Sanjin Baković: Tomislav Karamarko je nevin. Pribojavaju li se istaknuti HDZ-ovci povratka pobjednika svih dosadašnjih izbora?

Pin It

Related image

Uostalom, uspostavilo se kako Tomislav Karamarko predstavlja moralnu vertikalu HDZ-a za razliku od njegovih dojučerašnjih suradnika, jer ne možete do jučer biti dio Domoljubne koalicije, a već sutra usko surađivati sa mentalnim komunistima i služiti Miloradu Pupovcu, HNS-u, Tomislavu Sauchi, Stjepanu Mesiću i Josipu Manoliću skrivajući se iza parole kako hrvatski branitelji nisu išli u Domovinski rat uz pjesmu ”Druže Tito mi ti se kunemo”.

Tomislav Karamarko  je fenomen rijetko viđen u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti, a o kojem će budući naraštaji moći prepričavati generacijama. Naime, riječ je o političaru koji je vlastitu političku karijeru započeo 1989. godine, a tijekom koje je nekoliko puta padao i uzdizao se. Prvi puta izvisio je 1998. godine nakon što je pokrenuo borbu protiv privatizacijskih pljački ne tako davne 1994. godine u slučaju Kutle, zatim se 2002. godine na suradnji zahvalio bivšem predsjedniku RH Stjepanu Mesiću radi nepremostivih ideoloških razlika kao i zbog kadrovske politike koju je provodio isti, a u konačnici 2016. godine podnio je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a nakon pet pobjeda u nizu zahvalivši se malim, poštenim i vrijednim članovima HDZ-a.

Razlog je bio uvijek isti i potenciran je od istih stranačkih frakcija sa lijevog i desnog spektra. Bojaznost od borbe sa organiziranim gospodarskim kriminalom i kurupcijom, te bojaznost od lustracije prepreke su na koje Tomislav Karamarko nailazi tijekom cijele vlastite političke karijere. Tako je bilo u vrijeme kada mu je infrastruktura Ivića Pašalića smjestila kod pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, a ponovilo se u trenutku kada je Milijan Brkić okrenuo leđa svome dojučerašnjem suradniku i prijatelju.

Nažalost, to je realnost kod mnogih ruralnih hrvatskih političara koji obuku lakirane cipele, elegantno odijelo, promjenom imidža puste bradu i stave naočale kako bi izgledali intelektualno nadmoćni na prvi pogled uz dužnosti koje obnašaju koristeći se sa nekoliko naučenih fraza koje im napišu PR stručnjaci, a pritom zaboravljaju da su do jučer znali samo zdravo seljački nasmijati se budući da mnogi od njih dolaze iz provincijskih sredina. Za pretpostaviti je da je većina od njih do jučer jela ribu sa kostima i ovcu sa dlakama. Međutim, u međuvremenu su ostali i bez prirodnih osmjeha, jer kada izgubite sebe nije vam više niti do smijeha, već gledate samo kako ćete služiti da bi preživjeli u igri u kojoj nisu zapisana pravila, a pritom su mnogi od njih svjesni da su se ogriješili od zakon s obzirom da im se to dozvolilo ili ih se na to prisililo kako bi postali dio igre uzajamnog ucjenjivanja.

Uostalom, uspostavilo se kako Tomislav Karamarko predstavlja moralnu vertikalu HDZ-a za razliku od njegovih dojučerašnjih suradnika, jer ne možete do jučer biti dio Domoljubne koalicije, a već sutra usko surađivati sa mentalnim komunistima i služiti Miloradu Pupovcu, HNS-u, Tomislavu Sauchi, Stjepanu Mesiću i Josipu Manoliću skrivajući se iza parole kako hrvatski branitelji nisu išli u Domovinski rat uz pjesmu ”Druže Tito mi ti se kunemo”, a s ciljem da bi zadržali vlast.

Iako je iza sebe imao nepovoljni vremenski interval nakon što je bio lažno optuživan putem mainstream medija, a u konačnici srušen uz pomoć nepostojećih optužbi i nametnutih izmišljenih afera nije trebalo dugo čekati da prava istina pronađe put. Još u vrijeme Karamarkove vladavine u HDZ-u Tomislav Karamarko dobio je tužbu protiv Nacionala, jer tjednik Nacional treba isplatiti predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku 70.000 kuna zbog objavljenog intervjua s Josipom Manolićem u kojem je ustvrdio da je Karamarko radio za Udbu. To je nepravomoćna odluka zagrebačkog Općinskoga građanskog suda. Tada je odvjetnica tjednika Nacional Ivana Saucha smatrala da je presuda protivna praksi Europskog suda za ljudska prava, ali kada se lažno optužuje Tomislava Karamarka da je bio suradnik Udbe tada je to su skladu sa ljudskim pravima u Republici Hrvatskoj odnosno praksom.

S obzirom da sam zamijetio prezime Saucha postavlja se pitanje ima li isto prezime poveznicu sa bivšim Milanovićevim suradnikom Tomislavom Sauchom koji je iz Remetinca spašavao Plenkovićevu vladu?

