Sanjin Baković: Iz Hrvatske se iselilo više od 200.000 radno sposobnih, a Kolinda poziva iseljenike na povratak
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 16 Kolovoz 2017 19:00
Umjesto da se prošlo kroz dolinu suza koju je najavljivao Tomislav Karamarko u sklopu bolnih rezova kako bi se gospodarski Republika Hrvatska oporavila, a pritom je volio istaknuti kako uvozimo smeće s ciljem da će smanjiti uvozničke kvote, dok izvozimo pamet i snagu, svi procesi su zaustavljeni krenuvši od lustracije preko porezne reforme pa sve do obrazovne reforme. Tomislav Karamarko apelirao je kako ćemo vidjeti tko su lopovi, a s njegovim padom pod ingerencijom Davora Božinovića vidimo tko su uhapšeni facebook korisnici i hrvatski branitelji.
Neovisno vladaju li u Republici Hrvatskoj lijevi ili desni, Zoran Milanović ili Andrej Plenković, Ivo Josipović ili Kolinda Grabar Kitarović u domovini se trend iseljavanja ne zaustavlja.
Prije krize, u Njemačku se useljavalo oko 8.000 do 9.000 osoba s hrvatskom putovnicom godišnje. S krizom, taj se broj povećao na oko 12.000 tisuća tijekom 2011. i 2012., da bi eksplodirao ulaskom Hrvatske u EU. Njemački statistički zavod 2013. godine zabilježio je nešto više od 25.000 useljenika, 2014. njih gotovo 45.000, 2015. godine broj se približio 60.000, dok u 2016. godini iz Hrvatske se u Njemačku doselilo 56.000 useljenika.
Prema statističkim podacima Saveznog ureda za statistiku u Wiesbadenu krajem 2016. u Njemačkoj je živjelo 332.605 građana RH.
Naime, nije Njemačka jedina država u koju Hrvati iseljavaju, već prema studiji dr. Šterca nastavi li se trend iseljavanja s tendencijom rasta u 10 godina ostati ćemo bez 800.000 ljudi. Prema njegovim riječima “hrvatska populacija u Hrvatskoj, BiH, susjednim zemljama i raseljena po planetu broji oko 7,6 milijuna osoba: dakle, toliko ima Hrvata s izraženim različitim, ali signifikantnim oblicima hrvatskog identiteta i vrijednosti”.
Hrvatski politički establishment mora shvatiti kada dođe na vlast kako retorika iz kampanje mora postati prošlost, a rješenja razrađena u sklopu gospodarskog programa napisanog uz pomoć eminentnih inozemnih i domaćih stručnjaka uoči misije preuzimanja vlasti moraju biti implementirana u praksi. Ne može predsjednica RH doći u Australiju i pričati javnosti kako organizira okrugle stolove po pitanju određene tematike nakon dvije i pol godine mandata, jer za očekivati je da su ti problemi trebali biti riješeni s njezinim izborom. Nažalost u Republici Hrvatskoj još to nije postala praksa, već se zadržava postojeće stanje od prethodne vlasti, jer u suprotnom se trend iseljavanja ne bi nastavljao.
Umjesto da se prošlo kroz dolinu suza koju je najavljivao Tomislav Karamarko u sklopu bolnih rezova kako bi se gospodarski Republika Hrvatska oporavila, a pritom je volio istaknuti kako uvozimo smeće s ciljem da će smanjiti uvozničke kvote, dok izvozimo pamet i snagu, svi procesi su zaustavljeni krenuvši od lustracije preko porezne reforme pa sve do obrazovne reforme. Tomislav Karamarko apelirao je kako ćemo vidjeti tko su lopovi, a s njegovim padom pod ingerencijom Davora Božinovića vidimo tko su uhapšeni facebook korisnici i hrvatski branitelji.
Promatrajući odnose Banskih dvora i Pantovčaka unutar kojih dolazi do razmimoilaženja između europskih interesa koje štiti Andrej Plenković i američkih iza kojih pokušava stajati Kolinda Grabar Kitarović budući da se Obamina administracija polako mijena, jesu li se ikada upitali vodeći ljudi u državi koji su to hrvatski interesi i zašto se trend iseljavanja nastavlja i za vrijeme HDZ-ovog mandata brzinom svjetlosti? Što su poduzeli da takav trend prekinu?
Dolaze iz iste stranke, a sinergija kao da nikada nije niti postojala. Umjesto lupanja šakom od stol kako bi pridobila povjerenje matične stranke za drugi mandat lakše je održati govor i pritom istaknuti “Franjo vas je volio” igrajući na kartu emocije, nego li tu emociju uložiti u punom smislu te riječi za bolju Hrvatsku u sinergiji s Vladom RH. Kada se prisjetim motivacijskih govora Milijana Brkića još iz vremena Tomislava Karamarka vratiti ćemo naše mlade stekao sam dojam da je vratio jedino brata iz Australije i to ni više niti manje, već u Ured predsjednice RH.
