Hasanbegović i Esih uspjeli su što do sada nisu Tuđman, HDZ i Bandić
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Lipanj 2017 19:44
U konačnici opet dođemo na tezu da nije bilo Tomislava Karamarka javnost ne bi došla do spoznaje o dr.sc. Zlatku Hasanbegoviću, a dr.sc. Zlatko Hasanbegović ne bi imao priliku mijenjati nepromjenjivo. U prenesenom značenju Tomislav Karamarko je bio i biti će značajan faktor u procesima koji će se događati u bliskoj budućnosti htjeli to mnogi ili ne, ili bio on u prvom planu ili ne.
U vrijeme Karamarkove vladavine u Vladi RH i u samom vrhu HDZ-a u javnosti su se pojavila do tada još mnogima nepoznata imena koja su iskoristila priliku koja im se pružila, a jedno od nepoznatih lica bio je svakako dr.sc. Zlatko Hasanbegović. Prije svega povjesničar i vrsni intelektualac proširenog spektra izražavanja. Intelektualac i znanstvenik za kojeg nema mjesta u povjerenstvu Vlade RH za suočavanje s prošlošću. Uvjeren u ono što radi čvrstog stava i karaktera odajući dojam umjerenog i smirenog političara u provođenju odluka kao resorni ministar postao je ikonom desnice.
Nakon pada Tomislava Karamarka jedan je od rijetkih koji se vlastitog prijatelja nije odrekao. Dapače, radi neslaganja sa politikom vrha HDZ-a kada je prevladalo jednoumlje odlučio je napustiti stranku i pomoći vlastitoj prijateljici Bruni Esih u utrci za gradonačelnicu Grada Zagreba budući da dijele iste svjetonazorske i ideološke stavove za razliku od Plenkovićevog HDZ-a koji se skrenuo od centra u lijevo odvevši birače vlastite stranke na dno moralne kaljuže.
Ujedno da na njih Andrej Plenković nije računao dokaz je koalicija sa Miloradom Pupovcem i HNS-om, a što je i sam dvojac isticao s obzirom da ih se nije pozivalo na razgovore o preslagivanju. Kada bi Esih i Hasanbegović sproveli vlastiti program iz partnerstva bi izašli Milorad Pupovac, Furio Radin i HNS.
Iako su mnogi mislili da će dvojac Esih - Hassanbegović pojačan generalskom osovinom Željka Glasnovića koji kvalitetan posao obavlja u dijaspori nestati sa političke scene jer im se amputiralo da im je HDZ dao mandate zamjenom teze i manipulacijom javnog mnijenja nestati, no do toga na kraju nije došlo. Ignoriralo se njihove preferencijalne glasove, a da tome nije tako svjedoči uspjeh na lokalnim izborima koji je glavni argument za demantij na konstrukcije iz samog vrha HDZ-a koje su se pokušale amputirati.
U suštini otišlo se toliko daleko da ih je Josip Manolić u sklopu izlaganja prilikom hvaljenja Andreja Plenkovića nazvao šakom jada. Nazvati infrastrukturu u Zagrebu od 40.000 glasova šakom jada i nije malena brojka, a ako još pridodamo ostatak Lijepe naše i dijasporu tada ta brojka i nije malena tj. šaka jada kakvom ih Josip Manolić pokušava prezentirati. Da Manolićeva teza ne drži vodu dokazuje uspjeh nezavisne Brune Esih u utrci za gradonačelnicu Grada Zagreba kada je potukla HDZ-ovog kandidata za Dragu Prgometa.
Umjesto kapitulacije na lokalnim izborima dvojac Hasanbegović - Esih uspio je poenirati već prije nego li je skupština Grada Zagreba konstituirana. Kao uvjet Milanu Bandiću u smislu podrške postavili su preimenovanje Trga maršala Tita što je aktualni gradonačelnik u početku glatko odbio, a zatim pokušao progurati na referendumu iako skupština ima legitimitet s obzirom da navedena tematika pod koju spada preimenovanje ulica i trgova pripada domeni legitimno izabranog tijela.