Ako istražimo dalje tada vidimo da Ivana Saucha supružnica Tomislava Sauche brani supruga od Remetinca pa kada logikom stvari povežemo napade Josipa Manolića i Stjepana Mesića putem Nacionala, pokušaj obrane na sudu tjednika Nacional od strane Ivane Sauche u sporu sa Tomislavom Karamarkom, pretrčavanje Tomislava Sauche i spašavanje od Remetinca Plenkovićevoj tankoj većini jasan nam je romb vladajuće političke oligarhije.

U prenesenom značenju riječ je paralelgramu kroz koji možemo definirati političku zbilju u Republici Hrvatskoj kao četverougao kome su sve stranice jednake gdje pritom imamo s jedne strane tjednik Nacional i mainstream medije u RH, s druge strane Manolića i Mesića, a s treće strane imamo supružnike Sauche, dok s četvrte strane tijesnu Plenkovićevu većinu očuvanu sa Miloradom Pupovcem koju je spašavao Tomislav Saucha zajedno sa Mesićevim i Pusićkinim HNS-om kako bi se Plenkovićeva vlada održala na umjetnim aparatima za preživljavanje. Uvjeren sam da Ivana Saucha ne misli više da je riječ o kršenju ljudskih prava nakon tijeka privatnog suđenja između Tomislava Karamarka i Josipa Manolića.

Onima koji razumiju političke i društvene procese moglo je biti jasno već nakon dobivene nepravomoćne presude protiv tjednika Nacional kako Tomislav Karamarko nema poveznicu sa Udbom kao i nakon podizanja tužbe naspram Josipa Manolića i neprihvaćanja pomirdbe. Druga je stvar ako u to nisu htjeli vjerovati ili su služili mentorima iz sjene kako bi srušili Tomislava Karamarka. Potvrdu teze koju cijelo vrijeme zastupam dala je SOA kada je u sudskom procesu istaknuto kako temeljem provjera kroz raspoložive dokumentacije utvrđeno je kako Tomislav Karamarko nije bio suradnik tadašnje Službe državne sigurnosti Sekretarijata za unutrašnje poslove SRH.

U međuvremenu je Republika Hrvatska izgubila međunarodnu arbitražu u slučaju INA - MOL, a težište se upravo nalazilo na nametnutoj aferi “Konzultantica” kako bi se Tomislava Karamarka prikazalo da je izdao nacionalne interese, a radio u korist vlastitih odnosno tada još nevjenčane supruge kada je uslijedila orkestrirana hajka podvlačim putem Nacionala, a nadovezali su se i drugi mediji kada su Božu Petrova iskoristili da krene u rušenje vlastite Vlade RH obmanjivajući javnost kako će Republika Hrvatska dobiti međunarodni spor prema njegovim izvorima. Orkestiranoj hajci uz oporbu predvođenom Zoranom Milanovićem priključili su se istaknuti HDZ-ovci koji se nisu libili natjecati tko će više pljunuti odnosno udariti po lideru koji je devastirani HDZ iz okova korupcije doveo na vlast domoljubnom retorikom nakon što je bio devastiran.

Uskoro će od Plenkovića kojem je stranka bila taoc jednog čovjeka pa do Brkića koji je izdao svog dojučerašnjeg prijatelja odbivši Bandića i Glavaša od preslagivanja, te pozivajući ga prvo indirektno preko Anušića i Maletić da odstupi, a zatim direktno, dok je Čuljak iznosio iskrivljene informacije sa pregovora pa preko onih koji su naknadnom pameću shvatili da su bili zavedeni cijelo vrijeme poput Butkovića i Tolušića ući svi zajedno u antologiju političkih gluposti nakon sumanutog rušenja pobjednika svih dosadašnjih izbora zajedno sa mentorima iz sjene poput Šeksa, Mesića i  Manolića, jer uspostavilo se kako je protekla godina  pokazala ispravnost Karamarkovih stavova i odluka kojima je samo štitio nacionalne interese. Primjerice, predlaganje obostranog povlačenja iz arbitražnih postupaka kao jednom od mogućih rješenja spornih odnosa s MOL-om zbog kojeg je iskonstruirana teza o sukobu interesa, a pokazalo se da je Karamarko sam htio zaštititi Hrvatsku od znatne materijalne štete.

Nevjernim Tomama nije pomoglo niti svjedočenje Ante Barišića koji je pokušao nametnuti tezu koju je netom iza svjedočenja rasvijetlio Roman Leljak slovenski publicist i istraživač kako Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe u akciji Trs što je bio argument Manolićevog svjedoka kojem je i sam Karamarko u sudnici dobacio neka se srami budući da je tukao ljude prilikom ispitivanja, a sada nešto u sudnici govori. Misterij je u konačnici riješen u tijeku rasprave nakon što je Božo Kovačević bivši načelnik Službe državne sigurnosti na ročištu dotukao Josipa Manolića, Antu Barišića i tjednik Nacional.

