Sanjin Baković: Bleiburški zvižduci upućeni Jandrokoviću pandan su Milanovićevim iz Knina

Pin It

Na kraju “creme de la creme” odnosno govor HDZ-ovog Jumbo Jet-a 808 Gordana Jandrokovića koji se nakon preživljavanja ere Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka u eri Andreja Plenkovića s 808 preferencijalnih glasova nadvio nad Bleiburškim poljem u svojstvu izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora uspevši se za govornicu i pritom doživio salve gromoglasnih zvižduka i niza uvreda poput “izdaja”, “Istanbul”, “skini štikle”, “pričaj to Pupovcu” te niz pogrbnih termina što možemo promatrati dvojako

Komemoracija 73. obljetnice bleiburške tragedije i križnih puteva obilježena je dostojanstveno iako su se hodočasnici iz Republike Hrvatske i dijaspore u krajnjoj liniji osjećali kao da idu na streljanje, a ne odati pijetet žrtvama odnosno hrvatskoj vojsci i više desetaka tisuća hrvatskih civila koji su se u svibnju 1945. godine htjeli predati savezničkim snagama, ali ih je britanska vojska izručila Jugoslavenskoj vojsci.

Naime, ako promatramo obilježavanje 73. obljetnice u odnosu na prethodne godine moglo se zamijetiti da su se detaljne legitimacije vršile u koloni jedan iza drugoga na hrvatskoj i slovenskoj granici kao kada su se popisivanja vršila u vrijeme bivšeg komunističkog režima. Austrijanci su otišli korak dalje i rigoroznim kontrolama vršili provjere autobusa kako slučajno ne bi pronašli ustaške simbole, a oni “sumnjivi” bili su izvedeni iz autobusa gdje bi ih prilikom izlaska čekao granični policajac koji je sve snimao. 

Sve je to proizvelo zastoje na granici pa nam je od austrijske granice do Bleiburga gdje je udaljenost 17 km vožnje trebalo nepuna dva sata vožnje jer smo se gotovo sat i pol nalazili u koloni i zakasnili pola sata na Komemoraciju dok indikativno je to da smo npr. u povratku kući prešli austrijsku, slovensku i hrvatsku granicu bez da nas je itko pregledao, već su nam se rampe podizale brzinom svijetlosti kao da smo deportirani. 

Jel se za takvu slobodu kretanja borio hrvatski politički establishment diljem granica EU? 

U suštini provjere su se vršile kao da smo migranti, a ne hodočasnici koji su otišli odati pijetet žrtvama bleiburške tragedije i križnih puteva.

Ako uz ciljane zastoje na granicama s ciljem razbijanja jedne mase koja diše kao jedan kako bi izgledalo čim manje ljudi na samoj Komemoraciji jer su mnogi kasnili pridodamo protuprosvjedni skup na ulasku u Austriju gdje su nas dočekali transparenti “Nazis raus” šačice ljudi, a među kojima su se nalazili predstavnici Radničke fronte iz Hrvatske uočimo organizacijske propuste gdje se na zemlji pod ingerencijom Počasnog Bleiburškog voda ukinulo šatore s hranom i pićem te suvenirima dolazimo do zaključka da se čini sve kako bi se Komemoracija ukinula.

Zamislite nekoliko desetaka tisuća ljudi ostaviti na polju bez hrane i pića tijekom trajanja Komemoracije kako bi se izbjegao “ustaški” dernek. Ako je to nekome i bio cilj onda su mogli izbaciti alkoholna pića, a ostaviti sve ostalo jer ovako su se mnogi osjećali kao da su došli pred streljački vod, a hitna ih odvozi jednog po jednog jer im je pozlilo od visokih temperatura prije samog streljanja čime su izbjegli vlastitu smrt u trenutku samog čina. 

Nadalje, treba li spominjati zastrašivanja s novčanim kaznama, deportacijama ili oduzimanjima simbola koji podsjećaju na “ustaški” režim pa se udrugama proizašlim iz Domovinskog rata oduzimalo stijegove iako posjeduju vlastite Statute i legitimno su registirane u Republici Hrvatskoj u skladu s zakonskim propisima, a nisu sadržavali nikakva obilježja koja su bila sporna. Prema tome pametnom dosta jer čini se sve da ljudi sami odustanu. Čak se tijekom lijepe i umjerene propovijedi na zastrašivanja dezinformacijama i poluinformacijama osvrnuo i zadarski nadbiskup Želimir Puljić koje su se plasirale putem tiska te se upitao odakle im sve te izmišljotine?