Osim Milana Bandića sada već bivši HDZ-ovac stavio je pred zid bivše stranačke kolege koji nemaju drugog izbora nego podržati inicijativu dr.sc. Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih ukoliko ne žele ponovno na nove izbore, a pritom izdati birače na čije glasove računaju. HDZ je imao priliku preimenovati Trg maršala Tita još u vrijeme dr. Franje Tuđmana na inicijativu HSLS-ovog Dražena Budiše koju je pokojni predsjednik RH odbio, zatim u koaliciji sa Milanom Bandićem, ali tada gradonačelnik Grada Zagreba imao je manevar kojim je to izbjegao s ciljem da ne izgubi birače uoči lokalnih izbora.
Nakon što su shvatili i Milan Bandić i zagrebački HDZ da ne ovise više sami o sebi, nije im preostalo ništa drugo nego podržati inicijativu dr.sc. Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Potezom očajnika preko Drage Prgometa koji se uoči lokalnih izbora temeljio na odluci Vladinog povjerenstva i Plenkovićevog savjetnika Maria Kapulice pokušalo se spasiti što se može spasiti ističući da je HDZ bio već za tu promjenu. Pritom zaboravljaju kako je dr. Franjo Tuđman sredinom 90-tih godina tu inicijativu odbio, a Mikulićev HDZ u sinergiji sa Milanom Bandićem nije uspio poenirati, dok je Vlada RH ovisila o Bandiću, kao i skupština o Mikuliću.
Jednom riječju dr.sc. Zlatko Hasanbegović oduzeo im je vlastiti indetitet. Zamislite zamjenom teze prezentirati kako je to vaša inicijativa, a nije u koheziji sa Andrejom Plenkovićem budući da promjena Trga maršala Tita ne spada u platformu zajedništva, već produbljuje jaz u onima koji Hrvatsku nikada nisu niti željeli. Kako bi se šteta ublažila savjetnici imaju svoju misiju prilikom davanja izjava za javnost.
Za očekivati je razno razne inicijative od peticija do prosvjeda, a već vidimo kako bivši predsjednik RH Ivo Josipović poziva Milorada Pupovca na obranu maršal Tita budući da drži ključeve vlasti u vlastitim rukama. Za pretpostaviti je kako će vlast biti slađa nego li povijesna ličnost iz mračnog doba komunizma.
Na kraju možemo zaključiti iako Tomislava Karamarka nema u smislu javnog političkog djelovanja u novoj konstelaciji snaga vidimo kako njegovi kadrovi iz bivše Vlade RH nastavljaju procese koji su pod presedanom zaustavljeni što dokazuje vjerodostojnost dvojca Hasanbegović - Esih. Učiniti ono što su propustili učiniti pokojni predsjednik RH i prvi predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman na inicijativu HSLS-ovog Dražena Budiše, a zatim Milan Bandić i zagrebački HDZ pod ingerencijom Andrije Mikulića može se smatrati uspjehom mladog istraživačkog para koji su potaknuli nešto što za rukom nije išlo mnogim povjesničarima i političarima.
U konačnici opet dođemo na tezu da nije bilo Tomislava Karamarka javnost ne bi došla do spoznaje o dr.sc. Zlatku Hasanbegoviću, a dr.sc. Zlatko Hasanbegović ne bi imao priliku mijenjati nepromjenjivo. U prenesenom značenju Tomislav Karamarko je bio i biti će značajan faktor u procesima koji će se događati u bliskoj budućnosti htjeli to mnogi ili ne, ili bio on u prvom planu ili ne.
U kontekstu vjerodostojnosti za očekivati je da će dvojac Esih - Hasanbegović steknuti pregršt simpatizera desnice kao i razočaranih birača HDZ-a, a da dr.sc. Zlatko Hasanbegović nikada neće ostaviti hrvatski narod na cjedilu moglo se vidjeti na primjeru kada nije ostavio niti vlastitu prijateljicu Brunu Esih kojoj je odlučio javno dati potporu i priključiti se projektu u jeku same kampanje, iako je postojala mogućnost diverzije u smislu nestanka sa političke scene jer je izašao iz HDZ-ova mastodonta.
Nakon Karamarkova prva susreta s Trumpovom administracijom u RH i nastavkom procesa koji su pod presedanom bili zaustavljeni hrvatski građani imaju se čemu veseliti u nadi da će doživjeti što mnogima nije uspjelo za vrijeme vlastitog života od kojih su mnogi stradali kao politički zatvorenici ili izgubili vlastite živote za vrijeme mračne strane komunizma.
Sanjin Baković dipl.ing.
