Sanjin Baković: Pirova “pobjeda” Angele Merkel. Ima li Andrej Plenković razloga za zadovoljstvo?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 28 Rujan 2017 14:52
Zamislite samo kada bi Plenkovićev HDZ sa postojećih 31.5% koliko im daju ankete izgubio poput Demokršćana u Njemačkoj 8.5%, a svi potezi lijevo liberalnog Andreja Plenkovića vode u smjeru dekroatizacije dobivamo pad na 23% što bi svakako iskoristila desnica stvorena na nezavisnoj platformi, a što smo mogli već vidjeti u glavnom gradu Republike Hrvatske kao i na nedeljnim izborima u Njemačkoj.
U studenome 2016. godine napisao sam za portal kamenjar.com meni dvije drage kolumne pod nazivima “Nakon Brexita, pobjede Donalda Trumpa u SAD-u nastavlja li se domino efekt padom Angele Merkel u Njemačkoj?” i “Mogu li Hrvati prisegom Donalda Trumpa očekivati novu eru Tomislava Karamarka?” iako mi je svaka napisana kolumna posebna na svoj način budući da je utrošeno vremena i vremena kako bi javnost shvatila procese koji im se putem mainstream medija u Hrvatskoj na ovaj način ne prezentiraju.
Za pretpostaviti je da su se mnogi u Hrvatskoj koji su me tada čitali upitali što to ovaj Baković piše, kakav pad Angele Merkel, kakvi bakrači ili što sada šalaplasti, jer kakve pak veze ima prisega Donalda Trumpa s novom erom Tomislava Karamarka, a čovjek još nije bio održao niti inauguracijski govor?
Uvjeren sam da prije deset mjeseci većini od vas sam djelovao neshvaćen s navedena dva članka, a oni koji su me u potpunosti odradili u strukturama HDZ-a krajem 2013. godine mimo Statuta HDZ-a imali su dodatnih motiva i radosti u širenju neutemeljenih konstrukcijskih denzinformacija poput “rekli smo vam da je potpuno poludio” koje su išle sve do vrha HDZ-a. Na svu sreću odnosno na njihovu žalost nikada se nisam osvrtao na mišljenja gorih od sebe, već sam vjerovao u procese koji će se u bliskoj budućnosti dogoditi. Danas je situacija u potpunosti drugačija, jer pogrdni termini više se ne koriste, a prati se svaki napisani članak u strahu kako pojedinci ne bi pročitali istinu o sebi s obzirom da nisu birali sredstva kada su uništavali tuđe ljudske živote.
Da pomalo moje teze dobivaju završni epilog s jedne strane imamo dokaz kroz izbore u Njemačkoj gdje su Demokršćani ostvarili rezultat od 33%, što je 8,5% slabije nego na prošlim izborima. Ubiti riječ je o relativnoj pobjedi bez osmjeha na licu, jer u konačnici Demokršćane ne podržava 67% građana.
Da je Angela Merkel imala dostojnog protivnika i retoričara u manirima Ive Sanadera za očekivati je da joj za sastavljanje većine u parlamentu ne bi bila dovoljna niti Jamajka koalicija, ali nakon spoznaje da je njezin koalicijski partner i protukandidat Martin Schulz u prošlosti imao problema s alkoholom bilo mi je odmah jasno da nema dostojnog protukandidata koji je može još u izbornoj noći poraziti, jer osoba koja nije bila karakterno čvrsta u prošlosti, već je posegnula za ovisnosti i s njima muku mučila u očima javnosti ne odaje dojam lidera što je dokazala i sama kampanja.
S druge strane imamo potporu Jamesa J. Carafana na osnivanju Instituta za sigurnost i prosperitet Hrvatske bivšem lideru HDZ-a i prvom potpredsjedniku Vlade RH Tomislavu Karamarku, a riječ je o osobi koja je sudjelovala u kampanji Donalda Trumpa kao i u tranzicijskom timu za vanjsku politiku. Nadam se kako ste iz konteksta povezali sponu Donalda Trumpa i Tomislava Karamarka, te da vam nije više potrebno pojašnjavati taj detalj kao i da je povratak Tomislava Karamarka u visoku politiku u bliskoj budućnosti neminovan.
No, vratimo se na misao koja me je potaknula na pisanje ovog članka, a riječ je u izborima u Njemačkoj koji su se održali ove nedjelje. Ako napravimo kratki rezime i povučemo paralelu s aktualnom političkom situacijom u Republici Hrvatskoj tada dolazimo do spoznaje kako je kao i u Njemačkoj tako i u Hrvatskoj “velika koalicija” poveznica koja je održala Angelu Merkel tijekom trećeg mandata, a još uvijek održava na aparatima i Andreja Plenkovića.
U Njemačkoj su na vlasti tijekom proteklog mandata bili Demokršćani (CDU) i njihova sestrinska stranka (CSU) u koaliciji s Socijal-demokratima (SPD). Ekvivalent tome je deficitaran izborni rezultat od 8.5% Demokršćana u odnosu na 2013. godinu kao i pad Socijal-demokrata na 20.6% što je ujedno pokazatelj kakva sudbina očekuje Andreja Plenkovića u bliskoj budućnosti. Davor Bernardić ako ne želi nestati s političke scene bolje mu je da takve akrobacije niti ne izvodi. Nemojte misliti da hrvatski birači neće kazniti “veliku koaliciju” u Hrvatskoj između HDZ-a i lijevo liberalnih partnera HNS-a, predstavnika nacionalnih manjina predvođenih s Miloradom Pupovcem i bivšim socijal-demokratom Tomislavom Sauchom do trenutka odlaska u Remetinec.
