Krstičevićeva ostavka za javnost ili građani sposobniji od vojske u obrani od požara

Pin It

To podsjeća više na šeksologiju u manirima savjetnika premijera RH putem kojeg će se prodrmati predsjednicu RH umjesto sustav s ciljem kako bi joj se snizio rejting u javnosti, a nju pritom prikazalo guskom u magli kojoj nije mjesto na Pantovčaku i kojoj novi mandat treba dovesti pod upit u javnosti, iako je predsjednica RH istaknula kako je vojska “mogla”, a ne “trebala” ranije izaći na teren. 

Igrokaz između Pantovčaka i Banskih dvora kojem smo svjedočili prethodnih dana dobio je završni epilog, jer cijela javnost ostala je do jučer na spoznajama ministarovog stavljanja mandata na raspolaganje u Jutarnjem listu kako bi se prodrmao sustav. Nakon što su se emocije slegnule, vatrena stihija smirila, a čelni ljudi iz vlasti u Republici Hrvatskoj obavili razgovore odlučeno je kako ministar obrane Damir Krstičević ostaje ministar i potpredsjednik Vlade RH što je i bilo za očekivati.

Ako želite prodrmati sustav onda to činite kada s njime upravljate odlučnošću i s jasnom vizijom, a ne stavljanjem mandata na raspolaganje pa povlačenjem istog, jer tada javnost dobije sliku kako su se tresla brda, a rodio se miš. Da je ostavka bila spin za mediji dokaz tome je kako hrvatska javnost nije vidjela dokument poslan predsjedniku Vlade RH i predsjednici RH u formi “neopozive”  ostavke, jer ako podnesete “neopozivu” ostavku u pisanom obliku povlačenja nema. Valjda vam je sada svima jasan termin značenja “neopozive” ostavke što se u slučaju Krstičevića nije dogodilo.

S obzirom da se u hrvatskoj politici ništa ne događa slučajno što smo se  mogli uvjeriti na primjeru spašavanja Plenkovićeve vlade od strane HNS-a i bivšeg SDP-ovca prepoznatljivog po aferi Dnevnice Tomislava Sauche, a budući da mi ni Andrej Plenković, a niti Damir Krstičević ne izgledaju toliko vješti i politički pismeni u političkoj igri bez pravila gdje se stvarna šteta stavila u drugi plan, kao i sustav koji funkcionira još iz prošlog stoljeća, već me to podsjeća više na šeksologiju u manirima savjetnika premijera RH putem kojeg će se prodrmati predsjednicu RH umjesto sustav s ciljem kako bi joj se snizio rejting u javnosti, a nju pritom prikazalo guskom u magli kojoj nije mjesto na Pantovčaku i kojoj novi mandat treba dovesti pod upit u javnosti, iako je predsjednica RH istaknula kako je vojska “mogla”, a ne “trebala” ranije izaći na teren. “Mogla” se znatno razlikuje od “trebala” pa i u očima politički nepismenih građana.

Zahvaliti se predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću na ukazanom povjerenju po drugi puta, od čega prvi puta nakon prisege, a drugi puta nakon vatrene stihije u Splitu, pritom da vas nitko ne prozove za mene to nije ništa drugo, već pomno isplaniran performans prema gore opisanom primjeru, jer za podnijeti “neopozivu” ostavku treba posjedovati odlučnost, hrabrost, čast, poštenje i moral kao i vjeru u ono što radite tj. radi čega ste se odlučili na takav potez. Ponavljam u slučaju Krstičević izostao je termin “neopoziv”.

Zamjenom teze i manipulacijom javnog mnijenja uslijedila je i spin ostavka Plenkovićevog ministra koja je u konačnici povučena, jer da je ministar odlučio otići ne bi ga nitko uvjerio u vlastiti povratak, a kamo li da je na ovaj način izvodio obrambene operacije u Domovinskom ratu kao što je nudio ostavku u medijima. Da ne govorim podnijeti ostavku, a da niste koordinirani sa osobom koja vam je nadređena kao što je premijer Andrej Plenković ministru obrane Damiru Krstičeviću. Ipak je riječ o istomišljenicima još iz vremena Jadranke Kosor kada su zajedničkim snagama nosili izborne liste HDZ-a na parlamentarnim izborima 2011. godine po izboru bivše HDZ-ove šefice i aktualnog savjetnika premijera RH.