Naime, bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) Božo Kovačević na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu posvjedočio je kako Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe, te da tvrdnje svjedoka Ante Barišića nisu točne, a naročito tvrdnja kako o Karamarkovu vrbovanju treba postojati i trag u dokumentaciji bivših službi sigurnosti.

U suštini zaključak je nakon što su sudu od Hrvatskog državnog arhiva (HDA) dostavljeni materijali SDS-a o grupnoj operativnoj obradi 'Trs' iz 1982. kako je Tomislav Karamarko bio pozivan na informativne razgovore, ali budući da nije bio kooperativan nije ga se dalje vrbovalo, već mu je oduzeta putovnica. Također, Kovačević je odbacio i Barišićeve tvrdnje o zajedničkom kolegiju šefova odsjeka i odjela SDS-a na kojem se raspravljalo o Karamarku navodeći da je to "obična glupost i proizvoljna konstatacija” kao i da je Karamarko bio suradnik odnosno operativna veza. Da je Tomislav Karamarko bio suradnik Udbe zasigurno bi o tome bio obaviješten i sam Božo Barišić.

Stoga nakon potvrde SOA-e i bivšeg načelnika zagrebačkog odjela Službe državne sigurnosti SDS-a kako Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe postalo nam je svima jasno kako je Tomislav Karamarko moralna vertikala HDZ-a koja je stradala od različitih skupina interesa kako ne bi došlo do suštinskih promjena. Sada kada je javnosti kristalno jasno tijekom suđenja sa Josipom Manolićem kako Tomislav Karamarko nije udbaš, kada je međunarodna arbitraža riješila misterij u slučaju INA-MOL gdje im pokušaj nametnutog sukoba interesa pada u vodu postavlja se retoričko pitanje do kada će pošteni, moralni i vrijedni članovi HDZ-a služiti Plenkoviću, Šeksu, Pupovcu, HNS-u, Sauchi, Mesiću i Manoliću?

Čekate li zapovijed Brkića? Nemojte gubiti dragocjeno vrijeme, jer upravo je on glavni i odgovorni koji je počinio izdaju ideje hrvatskog naroda rušenjem Tomislava Karamarka, a pritom sumnjam da će vas pozvati kako bi razgledali Milijanove dvore i doživjeli luksuz sa bazenom u Klobuku dok ste vi vjerno i vrijedno služili stranci permanentno između raznih ciklusa dobivenih izbora za razliku od pojedinca poput Kujundžića, Prgometa i Dalić koji su iz iste istupali i pretrčavali u tuđe redove.

Jeste li birali HDZ da bi dobili SDSS ili možda HNS? Jeste li birali HDZ da bi vam većinu činio bivši SDP-ov blisku suradnik Tomislav Saucha koji se spašava od Remetinca? Jeste li birali Martinu Dalić koja je prebjegla Ivi Josipoviću i financirala stranku Pametno dok ste vi glasali za HDZ? Jeste li birali Ninu Obuljen kako bi izgubili Zlatka Hasanbegovića? Jeste li birali Davora Božinovića koji je na konto prikupio 475 preferencijalnih glasova i ispao iz Hrvatskog sabora kako bi ga Stjepan Mesić danas hvalio kao izvrsnog ministra? Jeste li birali Andreja Plenkovića kako bi se Josip Manolić ponosio njegovim jedinstvom, a pojedince poput Zlatka Hasanbegovića koji je povijesno trijumfirao u smislu preimenovanja Trga maršala Tita u Trg Republike Hrvatske nazivao šakom jada samo su neka od pitanja?

Ako ćete razmišljati zdravom logikom shvatiti ćete da ste nasjeli na obmane briselskog “Delboya”, a dok budete kolektivno šutjeli obmanjivati će vas i dalje, a pritom držati će ljestve dojučerašnjim neprirodnim saveznicima. Upamtite jedno zauvijek kako su lustracija, borba protiv organiziranog gospodarskog kriminala i korupcije, uvoznički lobi, materijalni interesi i kompromitiranost pojedinca iz vrha HDZ-a bili na istoj valnoj duljini, ali protiv Tomislava Karamarka. Nakon što određeni pravni procesi sada već pomalo dobivaju završni epilog spomenute strukture čijoj je valna duljina bila uperena protiv Tomislava Karamarka nalaze se u strahu kako će se Tomislav Karamarko vratiti već na unutarstranačkim predsjedničkim izborima HDZ-a.

S obzirom da je riječ o državniku koji se temelji na tezi “Bitku dobiva onaj tko je čvrsto odlučio da je dobije” ostavljam vam da zaključite sami hoćete li Tomislava Karamarka gledati u velikom stilu već na unutarstranačkim predsjedničkim izborima HDZ-a, a ako promatrate to sa aspekta političkih, društvenih, pravnih i povijesnih procesa koji se odvijaju u skladu sa istinom iza koje je čvrsto stajao Tomislav Karamarko tada ste svakim danom sve bliže zaključku kako je Karamarkov povratak neminovan.

Sanjin Baković dipl.ing.