S obzirom da je danas u modi trend preimenovanja trgova i ulica hrvatski građani nakon dr. Madžara i Brkića steknuti će dojam kako se Ured predsjednice RH preimenovao u Ured Ljubuški za vrijeme njezina posjeta u Australiji, a je li riječ o nepotizmu prepuštam vama da procijenite sami budući da bez preporuke rijetko tko može stići sam do Pantovčaka pa tako i Jozo Brkić.
Kada već volimo isticati da smo punopravna članica EU-a s jednakim pravima zašto se nitko iz diplomacije i od EU parlamentaraca, a i predsjednica RH imala je istaknutu diplomatsku karijeru nije izborio da radnici na tržištu rada u Republici Hrvatskoj jednako vrijede kao na tržištu rada diljem zemalja članica EU-a, već se politički establishment bori izjednačiti brak muškarca i žene s istospolnim brakovima?
Također, zašto se nitko nije izborio da je mirovina u Republici Hrvatskoj izjednačena s mirovinom u Njemačkoj, Italiji ili Austriji? Je li hrvatski radnik manje vrijedan?
Naravno da nije, jedino je razlika u tome što se u Hrvatskoj ne cijeni cijena rad za razliku od država koje uvoze hrvatsku pamet i snagu. To je suština, a ne hoćemo li ispuniti kvote u pogledu migranata s aspekta hrvatskog građana koji se bori za vlastitu egzistenciju i koji nastoji izgraditi prosperitetnu Hrvatsku. U tom smislu ugledajte se na Poljsku, Češku i Mađarsku koji ne priznaju migrantske kvote koje nameće EU, a Nijemce pitajte kako se osjećaju nakon priljeva migranata pa će vam prenijeti iskustva iz kojih ćete isčitati kako sigurnosti više nema niti na ulicama. Želite li Republiku Hrvatsku dovesti do nesigurnosti i u tom pogledu nakon što je bačena osiromašena na koljena?
Zašto u Republiku Hrvatsku stižu na ljetovanje prepuni autobusi Austrijanaca, Nijemaca, Talijana, Poljaka ili Mađara, a penzioneri u Republici Hrvatskoj mogu ići skupljati jedino boce jer nemaju za platiti niti vlastite režije radi mizerne mirovine koja naliči na socijalnu pomoć u visini od 1.000 do 1.500 kn?
S jedne strane obistine li se Vladine projekcije napravljene za potrebe izrade proračuna za 2017. o tome da će broj umirovljenika u ovoj godini narasti za oko 5000 te da će to povećati trošak za mirovine za stotinjak milijuna kuna, znači da će Hrvatska do kraja 2017. imati gotovo 1,240.000 umirovljenika. Ako s druge strane uzmemo u obzir da ukupan broj zaposlenih iznosi 1,330.000 dolazimo da zaključka da je omjer zaposlenih i umirovljenih gotovo pa izjednačen, a pritom izaziva nelagodu u smislu budućnosti mirovinskog sustava i Republike Hrvatske uopće.
Nastavi li se trend iseljavanja ovim tempom, a u vrijeme Kolinde Grabar Kitarović emigriralo ih je gotovo 120.000 samo u Njemačku uskoro bi Republika Hrvatska mogla imati veći broj umirovljenika u odnosu na zaposlene, te se postavlja retoričko pitanje hoće li umirovljenici uskoro biti primorani uplaćivati za isplatu plaći umjesto da zaposleni uplaćuju u mirovinski sustav?
Zamjenom teze i manipulacijom javnog mnijenja javnosti se pokušava prezentirati da je nezaposlenost smanjena za 50.000 u odnosu na prošlu godinu, a samo u Njemačku je uselilo 56.000 Hrvata. Nastave li tako skrbiti o vlastitim građanima hrvatski politički establishment u budućnosti će se moći pohvaliti kako je nezaposlenost svedena na 0 budući da će svi radno sposobni biti primorani emigrirati. Također, broj radnih mjesta smanjen je za 3.000 umjesto da se povećava.
