Sanjin Baković: Lex Plenković - “ja mogu što hoću”, ali ipak mi treba 100 dana da preuzmem “moje” povjerenstvo
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 17 Rujan 2017 19:00
Od vremena Ive Sanadera hrvatski građani ne pamte bahatijeg političara od Andreja Plenkovića. Razlika je jedino u tome što je ta karakteristika kod Ive Sanadera postala izraženija kada je pobijedio drugi puta na izborima za hrvatski parlament faktički sam i osjećao se nedodirljivim, dok kod Andreja Plenkovića dolazi do izražaja u trenucima već kada je sastavljao Vladu RH i odbacio gotovo sve bivše ministre koji su povukli najveći broj preferencijskih glasova.
Treba li se podsjetiti kada nije uvažavao niti mišljenja ustavnih stručnjaka. Isti obrazac ponašanja imao je i Zoran Milanović, ali je više ostavljao dojam šarlatana kojem je pukla cijev u stanu pa se osjećao poplavljenim dok nije potonuo izglasavanjem famoznog Lex Perkovića. Hoće li se Plenkoviću odbiti od glavu Lex Agrokor kao Milanoviću Lex Perković?
Za razliku od Zorana Milanovića koji je izbore dobio jer su hrvatski građani odlučili kazniti HDZ radi niza korupcijskih afera, Andreja Plenkovića koji je izbore dobio na već izgrađenoj Karamarkovoj pobjedničkoj platformi nakon unutarnjeg puča u stranci prilikom izmišljene afere Konzultantica, Ivo Sanader bio je jedini političar koji je izbore dobio na temelju vlastitog renomea i karizme. U suštini vidjeli smo kako su završili svi koji su se osjećali nedodirljivima, a ista sudbina čeka i Andreja Plenkovića iako trenutno može što hoće što nam je jasno dao doznanja.
Naglasivši akcenat kako je 2016. godina bila godina izbora, 2017. godina stabilnosti, a 2018. godina biti će godina reformi kontradiktorna je premišljanju odlučnog lidera koji zna što hoće i može što hoće, te koji se u javnosti prezentirao kako je izbore dobio za mjesec dana na temelju gospodarskog programa. U suštini objektivno gledano 2016. godina je bila godina izdaje koja je započela tijekom parlamentarnih izbora 2015. godine, godina 2017. godina je nestabilnosti (arbitraža s MOL-om, Lex Agrokor, rušenje vlastite Vlade RH izbacivanjem MOST-a iz koalicije, preslagivanje, ploča HOS-a) i iseljavanja radno sposobnih dok 2018. godina biti će godina preživljavanja na temelju europskog rasta BDP-a od 3,2% što nam je omogućilo da se dijeli kapom i šakom na temelju novih zaduživanja.
S jedne strane očekivati da će reforme biti provedene u 2018. godini nakon što se odustalo od porezne i prema svemu sudeći od obrazovne reforme, a problemi u zdravstvu skriveni su ispod tepiha, dok s druge strane vidimo da je devet mjeseci predsjedniku Vlade RH trebalo da pronađe rješenje u pogledu ploče HOS-a koje je privremeno tada možemo zaključiti kako Hrvatska nema odlučnog državnika koji može išta provesti, već školovanog blefera koji je postavljen na lažnim temeljima pod presedanom iz briselske zavjetrine i koji se skriva iza niza povjerenstava kao što se sakrio iza Martine Dalić koja se nekontrolirano ponašala za vrijeme saborske rasprave. Za skinuti ploču ako ste odlučni treba vam pet minuta uz pomoć ljestvi, a Plenkoviću je trebalo devet mjeseci. Toliko o lideru kojega predstavljaju mainstream mediji u očima javnosti manipulacijom javnog mnijenja.
Istaknuti u javnosti 2017. kao godinu stabilnosti, a protiv Agrokora čije je obveze preuzela država postavljajući povjerenika pokrenuti su sudski procesi u Hrvatskoj, Sloveniji, BIH, Srbiji, Crnoj Gori i Velikoj Britaniji dok do kraja godine očekuje se arbitražna presuda koju su pokrenuli Mađari radi nepoštivanja ugovora o plinskom poslovanju i koja se vodi u Međunarodnom centru za investicijske sporove u Washingtonu u slučaju INA - MOL biti će uvertira u 2018. godinu pa prema tome teško je za očekivati da će se itko baviti reformama, već novim pokušajima preslagivanja koja su iscrpljena ili novim izborima. Ne bi nas iznenadilo da nam Andrej Plenković ponovno odluči pokvariti Božić sa svojim dečkima na tiskovnoj konferenciji. Postavlja se pitanje što rade Božinović i Cvitan kada nitko još nije ustanovio na koji način je posrnuo Gazdin koncern dok Rusi sa svih strana pljušte optužbama kako je riječ o prevari?
