Sanjin Baković: U trenucima kada Trump mijenja veleposlanika SAD-a u RH Kolinda je u rukavicama ogolila Plenkovića
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 08 Rujan 2017 12:00
Ne tako davno prilikom preuzimanja HDZ-a Andrej Plenković prezentiran je javnosti kao eurocentrik izvrsnih diplomatskih sposobnosti i veza iza kojih stoje različite skupine gremija u Europi, a samo godinu dana od kako je preuzeo Vladu RH gotovo da je uspio kapitulirati u domeni unutar koje je promoviran kao najbolji.
Nakon što se sukobio sa Rusima gdje je narav i taština Andreja Plenkovića po prvi puta došla do izražaja poput domino efekta dogodio mu se Lex Agrokor što nas ne čudi budući da su Rusi kreditirali Agrokor. Iako su rušili Tomislava Karamarka na INA - MOL međunarodna arbitraža potvrdila je upravo ono što je i sam Karamarko isticao kako će Hrvatska izgubiti spomenutu arbitražu od Mađara čime će biti oštećeni nacionalni interesi Republike Hrvatske, jer netko će taj spor morati podmiriti kao i odvjetnike iz istog spora.
Zatim je uslijedila inauguracija Donalda Trumpa što nije išlo na ruku niti Kolindi Grabar Kitarović koja se usred kampanje predsjedničkih izbora slikavala sa Hillary Clinton, a još manje Andreju Plenkoviću s obzirom da se Donald Trump jasno odredio što misli o Europskoj uniji sa više brzina za koju se zalažu Njemačka i Francuska, već za razliku od navedenih država SAD se zalaže za EU jednakih prava. Međutim, Kolinda Grabar Kitarović uspjela je nametnuti se Donaldu Trumpu barem vizualno, a ujedno je dobila jasnu poruku u smislu izgradnje LNG terminala u Omišlju u sklopu Inicijative tri mora u Varšavi.
U međuvremenu Plenkovićeva vanjska politika nailazi na prijepore sa Slovencima budući da Slovenija u rukama posjeduje kompromitiranu dobivenu međunarodnu arbitražu koja je bila uvjet za pristanak na završetak pristupnih pregovora Hrvatske s Europskom unijom. Također, na noge se diže Bosna i Hercegovina koja traži izlaz na more preko Neuma te osporava gradnju Pelješkog mosta. S obzirom da granične crte nisu u potpunosti riješene niti sa Srbijom na Dunavu dolazimo do zaključka kako je Plenkovićeva vanjska politika pandan unutrašnjoj politici koju možemo definirati kao požarište budući da je gotovo cijela Dalmacija izgorjela dok je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović šetao sa dječijim epruvetama u ruci koje nisu bile zapaljive. Ne treba zaboraviti niti izbjeglički val.
U trenucima dok je HOS-ova spomen ploča premještena iz Jasenovca u Novsku što je bio jedan od uvjeta HNS-a i potpredsjednika Vlade RH Predraga Štromara koji u suštini neće biti zadovoljan dok se zakonski ne zabrani pozdrav “Za dom spremni” na HOS-ovom grbu, a i sam ističe kada zakon dođe na sjednicu Vlade RH kako ga HNS neće podržati što u prenesenom značenju znači kako su pregovarači pokleknuli sami ispred HNS-ove i Pupovčeve politike kako bi se vijek trajanja Plenkovićeve vlade produljio. Fascinantno je to kako Predrag Štromar uživa u hrvatskim kunama i privilegijama u Vladi RH, a smeta mu ablem uz pozdrav “Za dom spremni” koji se nalazio na odorama HOS-ovih postrojbi za vrijeme Domovinskog rata.
Zamislite da su se HOS-ove postrojbe premještale po naputcima Beograda za vrijeme Domovinskog rata kao što se to sada čini sa pločom koja odaje pijetet žrtvama Domovinskog rata u Jasenovcu po nalogu Pupovca i Štromara. Za pretpostaviti je kako Plenković i njegova vlada ne bi obnašala dužnosti koje danas obnašaju. Definitivno “play of the day” je izjava Milijana Brkića koji je kapitulirao istaknuvši zamjenom teze kako je ploča premještena odlukom HOS-a, a pritom zaboravlja čiji su koalicijski partneri izvršili presedan radi skidanja iste čime je ponovno dokazao kome služi. Da HOS-ovci nisu poentirali potvrdio im je i sam Andrej Plenković s obzirom da zakon o spornim pozdravima tek treba doći pred Vladu RH u sklopu druge faze. Ako je suditi prema nezadovoljstvu Milorada Pupovca jer je HOS-ova ploča premještena u Novsku tada nam je svima jasan završni epilog ucjenjivačke politike Plenkovićevih partnera koji će pod upitnik dovesti daljnji rad Vlade RH. Stoga se postavlja retoričko pitanje vlada li Hrvatskom Andrej Plenković ili Milorad Pupovac?
