Sanjin Baković: Plenkovićeva prepotencija dovela je Marića, Tolušića i Medveda do vrhunca vlastite impotencije
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 12 Kolovoz 2017 19:00
Svaki uređen sustav u Republici Hrvatskoj trebao bi se temeljiti na terminu interdisciplinarnosti. U prenesenom značenju stručnjaci različitih akademskih disciplina trebali bi težiti prema zajedničkim ciljevima u smislu rada. Ako promatramo rad Plenkovićeve vlade s aspekta spomenutog termina iz konteksta možemo zaključiti kako je cilj samo jedan, a on glasi kako spasiti predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića kojeg su mainstream mediji prikazali spasiteljem prilikom rušenja Tomislava Karamarka.
Modus operandi Andreja Plenkovića pandan je obrascu djelovanja Ive Sanadera koji je umjesto s desnicom koalirao s SDSS-om Milorada Pupovca što je učinio i sam Andrej Plenković u trenucima kada je odlučio razbiti Domoljubnu koaliciju koja je izgrađena tijekom opozicijskog djelovanja što je na kraju rezultiralo deficitom od 75.000 glasova u odnosu na pobjedničku platformu Tomislava Karamarka na ponovljenim parlamentarnim izborima. Razbijanje se nastavilo prilikom preslagivanja kada se Andrej Plenković odrekao Hasanbegovića, Esih i Glasnovića. Mogli smo zamijetiti kako je Ivo Sanader bio okružen u krajnjoj liniji nestručnim ministrima kako bi njegova karizma mogla doći do izražaja pa svatko tko bi se suprostavio postao bi bivši kao npr. Kolinda Grabar Kitarović koja je bila ministrica vanjskih i europskih poslova u Sanaderovoj vladi, a u Plenkovićevoj vladi istu je sudbinu doživio Davor Ivo Stier sada već bivši ministar vanjskih i europskih poslova. Slučajno ili ne, stradao je dvojac iz istog resornog ministarstva.
Da se s nestručnim ministrima okružio Andrej Plenković vjerodostojan je primjer Oleg Butković koji je bez dana radnog staža u morskom, cestovnom, zračnom, željezničkom i riječnom prometu postao ministar u resornom ministarstvu ako zanemarimo status znanstvenog novaka do trenutka ulaska u gradonačelničke klupe čiji ministarski mandat prolazi u znaku otvaranja dionica po Zagorju koje je još dogovorio bivši Milanovićev ministar Siniša Hajdaš Dončić, a pritom su mu svi infrastrukturni projekti prioritetni. U suštini riječ je o političkom, a ne stručnom ministru. Za podignuti cestarinu usred turističke sezone i ne treba biti previše stručan nakon što mu Dadićev prijedlog o vinjetama nije naišao na plodno tlo stručnjaka koji su pripremali HDZ-ov gospodarski program u opozicijskom razdoblju. Na Butkovićevu sreću odobrena su financijska sredstva za izgradnju Pelješkog mosta, jer u suprotnom mogao bi most graditi jedino s lopaticama i kanticama u pješčaniku u srcu turističke sezone za vrijeme godišnjeg odmora.
Također, ako pratimo medijski nastup bivšeg i sadašnjeg HDZ-ovog predsjednika Vlade RH zajednički im je jedno, a to je puštanje probnih balona preko vlastitih ministara u medije kako bi se testirao puls naroda. Kada se ustanovi erupcija nezadovoljstva među hrvatskim građanima koji su na rubu siromaštva pred medije izlazi predsjednik Vlade RH i odgađa već izglasani Zakon o porezu na nekretnine od 2. prosinca 2016. u Hrvatskom saboru. Za pretpostaviti je da se nije dogodila Karamarkova vlada ne bi bila započeta niti porezna reforma, već bi bila odgođena iako nam je Andrej Plenković poput Bože Petrova volio isticati reforme prilikom prezentiranja gospodarskog programa u kampanji. Od svih tih pustih reformi prvo je otpao Božo Reforma, a zatim gospodarski program HDZ-a, jer svima nam je jasno da se Andrej Plenković bavi vlastitim preživljavanjem dok se provode reforme bivše Vlade RH.