Na kraju je efekt postignut, jer svi su pričali o Krstičevićevoj ostavci, a u zaborav je pala katastrofa koja se dogodila u Splitu i okolici, a koja je mogla imati štete još ozbiljnijih razmjera poput već zaboravljene na Kornatima.  

Zamislite koliko sustav ne funkcionira kada predsjednica RH prije puta u Salzburg nije znala što se događa u Republici Hrvatskoj, a da ne govorimo o igrokazu na čekanje Vladinog aviona gdje je predsjednica RH čekala u Salzburgu dok je avion odveo premijera RH u Split. Zatim je dodatno čekala da se Andreja Plenkovića vrati u Zagreb umjesto da je za to vrijeme otišao po Kolindu Grabar Kitarović i dovezao je u Split čime bi se pokazala sinergija vodećeg dvojca u RH, a ne razjedinjenost i u vrijeme vremenskih neprilika za vrijeme vatrene stihije koja je poharala Dalmaciju.

Osim što je riječ o nepoštivanju institucije predsjednice RH, djeluje mi u skladu sa premijerovim egom i taštitom prema na čelu “premijer RH to sam ja”, a dok selo gori Kolinda neka se u Salzburgu češlja. Kada bi se dogodilo da Vladimir Putin ili Donald Trump ne znaju što se događa u Rusiji odnosno Americi ili ih se ignorira pri povratku u vlastitu državu konzekvence bi bile neizbježne, jer za pretpostaviti je da pojedine osobe koje su zatajile informacije već sutra dan ne bi obnašale određene dužnosti. U Republici Hrvatskoj sustav funkcionira još na način da se predsjednica Republike Hrvatske mora ispričavati uvrijeđenim nevjestama pod emocijom radi riječi koje su mediji izvrnuli. Obećala ste nam kako ćete znati lupiti šakom od stol. Stoga nema onda razloga za isprike i podilaženje za nešto što vam je nametnuto kroz prizmu medija.

Vrhunac svega izjava je Ante Sanadera na sjednici Predsjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice kako vojsku nisu zvali jer ona nije obučena za gašenje požara. Razumio bi da je to rekao netko tko ne poznaje sustav i ozbiljnost situacije, ali jedan Ante Sanader koji je sudjelovao u nizu vatrogasnih operacija, u krajnjoj liniji je nelogično. Prema kontekstu izjave Ante Sanadera ispada da su hrvatski građani i pripadnici navijačkih skupina bili obučeniji za gašenje vatrene stihije kada su glavom bez obzira spašavali kuće mještana, a nitko se tada nije pitao hoće li stradati koje nedužno dijete ili umirovljenik, dok je vojska ako ništa u fizičkoj pripravnosti i manje je za očekivati da će stradati u odnosu na neko maloljetno dijete ili osobu u starijoj životnoj dobi sa zakašnjelim refleksima. Vojska im nije trebala, a što bi se tek dogodilo da se nisu uključili hrvatski građani kako bi obranili vlastite kuće, vjerojatno bi zaključak bio isti tj. sustav je dobro funkcionirao.

Od kornatske tragedije prošlo je deset godina, a pouke nisu izvučene što se moglo vidjeti na primjeru Splita, a hoće li do iduće tragedije ostati sve na Krstičevićevoj spin ostavci ili će ministar obrane prodrmati sustav ostaje nam tek za vidjeti, ali ako je suditi po aferi MIG-ovi koja je otkrivena još u vrijeme bivšeg ministra Josipa Buljevića i javnost čeka završni epilog rasvjetljavnja afere u vrijeme ministra koji “drma” sustav za očekivati je status quo.

Sanjin Baković dipl.ing.