Sanjin Baković: Europa između Orbanove zaštite kršćanstva i Macronove proeuropske progresivnosti

Pin It

Nakon dvotrećinske pobjede Viktora Orbana na parlamentarnim izborima u Mađarskoj koji su se održali u travnju 2018. godine i njegovog inauguracijskog govora ispred parlamenta koji je sa 134 glasa “za” od ukupno 199 potvrđen po četvrti puta za premijerski mandat bilo je u potpunosti jasno kakva će stajališta novi - stari mađarski premijer zastupati. 

Naime, mađarski premijer Viktor Orban obećao je da će umjesto propale liberalne demokracije izgraditi kršćansku demokraciju 21. stoljeća koja garantira ljudsko dostojanstvo, slobodu i sigurnost, štiti rodnu ravnopravnost, tradicionalan model obitelji jednog muškarca i jedne žene, sputava antisemitizam, čuva kršćansku kulturu i daje naciji priliku da preživi i napreduje.

U inauguracijskom govoru Viktor Orban istaknuo je kada je riječ o migrantskom pitanju kako tisuće plaćenih aktivista, birokrata i političara u Bruxellesu radi na tome kako bi se migracija proglasila temeljnim ljudskim pravom, a ujedno konstatirao da se Mađarima želi oduzeti pravo da samostalno odlučuju koga će primiti u vlastitu državu.

Na tom tragu aktiviran je članak 7 na osnovu kojeg se Mađarskoj može oduzeti pravo glasa u vijeću EU-a. Od ukupno 751 zastupnik u dvorani je bilo prisutno 693 prilikom glasovanja. Za dvotrećinsku većinu potreban je 501 glas, a za sankcije nad Mađarskom glasalo je 448 iz čega svatko sam može zaključiti na kakav je način pokrenut stegovni postupak protiv Mađarske. 

Uostalom, ministar vanjskih poslova Mađarske Péter Szijjártó najavio je da će iskoristiti sva pravna sredstva kako bi osporio glasanje po posebnim uvjetima, a gdje se ujedno stvorenoj dvotrećinskoj većini pripisalo 8 glasova zastupnika koji nisu bili u dvorani.  

Europski lideri kao da ne žele prihvatiti volju mađarskog naroda koji je po četvrti put izabrao za mađarskog premijera Viktora Orbana i time decidirano stao iza vlastitog lidera koji štiti politiku nacionalnih interesa koju je istaknuo u svojem inauguracijskom govoru budući da su Mađari dio kršćanske Europe tisuću godina.

U tom kontekstu možemo promatrati žestoke napade francuskog predsjednika Emmanuela Macrona sedam mjeseci prije europskih izbora u Bratislavi na Vlade dvije istočnoeuropske zemlje Mađarsku i Poljsku etiketirajući njihove čelnike “ludim glavama” koje svojim protueuropskim stajalištima lažu vlastitom narodu. Umjesto da je okupljenima rasčlanio tko stoji iza programirane ilegalne migracije za koju je očigledno da se nije dogodila slučajno, već je namjera promijeniti krvnu sliku Europe i proizvesti nesigurnost uslijedio je napad koji se pokušava nametnuti u javnosti kao najbolja obrana.

Slučajno ili ne, kada promatramo vrijeme koje je izabrao Macron za napad na Mađarsku i Poljsku dolazimo do zaključka da se glasnogovornik migrantske politike Angele Merkel obrušio na istočnoeuropske lidere netom nakon što je Angela Merkel izgubila izbore u Bavarskoj te postigla najgori rezultat od 1950. godine, a što potvrđuje enorman gubitak vlastitih birača jer je sa 48% koalicija okupljena oko Angele Merkel pala na 37%. 

Debakl politike Angele Merkel s oduševljenjem je dočekao potpredsjednik talijanske Vlade i ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini koji je stavio akcenat na rezultate izbora u Bavarskoj koji označavaju da je “stari sustav” u Europi na odlasku jer je pobijedila promjena. 

Osim što je Macron pokušao zastrašiti okupljene u Bratislavi da zaustavljanjem Brisela pokušava se zaustaviti strukturne fondove retorika francuskog predsjednika pandan je retorici američkog establishmenta koji je Amerikance zastrašivao da će izborom Donalda Trumpa američko gospodarstvo doživjeti slom. Upravo suprotno jer Amerikanci se mogu pohvaliti da je u Trumpovom mandatu zaposlenost najviša u povijesti, a nezaposlenost je pala na svega 3,8% što je najniže u zadnjih 50 godina. 