Dok se zajedničkim snagama održava opstojnost Plenkovićeve vlade članovi HDZ-a režu članske iskaznice i time iskazuju jasno nezadovoljstvo koje se manifestralo ucjenjivačkom politikom Milorada Pupovca i HNS-a. Ostaje nam za vidjeti što je sljedeće na dnevnom redu kao i pred čijim će biračima tražiti Andrej Plenković povjerenje kada za to dođe vrijeme. U suštini ustupcima Miloradu Pupovcu i HNS-u Andrej Plenković dugoročno je zapravo skinuo sam sebe, jer kao što ne kontrolira SDSS i HNS tako ne kontrolira niti desno krilo HDZ-a koje je prisegom u Hrvatskom saboru očigledno zavjetovalo se na šutnju.
Iako je zakonski ploča postavljena, a u konačnici premještena te cijela ona medijska pompa postaje prošlost za razliku od realnosti koja je sasvim nešto drugo, jer u drugi plan stavljen je novi udar poskupljenja struje nad hrvatskim građanima. Nakon 31. prosinca 2017. godine moguća su nova drastična poskupljenja, jer cijena otkupa struje iz obnovljivih izvora trenutno je fiksirana na 0,42 kn do navedenog datuma, a poslije su sve opcije otvorene budući da Vlada RH mari najmanje o hrvatskim građanima što je pokazala nametanjem novog nameta.
Osim udovoljavanju uvjeta Pupovcu i Štromaru u pogledu skidanja ploče, nametanju novih poskupljenja Andreju Plenkoviću ne ide na ruku niti val iseljavanja, a sa čime ga je zapravo u rukavicama ogolila predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović kada je istaknula da su podaci o nezaposlenosti netočni, jer riječ je o nastavku trenda iseljavanja. Ubiti čak je i potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić indirektno priznala kako građani napuštaju Republiku Hrvatsku radih većih plaća u zemljama članica EU što potvrđuje i statistički podatak od 200.000 radno sposobnih koji su napustili Republiku Hrvatsku u Njemačku tijekom zadnjih nekoliko godina, a jedino Andrej Plenković o istini niti riječi budući da nastoji braniti neobranjivo i pritom obmanjivati javnost.
Indikativno je to da se Kolinda Grabar Kitarović odlučila na borbu u rukavicama u trenucima kada je Donald Trump odlučio promijeniti veleposlanicu SAD-a u RH nakon pseudoljevičarskog falsifikata poslanog State Departmentu u sklopu izvještaja, a čiji su akteri vršili difamacijsku kampanju i protiv Donalda Trumpa, a veleposlanici će biti promjenjeni još u trinaest država čime će se implementirati zaokret američke politike u Europi.
Na kraju dok Donald Trump mijenja veleposlanika SAD-a u RH, a Kolinda Grabar Kitarović ulazi u novi argumentirani konflikt sa Plenkovićevom vladom koja će ući u povijest kako je premjestila spomen ploču poginulih hrvatskih branitelja sa mjesta na kojemu su poginuli, jer su bili spremni obraniti naš dom potrebno je istaknuti kako je nezapaženo prošla suradnja Tomislava Karamarka i James J. Carafana. Novinari poput Zorana Šprajca čak su se i ismijavali sa intencijom Tomislava Karamarka.
Naime, riječ je o suradnji Karamarka sa osobom koja je sudjelovala u kampanji Donalda Trumpa kao i u tranzicijskom timu za vanjsku politiku novoizabranog američkog predsjednika, a koja obnaša dužnost potpredsjednika Zaklade Heritage. Nakon podrške Karamarkovom think tanku nastavlja se suradnja pisanjem članka Karamarka i Carafana za američki časopis National Interests za kojeg piše i Kissinger, a u sklopu kojeg lobiraju za jaču američku prisutnost na europskom tržištu plina u kontekstu LNG terminala na Krku. Autori razvijaju stav kako postoji način da se Europu učini manje ovisnom o ruskom plinu preko američkog izvoza energije i gradnje novih objekata po starom kontinentu gdje se za prioritet istaknuo LNG terminal u Omišlju.
Ako uzmemo u obzir da je LNG bio tema razgovora Kolinde Grabar Kitarović i Donalda Trumpa u Varšavi u sklopu summita Inicijative tri mora uz uspostavljenu suradnju Tomislava Karamarka sa James J. Carafanom, a pritom ne zanemarimo svojevremenu Kolindinu izjavu “Amerikanci će odlučiti tko će biti naš sljedeći predsjednik” tada iz konteksta možemo zaključiti tko će biti idući predsjednik Vlade RH.
Do tada za očekivati je da bi nakon Povjerenstva za provođenje kurikularne reforme Andrej Plenković mogao preuzeti i nogometnu reprezentaciju, jer očigledno je da se nakon Štromarovog HNS-a anemija preselila i u Šukerov HNS što je dovelo do poraza od Islanda i Turske čime je doveden pod upitnik plasman na Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji. Tada to više ne bi bila Hrvatska reprezentacija, već Plenkovićeva kao što je postalo i Povjerenstvo u sklopu obrazovne reforme.
Sanjin Baković dipl.ing.
