Sanjin Baković: Karamarkovo obilježavnje Oluje u domoljubnom društvu Hasanbegovića i Glasnovića
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Kolovoz 2017 19:00
Za razliku od prethodnih godina kada je Tomislav Karamarko bio na čelu HDZ-a, a oko njega niz uzdanica koje su dobile priliku, a zatim svi zajedno izvršili izdaju osobe koja ih je plasirala u orbitu slavnih na 22. obljetnici obilježavanja Oluje u hrvatskom gradu Kninu Tomislav Karamarko našao se u respektabilnom društvu saborskih zastupnika Zlatka Hasanbegovića i generala HV-a Željka Glasnovića.
Vjerujem da bi mnogi od vas htjeli vidjeti uz Karamarkovo rame političare s kojima je izgradio pobjedničku platformu poput Kolinde Grabar Kitarović, Milijana Brkića, Damira Jelića, Mire Kovača, Josipe Rimac, Željka Reinera, Petra Škorića, Ivana Anušića, Josipa Bilavera i Andriju Mikulića kao i niz drugih dužnosnika, a zašto ih nema u društvu bivšeg HDZ-ovog lidera Tomislava Karamarka nakon što se uspostavilo da je štitio nacionalne interese treba upitati njih. U krajnoj liniji nelogično!
Da je Tomislav Karamarko jedan od rijetkih vjerodostojnih političara kojemu su hrvatski nacionalni interesi bili prioritet dokazao je na temelju vlastitih političkih odluka iz prošlosti. S jedne strane funkciju predsjednika Vlade RH stavio je u službu naroda prepustivši je ultimatumu MOST-a o nestranačkom premijeru RH iako je bio pobjednik parlamentarnih izbora, dok s druge strane podnio je ostavku nakon sinkronizirane hajke hrvatskog političkog establishmenta neovisno što se ne kraju uspostavilo kako je štitio nacionalne interese u slučaju INA - MOL što potvrđuje odluka Međunarodnog suda u Ženevi.
U suštini riječ je prije svega o čovjeku, a zatim o istinskom domoljubu i političaru s moralnim integritetom za razliku od Andreja Plenkovića, Milijana Brkića, Bože Petrova i Zorana Milanovića kao i niz drugih političara koji nisu bili u stanju pogledati Tomislava Karamarka u oči i ispričati mu se javno putem istih tih medija koji su ga sinkronizirano cipelarili, već su vršili hajku uz pomoć Vladimira Šeksa, Stjepana Mesića i tadašnje oporbe predvođene s Zoranom Milanovićem sve do trenutnog konačnog pada. Povlačenjem Tomislava Karamarka promtno je uslijedilo povlačenje Zorana Milanovića čime je izostala borba vlasti i opozicije, jer budimo realni danas opozicija ne postoji što najbolje pokazuje HNS koji je zatražio interpelaciju u slučaju Barišić radi plagiranja znanstvenog rada, a danas retorika gorljivih rušitelja Vlade RH u potpunosti je kontradiktorna.
U odnosu na Zorana Milanovića koji se prethodnih dana pojavio u Čakovcu u društvu potpredsjednika SDP-a Peđe Grbina i potpredsjednika Kluba zastupnika SDP-a Gordana Marasa i plijenio pažnju kao u slavnim danima, istaknuti HDZ-ovci od bivšeg vlastitog lidera koji je ispao žrtva pod presedanom Milanovićevog saborskog povjerenstva i vlastitih izdajnika drže se udaljeno kao iza svakog HDZ-ovog lidera koji je pokleknuo na vrhuncu moći. Kako su HDZ-ovci krenuli još će im Grbin i Maras moći održati sat poduke o lojalnosti. Ali da ima još vjerodostojnih političara u hrvatskoj političkoj areni pokazali su bivši HDZ-ov ministar kulture Zlatko Hasanbegović i general HV-a Željko Glasnović.
Jednom riječju slika koja govori više od 1000 riječi, a koja pruža jasnu poruku odnosno nadu domoljubnoj Hrvatskoj, jer na njoj nema domoljuba različitih skupina interesa poslovno ispremreženih, već interes je samo jedan Republika Hrvatska.
Ako promatrate političko djelovanje Zlatka Hasanbegovića s aspekta svjetonazorskih pitanja, a koji se izborio za preimenovanje Trga Josipa Broza Tita u Trg Republike Hrvatske pobijedivši HDZ iz kafića ili pak aktivnosti Željka Glasnovića u sklopu saborskih rasprava koji se ne libi otvoreno prozvati kriminalce, komuniste i bivše udbaše, a pritom se izborio za isplatu mirovina HVO-e i mobilizirao iseljene Hrvate u dijaspori, tada možete zaključiti kojem ideološkom i svjetonazorskom korpusu pripada Tomislav Karamarko.
Odricanjem od saborske plaće slučaj Željka Glasnovića pandan je odricanju Tomislava Karamarka s mjesta predsjednika Vlade RH što potvrđuje da je riječ o političarima kojima je narod ispred politike, a pridodamo li iskrene namjere i provedbu programa možemo istaknuti da je riječ o vjerodostojnim političarima koji nisu izgubili sjaj u očima osiromašenog hrvatskog naroda. Pridodamo li domoljubnom trojcu dijamant u liku Brune Esih koji treba dodatno brusiti s optimizmom možemo reći kako domoljubna Hrvatska nije nestala iako za njih trenutno nema mjesta u Plenkovićevom HDZ-u, već za Tomislava Sauchu, Mesićev HNS i Pupovčev SDSS.
U suprotnom Andrej Plenković ne bi izvršio puč nad bivšim HDZ-ovim liderom kada su HDZ-ovci na Izbornom saboru mislili da im se obraća MOST-ov Božo Petrov, zatim je prvi otpao general HV-a Željko Glasnović i izborio povijesni mandat na nezavisnoj listi u dijaspori, potom Zlatko Hasanbegović smijenjen je s mjesta ministra kulture, a odnos prema Bruni Esih slikovit je bio kada je ispred nje dobio podršku vjerodostojni Drago Prgomet, te doživio vlastiti ukop u centru Zagreba.
Slučajno ili ne, slika domoljubnog trojca gdje Tomislav Karamarko ističe kako Hrvatska i dalje traži našu skrb i ljubav nada je za bolju Hrvatsku, ali pritom svatko od nas mora pružiti vlastiti maksimum, a tada ćemo zauvijek misli moći pretvoriti u stvarnost i živjeti sada već Tuđmanovu antologijsku izjavu “Imamo Hrvatsku”. Naravno ne prema Plenkovićevom rezonu “Hrvatska neda na Oluju kao što hrvatski branitelji u Domovinskom ratu nisu dali na Hrvatsku”, dok mu u međuvremenu u Gradu Kninu uhite ratnog zapovijednika IX. bojne HOS-a Marka Skeju koji je pod znakom HOS-a i Za dom spremni upravo u Domovinskom ratu branio Hrvatsku koju Andrej Plenković uzima u usta.
Sanjin Baković dipl.ing.