Dovoljno je istaknuti da od trenutka kada je Donald Trump izabran na dužnost predsjednika u SAD-u je stvoreno četiri milijuna novih radnih mjesta što je dovelo do toga da protivnici Trumpove politike uopće ne nameću teme o gospodarstvu jer ih statistika sve demantira, već u fokus nastoje proizvesti afere iz njegovog privatnog života. Da je takva strategija kratkog daha dokaz tome je da su Trumpovi skupovi sve posjećenji i na red se čeka po nekoliko sati dok sve više Amerikanaca u njemu vidi novog genija.

Stoga, na osnovu rezultata u Njemačkoj, a i šire Emmanuel Macron je s razlogom zabrinut kada u javnosti izražava strah od doktrine domoljublja koju njeguje Donald Trump kao i lideri u Europi koji štite nacionalne interese pa ih u strahu od gubitka moći naziva “ludim glavama” koje žele uništiti Europu, a upravo nametanje ilegalne migracije preduvjet je za uništenje starog kontinenta i kulture kakva se stoljećima baštinila.

Da svi procesi započinju iz SAD-a vidljivo je na osnovu nominacije katolika Bretta Kavanaugha za novog ustavnog suca čijim je izborom osigurano da će konzervativci dominirati idućih nekoliko desetljeća, a što je poraženu američku ljevicu dovelo do novog posrtaja. 

S tog aspekta možemo promatrati kako se nakon SAD-a iz UN-ovog sporazuma o migraciji povukla i Mađarska jer osim antimigracijskih stavova kršćanski pogledi Viktora Orbana ne razlikuje se bitno od Donalda Trumpa koji je izborom Kavanaugha za ustavnog suca upravo to i potvrdio. Nastavlja li se niz nakon što je Poljska izrazila želju za prekidom radi zabrinutosti u smislu sigurnosnog pitanja i kritike Austrije koja će učiniti sve da zadrži suverenitet i odlučuje samostalno o pitanju migracije te zaštiti granice EU-a za Hrvatsku će biti od posebne važnosti kako će se postaviti Kolinda Grabar Kitarović koja će u ime Republike Hrvatske potpisivati međunarodni sporazum o migrantima 10. prosinca 2018. godine.

U suštini tada će se jasno vidjeti podržava li Kolinda Grabar Kitarović antimigracijsku politiku na kojoj se temelji Mađarska, Poljska, Češka, Austrija i Italija, a čija je suverenistička politika na tragu Donalda Trumpa ili će stati na stranu uzdrmanog dueta Merkel - Macron i zajedno sa Andrejom Plenkovićem spašavati što se može spasiti s obzirom da je promjena slike Europe neminovna, a što su dokazali izbori u Njemačkoj kao i u drugim europskim zemljama. 

Ako promatramo politički spektar u Republici Hrvatskoj dolazimo do spoznaje kako se još uvijek nije isprofilirao lider u obrisima Orbana, Mrawieckia, Babiša, Salvinia, Kurza, Le Pen ili Donalda Trumpa koji može zastupati doktrinu domoljublja i suprostaviti se briselskom establishmentu. Jedni koji ima snagu tražiti legitimitet na platformi domoljublja i štititi vrijednosti za koje se zalažu navedeni lideri je Tomislav Karamarko koji je upravo ispred Domoljubne koalicije vratio povjerenje hrvatskom narodu sa pet pobjeda u nizu na način da okupi sve koji promišljaju domoljubno kao kada je HDZ podignuo iz pepela iza proeuropskih lidera iza kojih se stranka našla na koljenima.     

Za pretpostaviti je da će se na Macronovoj platformi temeljiti Plenkovićeva europska politika u sklopu kampanje kojom će zastrašivati sve koji ne misle glasati za Plenkovićev HDZ kako ruše granice Europske unije i strukturne fondove. Daleko od toga za očekivati je da će biti kvalitetnih kandidata na listi za EU parlament, ali tko će više povjerovati u vjerodostojnu politiku koja ignorira volju naroda, a temelji se na nacionalnim okvirima s Pupovčevim SDSS-om, Vrdoljakovim HNS-om i SDP-ovim otpadnicima po uzoru na "Veliku koaliciju" u Njemačkoj.

Dakle, ako mislite da će ovi europski izbori biti nevažni nalazite se zabludi jer upravo ćete birati između Orbanove kršćanske demokracije koja nas štiti od migracije, brani naše granice, podupire model tradicionalne obitelji od jednog muškarca i jedne žene, a zaštitu naše kršćanske kulture smatra se prirodnom stvari i Macronove proeuropske  progresivnosti kojom će nas  zastrašivati kao što se Amerikance zastrašivalo izborom Donalda Trumpa. Da je kampanja započela uvjerio nas je Emmanuel Macron apostrofiranjem “ludih glava”, a što se odnosilo konkretno na mađarskog i poljskog lidera. 

Sanjin Baković dipl.ing.