Svrsihodno tome obmanjivati javnost kako je koalicija HDZ-a i HNS-a uspostavljena radi interesa naroda i pritom za uvjeravanje javnosti koristiti HNS-ovog Predraga Štromara koji u blažoj varijanti predstavlja HDZ-ovog “Doink the Clown-a” u braku pod presedanom koji zastupa tezu kako je HNS ulaskom u Vladu RH spriječio gužve na granici od Bregane do Ljubljane, a nije bio u stanju spriječiti osipanje vlastitog HNS-ovog saborskog kluba od saborske kantine do sabornice koji se prepolovio s osam na četiri saborska zastupnika pandan je Brkićevim još neispričanim bajkama braće Grimm prilikom rušenja Plenkovića koje hrvatski građani još dan danas isčekuju s nestrpljenjem nakon večernjeg Dnevnika za laku noć Hrvatska po mogućnosti uživo iz Milijanovih dvora. Prisjetimo se samo plebiscitarne podrške Milijana Brkića bivšem lideru HDZ-a Tomislavu Karamarku do trenutka poziva na ostavku kada je kontaminirao istog. Dakle, u prenesenom značenju pjesnički rečeno “Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda”.
Da od braka HDZ-a i HNS-a neće biti dugoročno na kraju ništa, već će HDZ-ova druga supružnica napustiti zaruke prije samog vjenčanja govori nam to kako je Andreju Plenkoviću koji može što hoće trebalo 100 dana da preuzme njegovo povjerenstvo. Zamislite da vam 100 dana treba da se dogovorite tko će preuzeti Povjerenstvo za kurikularnu reformu, hoće li to biti ministrica obrazovanja Blaženka Divjak ili rektorica Dijana Vican, a na kraju Andrej Plenković dobije njegovo povjerenstvo kao kompromisno rješenje. Sve to na kraju radi interesa naroda, a 100 dana stajali su na mrtvoj točki.
Kakve će se sve nesuglasnice događati kada bude trebalo implementirati 2 milijarde kuna u razvoj kurikularne reforme ili kada se vrate Jokićevi kadrovi budući da se ministrica obrazovanja dosjetila povratka otpisanih nakon 100 dana kao da s tim prijedlogom nije mogla izaći prvog dana i otkriti javnosti stvarne namjere. Za očekivati je da će spomenuta reforma u prenesenom značenju glasiti odumiranje nacionalnih i vjerskih posebnosti koje hrvatski narod baštini, jer više je nego očito da se radi na povratku partijskog poslušnika i njegovih kadrova koji su imali namjeru izbaciti vjeronauk iz škole, a upravo bi im to mogla omogućiti osoba koja može što hoće.
Sve me ovo podsjeća svakim danom sve više na neželjeni brak s MOST-om koji se raspao radi Agrokora dok s HNS-om ima sve predispozcije da pukne upravo na obrazovnoj reformi. Treba li se osvrtati na politiku Milorada Pupovca koju provodi na način samo što ne preseli kosti poginulih HOS-ovaca u Domovinskom ratu iz Jasenovca koji su bili “Za dom spremni” kao da su oni birali gdje će poginuti, a koju opet dozvoljava osoba koja može što hoće uz pomoć onih koji su izgubili sebe i uklopili se u vjerodostojan Plenkovićev HDZ poput Milijana Brkića.
S obzirom da imamo lidera koji može što hoće, jer njegov put traje od trenutka rušenja bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka na temelju konstrukcijski izmišljene afere, te se nastavlja već unaprijed dogovorenom koalicijom s MOST-a koja je pukla nakon šest mjeseci preko obmane birača sklopivši brak s Miloradom Pupovcem i Mesićevim HNS-om, a 2011. godina nije bila tako davna godina kada je HDZ-u Milorad Pupovac držao ljestve. Dakle, postavlja se retoričko pitanje hoće li Andrej Plenković koji može što hoće, moći vremenski koliko hoće?
Ako je suditi prema procesima koji se događaju izvana pitanje je vremena kada će se urušiti temelji postavljeni na obmani birača iz briselske zavjetrine. Stoga nas ne čudi kada se jedna potpredsjednica Vlade RH Martina Dalić od osobe koja se smijala u lice svim hrvatskim građanima prilikom donošenja Lex Agrokora sada agresivno ponaša i gestikulira nekontrolirano rukama tijekom saborske rasprave nakon novih spoznaja da se upravo protiv Agrokora vode sudski procesi u šest prije navedenih država.
Je li ju nervoznom čini ujedno što je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa odlučilo pokrenuti novi postupak protiv Martine Dalić, jer u imovinskoj kartici nije prijavila bonus koji je njezin suprug dobio u INI 2016. godine u visini od 168.000 kn?
Bojim se samo da Martina Dalić odavno primjenjuje Lex Plenković prema zakonu “ja mogu što hoću”, a shvate li modus operandi predsjednika Vlade RH svi ministri i koalicijski partneri kao što je to učinila Martina Dalić moglo bi se dogoditi da ministar Božinović nastavi s hapšenjima FB bojne i hrvatskih branitelja, nije isključeno i da Marka Perković Thompsona uhapse za vrijeme samog koncerta jer je uvijek bio “Za dom spreman”, da Pupovac nastavi u sinergiji s Radinom i Štromarom udarati na temelje Domovinskog rata uz pomoć dojučerašnjih partnera s lijevog spektra, da ministrica Divjak nastavi s vračanjem poslušnog partijskog kadra na sat vjeronauka izvan škole, a Butković pokrene izgradnju još jednog mosta umjesto nizinske pruge naknadnom pameću nakon što shvati da je bio zaveden kako bi lakše pretrčao u suprotni tabor, jer nakon urušavanja Božinog MOST-a ipak je u modi gradnja Pelješkog mosta koji sufinancira EU za razliku od željeznice koja je zapuštena još iz vremena bivše države.
Sanjin Baković dipl.ing.