Najbolji primjer ukopa vlastitog ministara je primjer ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića čije je Ministarstvo odlučilo promijeniti Pravilnik o inspekcijskom nadzoru voća i povrća koje se uvozi. Umjesto 90 kn po inspekciji formirana je bila nova cijena od 2.000 kn po inspekciji. Cilj je bio zaštititi domaće poljoprivrednike. Nakon pritiska susjednih zemalja koje vrše uvoz u Republiku Hrvatsku Tomislav Tolušić popustio je pritisku Andreja Plenkovića i vratio staru cijenu. Odokativno možda djeluje kako je resorni ministar popustio premijeru RH, ali budimo realni bez koordinacije s Andrejom Plenkovićem resorni ministar ne bi mogao izaći s promjenom takvog tipa u medije budući da za svaki svoj postupak odgovara nadređenom.
S jedne strane imamo da ministar financija Zdravko Marić u nemoći promatra kako ne može provesti Zakon o nekretninama koji je izglasan u Hrvatskom saboru, koji se trebao početi provoditi od 1.01.2018. godine i ministra poljoprivrede koji je javno ustanovio kako se u Hrvatsku uvozi smeće od hrane, a pritom zavezanih očiju mora ostati nijem iako je odlučio podignuti cijenu sanitarnog pregleda na uvoz voća i povrća kako bi zaštitio domaće poljoprivrednike.
Dok s druge strane imamo ministra branitelja Tomu Medveda koji proslavu Oluje nije mogao organizirati u Gradu Kninu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, a pritom je doživio da mu hrvatske branitelje u kraljevskom gradu Kninu hapsi resorno ministarstvo Davora Božinovića, za kojeg je i Stjepan Mesić prepun hvale. Umjesto razbijanja lanca organiziranog gospodarskog kriminala i korupcije doživjeli smo da se nakon facebook bojne hapsi hrvatske branitelje koji su se u Domovinskom ratu borili pod znakom HOS-a i Za dom spremni. Kako ne bi naštetio koalicijskom sporazumu Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca ministar branitelja Tomo Medved nije se oglasio niti u pogledu prijetnje Milorada Pupovca o prestanku financiranja koncerta Marka Perković Thompsona, jer za pretpostaviti je da bi se na noge digle nacionalne manjine kao u slučaju Zlatka Hasanbegovića ili Milijana Brkića, a krene li Furio furiti mogli bi izbiti novi požari što Plenkoviću svakako ne treba u ovo vrijeme, jer tada bi došlo do pada Vlade RH.
U Vladi RH koja funkcionira po načelu “predsjednik to sam ja” još od trenutaka kada nas je mandatar uvjeravao tijekom sastavljanja iste kako ima stabilnu većinu od 91 potpis predan na Pantovčaku, do rušenja stabilne saborske većine na 75 saborskih zastupnika izbacivanjem MOST-a iz koalicije, pa do trenutka spašavanja od strane bivšeg Milanovićevog suradnika Tomislava Sauche, te do udaljavanja Hasanbegovića, Esih i Glasnovića s ciljem da se pridobije prepolovljeni HNS dolazimo do zaključka kako je jedini vjerodostojan ministar Plenkovićeve vlade bio Davor Ivo Stier koji je podnio neopozivu ostavku. Davor Ivo Stier vjerodostojan je za razliku od Marića, Tolušića i Medveda koji čuvaju vlastitu poziciju iako ih je Andrej Plenković doveo do vrhunca vlastite impotencije budući da ne mogu samostalno odlučivati prilikom djelovanja u resornim ministarstvima, već služe za popravljanje rejtinga posrnulog premijera RH koji ih baca u vatru kako bi ispitao puls naroda, a kako bi preživio u moralnoj kaljuži u koju se sam doveo.
Obrazac djelovanja Andreja Plenkovića možete povući sa paralelom kada posjedujete šefa koji nije siguran sam u sebe i u ono što radi pa kako on ne bi ispao nestručan odnosno nesiguran gurne vas u prvi plan i u blažoj varijanti vi ispadnete nedorasli rješavanju potencijalnog novonastalog problema u očima javnosti, te pokrijete njegovo neznanje i nesigurnost. Stoga dečki budite vjerodostojni pa učinite isto ono što je učinio Davor Ivo Stier, jer više će vas narod cijeniti nego kada izgubite vlastitu osobnost i u nedostatku potencije postanete nečiji fikus, a ujedno ćete pokazati kako vam nije izumrla muškost što će posebno impresionirati ženski rod koji čini većinu biračkog tijela u Republici Hrvatskoj.
Sanjin Baković dipl.ing.