Na kraju “creme de la creme” odnosno govor HDZ-ovog Jumbo Jet-a 808 Gordana Jandrokovića koji se nakon preživljavanja ere Ive Sanadera, Jadranke Kosor i Tomislava Karamarka u eri Andreja Plenkovića s 808 preferencijalnih glasova nadvio nad Bleiburškim poljem u svojstvu izaslanika predsjednika Hrvatskog sabora uspevši se za govornicu i pritom doživio salve gromoglasnih zvižduka i niza uvreda poput “izdaja”, “Istanbul”, “skini štikle”, “pričaj to Pupovcu” te niz pogrbnih termina što možemo promatrati dvojako.

S jedne strane, niz upućenih gromoglasnih zvižduka i uvredljivih termina možemo promatrati kako su oni upućeni predsjedniku Hrvatskog sabora radi natpolovične saborske većine koju čine oni koji su pokroviteljstvo nad Komemoracijom u vrijeme Zorana Milanovića ukinuli kao i da su te kritike upućene na osnovu aktualne političke situacije u RH. 

Uostalom, iako je Komemoraciju 73. obljetnice bleiburške tragedije i križnih puteva za razliku od Jasenovca Andrej Plenković izbjegao radi obveza odnosno šetnje sa sinom iz konteksta možemo zaključit kako su zapravo gromoglasni zvižduci upućeni i samom Andreju Plenkoviću jer Gordan Jandroković nije ništa drugo nego osoba od povjerenja predsjednika Vlade RH koja je s 808 glasova ušla u Hrvatski sabor i postala predsjednikom zahvaljujući vjerodostojnosti Andreja Plenkovića koja nakon afere mail-ovi pada na najniže grane. 

Nakon prosvjeda na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu i prosvjeda na splitskoj rivi Komemoracija 73. obljetnice bleiburške tragedije i križnih puteva ponovno dokazuje da su se protiv HDZ-a ustali vlastiti birači radi politike koju provode što će svakako osjetiti na idućim izborima jer nezadovoljstvo je postalo permanentno što se vidi iz priloženog.

S druge strane, niz upućenih gromoglasnih zvižduka i uvredljivih termina na račun predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića možemo promatrati kroz paralelu bivšeg premijera RH Zorana Milanovića u Kninu, a sjetimo se kako je Zoran Milanović završio nakon što su ga izviždali hrvatski birači u Kninu. Izgubio je izbore, a ista sudbina očekuje izaslanika Andreja Plenkovića koji je vlastitim izviždanim govorom odgodio trenutnu blamažu Andreja Plenkovića jer zamislite samo da se aktualni predsjednik HDZ-a i predsjednik Vlade RH ustao za binu kojom je govorio Gordan Jandroković. 

Doživio bi ono što nije niti jedan predsjednik HDZ-a i predsjednik HDZ-ove Vlade, a tada bi shvatio da SDSS-ov Milorad Pupovac, HNS-ov Ivan Vrdoljak i bivši SDP-ov Tomislav Saucha te patentirani SDP-ov Željko Jovanović koji je bio 76 ruka ovog tjedna u Hrvatskom saboru nisu prirodni HDZ-ovi koalicijski partneri s obzirom da su do Plenkovićevog dolaska činili sve da direktno unište HDZ, a sada to čine indirektno, sustavno i planski osmišljeno. 

Da ne bude sve tako crno simpatično je bilo primjetiti kako se nakon niza zvižduka i uvreda Gordanu Jandrokoviću pljesak potiho puštao putem razglasa jer na koju god stranu bi se okrenuli nitko nije aplauzirao osim što se pljesak čuo na zvučnicima jedino ako Gordanu Jandrokoviću vjetar u leđa nije dao Milijan Brkić kao izaslanik odnosno potpredsjednik Hrvatskog sabora te pokrenuo politički establishment iz prvih redova koje je ove godine čuvao kordon zaštitara Bilić - Erić. Jedini istinski aplauz i potporu na Komemoraciji dobio je ministar Hrvatskih branitelja Tomo Medved, a ostali neka se sami zapitaju što su krivo radili i zašto su izgubili povjerenje vlastitih birača dok umjesto da se nalaze na druženju s hrvatskim narodom nalaze se pod opsadom zaštitarskog osiguranja. 

U jednoj rečenici sažeti ću poantu i istaknuti kako je ovogodišnja Komemoracija daleko u organizacijskom smislu od vremena kada je HDZ vodio Tomislav Karamarko koji je jučerašnji dan proveo s svojim ocem koji je preživio "Križni put" i bio u mislima na Komemoraciji u Bleiburgu kao i od vremena kada je Počasni Bleiburški vod predstavljao dr.sc. Zlatko Hasanbegović što je ekvivalent izražen u nikad manjoj posjećenosti, ali kada vidimo da su izbacili domoljublje iz HDZ-a i uvode humanizam ne čudi nas kakva se hajka podigla oko Komemoracije 73. bleiburške tragedije i križnih puteva, a koja dolazi upravo iz Republike Hrvatske. 

Sanjin Baković dipl.ing.