ovi europarlamentarci Andrej Plenković, Dubravka Šuica, Davor Ivo Stier i Ivana Maletić koji su iz Brisela pozivali HDZ-ove saborske zastupnike da glasaju kontra stranačkih interesa, a u svrhe zaštite nacionalnih interesa poslije sada već antologijskog govora Andreja Plenkovića kako stranka ne smije biti taoc jednog čovjeka. Poslije ove odluke Ustavnog suda svatko pametan ignorirati će potencijalnu najavljenu kandidaturu Davora Ivo Stiera na nadolazećim unutarstranačkim izborima. Ne treba zaboraviti niti ulogu Milijana Brkića koji nije bio korektan prema Tomislavu Karamarku, već je omogućio Andreju Plenkoviću preuzimanje HDZ-a. Da je Milijan Brkić pogriješio pozivanjem na ostavku Tomislava Karamarka dokaz je usvojena ustavna tužba Tomislava Karamarka, kao i izgubljena arbitraža u slučaju INA - MOL. Nakon što je MOST omogućio Andreju Plenkoviću da postane predsjednikom Vlade RH što nije bilo u slučaju Tomislava Karamarka bivši Milanovićevi suradnici omogućili su Andreju Plenkoviću većinu u Hrvatskom saboru. Andrej Plenković da se temelji na moralnim načelima umjesto ambiciozne rekonstrukcije Vlade RH podnio bi ostavku i ispričao se Tomislavu Karamarku jer je preko leševa na lažima izgradio vlastitu političku karijeru.
Rezultat svih tih makinacija i neprirodnih koalicija je da se HDZ nalazi na 22.72% potpore birača, a ovisi o ultimatumu HNS-a koji je odlukom Predsjedništva donio jednoglasnu odluku da Lovre Kuščević mora otići iz Vlade RH ili će u suprotnom oni otići, dok je SDSS odlučivao svojevremeno o ministarskoj sudbini Zlatka Hasanbegovića. S odmakom od tri godine nakon unaprijed pripremljenog pada Tomislava Karamarka dolazimo do zaključka kako je sve bila jedna velika laž koja je poslužila za trenutnu eliminaciju lidera Domoljubne koalicije od strane svih političkih aktera. Da je tome tako potvrdila je prvo izgubljena arbitraža u Ženevi u slučaju INA - MOL, kao i odluka Ustavnog suda RH kojom je usvojena Karamarkova ustavna tužba, a uvjeren sam da će i odluka arbitraže u Washingtonu čiji se pisani oblik iščekuje potvrditi da je Tomislav Karamarko bio u pravu za razliku od aktera koji su ga politički eliminirali na lažima.
Politička eliminacija Tomislava Karamarka pandan je pokušaju političke eliminacije američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je bio meta lažnih optužbi putem mainstream medija i određenog političkog establishmenta koji ga je optuživao više od dvije godine sve do trenutka objave izvještaja da je pobjedio na izborima zahvaljujući Rusima, ali misterij je prekinut onog trenutka kada je državni odvjetnik konstatirao “Donald Trump je nevin”. Modus operandi identičan tj. stvoren na lažnim temeljima.
Svrsishodno navedenom zaključno možemo artikulirati kako je nakon Donalda Trumpa i Tomislav Karamarko doživio moralnu renesansu, jer kao i u slučaju Trumpa i na primjeru Karamarka istina je na kraju pobijedila laž. Karamarkova politička renesansa uslijediti će prije nego li Donald Trump potvrdi svoj drugi mandat na američkim predsjedničkim izborima 2020. godine. O velikom povratku izvijestiti će vas Tomislav Karamarko s obzirom da ja nisam njegov glasnogovornik, već istinski prijatelj koji je izabrao put poštenja i pravde prepoznavši vrijednosti čovječnosti u Tomislavu Karamarku te naposljetku domoljubnog lidera kojem su hrvatski nacionalni interesi ispred izdaje vlastitog naroda, a koji je dokazao vlastitu nevinost srušivši mit o "potencijalnom" sukobu interesa.
Sanjin Baković dipl.ing.