Kada sagledamo niz poražavajućih statističkih podataka koji nam ne idu u prilog, a niti jedna Vlada RH nije uspjela otkloniti misterij iseljavanja, te ponukan vašim pozivom iseljenicima na povratak u domovinu zaboravljajući da im je upravo HDZ-ova vlada u koaliciji s Miloradom Pupovcem u vrijeme Jadranke Kosor uskratila prava glasa, gdje pritom i sama znate da ne bi iselili da im je vlastita domovina pružila mogućnosti za živjeti došao sam do zaključka kako je poziv iseljenicima na povratak u matičnu državu koja nije zakonski i pravno do kraja uređena, kao niti u smislu zaposlenja i prosperiteta, budući da je deficitaran broj radnih mjesta kao kada su Jadranku Kosor upitali koliko iznosi litra benzina pa na to pitanje nije znala odgovor što znači da niti vi niste svjesna realnosti i neimaštine u kojoj se hrvatski građani nalaze pa bi još nesretnima trebalo učiniti i iseljenike koji su iz istih razloga emigrirali. Draga Kolinda, ne živi se od lijepih riječi i putovanja po svijetu. Ako je gaf u PR-u ništa ne gubite ako ih promijenite kao i savjetnike koje su vam očigledno nametnuli drugi.
Promatramo li situaciju u Republici Hrvatskoj s aspekta visoko obrazovanih i mladih ljudi koji posjeduju ambiciju u skladu s vlastitim prednostima i nedostacima, a koji rade za 3.000 kn kao i većina Hrvata, ne računajući naknadu za prijevoz od kojih su mnogi prijavljeni na srednju stručnu spremu, te ovise o produljenju ugovora postavlja se niz drugih pitanja:
Je li stručno osposobljavanje mjera dugoročnog rješenja i zašto se pod obavezno ne ugradi u Zakon da se nakon stručnog osposobljavanja poslodavac obavezuje zaposliti kadar koji je stručno osposobio?
Shvaćaju li političari da stručno osposobljavnje služi za rušenje plaće, jer ako je netko radio godinu dana za 2.400 kn poslodavac računa kako ubuduće može raditi za 3.000 kn? Također, služi za otpuštanje bivših kadrova u sklopu restrukturiranja radi prevelikih plaća!
Trebaju li radnici raditi cijeli život za 3.000 kn pritom da ih se koristi kao jeftinu radnu snagu, jer trenutno je to obrazac primjene u Republici Hrvatskoj?
Na koji način će radnici u Republici Hrvatskoj s plaćom od 3.000 kn podmiriti režije, a pritom preživjeti cijeli mjesec?
Mogu li na taj način mladi u Republici Hrvatskoj sebi omogućiti obitelj?
Na koji način će si mladi omogućiti rješavanje stambenog pitanja?
Koliko će iznositi mirovina radno sposobnih koji imaju minimalnu plaću ili mladih koji ne mogu pronaći posao?
Vrijedi li nam Vladina mjera kreditiranja kod kupnje prvog stana ako nismo kreditno sposobni?
Ono što je trebao biti osnovni preduvjet za život u Republici Hrvatskoj svrstava se pod egzistencijalni problem i mi se usudimo pozivati iseljenike da se vrate u domovinu, a da pritom ne možemo ponuditi ništa onima koji su u njoj ostali osim iseljavanja. Zašto se dijaspori ne obznani kao što je to učinio Ivan Zvonimir Čičak u nedeljnjem jutarnjem kako je dogovorom između Franje Tuđmana i Mike Špiljka bilo usuglašeno da se ne uklanja kadar iz bivše države, a što nitko još nije učinio niti dan danas. Ako znamo tko ulaže u marinu u Novom Vinodolskom uz pomoć lokalne vlasti jasno nam je kakav pedigre morate imati kako bi prosperirali u hrvatskoj politici, kao i poslovno u Republici Hrvatskoj. Oni koji ga nemaju odavno su emigrirali jer za njih nažalost i danas nema mjesta u Lijepoj našoj ako se ne misle razboljeti s plaćom od 3.000 kn budući da nije dovoljna za preživjeti. Stoga u potpunosti je jasan kontekst Čičkove izjave iz nedeljnjeg jutarnjeg budući da se i dan danas u kadrovskom smislu nije ništa promijenilo, već se kadrovska politika provodi prema željama pojedinaca iz vremena bivšeg SFRJ-a.
Zato predsjednice RH stanite ispred prepunih autobusa radno sposobnih ljudi koji napuštaju Lijepu našu, zadržite ih s programom, a ne s praznim obećanjima. Ako ih uspijete uvjeriti da nemaju potrebe iseljavati vjerovati će vam i iseljena Hrvatska koju pozivate da se vrati u Republiku Hrvatsku, ali ne u neizvjesnost i beznađe koje prevladava i danas, već u prosperitetnu Hrvatsku koja je san svakog istinskog Hrvata, a koji to još nije doživio zahvaljujući političkom establishmentu. Kao državnicu će vas narod zapamtiti po onome što ste učinila, a ne po vašim govorima, jer u suprotnom ćete ostati upamćena kao ja samo pričam, ja samo pjevam, ja lijepo se odijevam.
Sanjin Baković dipl.ing.