Andrej Plenković u želji da prisvoji centar kada je vlastitom retorikom skrenuo od centra u lijevo okruživši se s HNS-om i SDSS-om, a pritom zanemario konzervativnu bazu odmaknuvši sve koji su disali i promišljali domoljubno čime će na idućim izborima otvoriti mogućnost dobrih rezultata Nezavisnim za Hrvatsku (Hasanbegović, Esih i Glasnović) koji bi mogli polučiti povijesni rezultat kao što je učinila Alternativa za Njemačku koja je osvojila 90 mjesta u parlamentu kada su konzervativcima otkinuli gotovo milijun glasova s desnog spektra, a nisu ništa manje zaostajali niti na lijevom spektru po broju glasova.
Ako promatramo aktualnu političku situaciju s aspekta poraza Plenkovićevog HDZ-a u Gradu Zagrebu kada je Drago Prgomet izgubio u utrci od Brune Esih očigledno je da će Hasanbegović, Esih i Glasnović imati što za reći na idućim parlamentarnim izborima na desnom spektru za razliku od Andreja Plenkovića umjesto kojeg politiku dekroatizacije provodi Milorad Pupovac, dok njegov zamjenik Milijan Brkić pokušava s vremena na vrijeme amortizirati štetu uz pomoć izlizane retorike braće Grimm i zadržati desno biračko tijelo iako je vjerodostojnost odavno izgubio kada je leđa okrenuo Tomislavu Karamarku. Ovu tezu možemo argumentirati na način da podvućemo Pupovčev apel Andreju Plenkoviću na obračun s konzervativnim snagama uz riječi “sada” ili “nikada” što se bitno ne razlikuje od Milanovićevog ili “mi” ili “oni”, te izražava uvjerenje kako bi u toj borbi Andrej Plenković imao potporu od zastupnika SDP-a, HSS-a i GLAS-a čime je potvrdio sinergijsko dijelovanje prilikom udara na temelje Domovinskog rata premještanjem spomen ploče poginulih hrvatskih branitelja iz Jasenovca.
Dakle, ne čudi nas takva retorika budući da se Milorad Pupovac osjeća ugrožen u Republici Hrvatskoj nakon najave referenduma o promjeni Izbornog zakona u pogledu nacionalnih manjina, ali kada je uz pomoć HDZ-a Jadranke Kosor 2010. godine smanjio prava glasa u Hrvatskom saboru predstavnicima dijaspore tada se nije osjećao ugroženim u Republici Hrvatskoj.
Izgleda da je Milorad Pupovac jedini predstavnik srpske nacionalne manjine koji se osjeća ugroženim u Republici Hrvatskoj iako bi mogao ući u Hrvatski sabor i na listi SDP-a poput npr. Željka Jovanovića ukoliko ne vjeruje u snagu SDSS-a, a pritom prešućuje javnosti kako mnoge druge države članice Europske unije imaju drugačiju zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u parlamentu gdje rezervirana mjesta za nacionalne manjine nema Austrija, Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, i Slovačka, dok Belgija ima rezervirano jedno mjesto za manjine u parlamentu, Danska četiri mjesta, Finska jedno mjesto, Slovenija dva mjesta za razliku od Hrvatske koja ima rezerviranih osam mjesta za predstavnike nacionalnih manjina. Ako se Milorad Pupovac osjeća ugroženim kako se onda osjećalo 200.000 radno sposobnih Hrvata kojih su napustili Lijepu našu trbuhom za kruhom samo u Njemačku u posljednje dvije godine?
Na kraju se postavlja pitanje tko gura u prvi plan Antu Đapića da provede referendum budući da je riječ o grobaru HSP-a?
S obzirom da je riječ o političkom trgovcu ne bi me začudilo da ga je u prvi plan gurnuo Plenkovićev HDZ kako bi na taj način indirektno zaštitio Milorada Pupovca, jer svatko tko imalo razumije političku situaciju u Republici Hrvatskoj samom pojavom Ante Đapića u pregovorima oko HOS-ove ploče značilo je da će ista biti premještena, a samo su politički naivci mogli vjerovati u drugačiji rasplet. Je li riječ o šeksologiji uvjeriti ćemo se uskoro?!
Andrej Plenković može odraditi mandat i do kraja uz pomoć HNS-a, Milorada Pupovca i lijevog spektra kao što je u Njemačkoj uspjela Anglela Merkel uz pomoć Martina Schulza iako u takav rasplet gotovo nitko u Hrvatskoj ne vjeruje, jer Njemačka je daleko sređenija država u ekonomskom, pravnom i ideološkom smislu u odnosu na Hrvatsku, ali onog trenutka kada do izbora dođe u Republici Hrvatskoj Plenkovićev HDZ mogao bi se naći pred kapitulacijom kao što se to dogodilo u vrijeme njegove bivše šefice Jadranke Kosor. Razlog tome je odmicanje od konzervativne baze i sklapanje političkog braka s Miloradom Pupovcem, Predragom Štromarom i Tomislavom Sauchom, dok su se odrekli Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih i Željka Glasnovića kao i niz drugih koji su marginalizirani unutar strukture HDZ-a.
Naime, Andrej Plenković može vrtiti izlizanu mantru o smanjenju broja nezaposlenosti dok se iz Hrvatske iselilo preko 200.000 radno sposobnih ili prezentirati gospodarski oporavak na temelju rasta BDP-a u EU koji iznosi 3,2%, te pričati da se u Hrvatskoj bolje živi radi sigurnosti koju su omogućili HNS-ovci, ali dokaz potpunog kraha Andreja Plenkovića mogao bi se ugledati kroz lik Angele Merkel koju su birači kaznili radi migrantske politike što u Hrvatskoj možemo usporediti s Pupovčevom dekroatizacijom kao i “veliku koaliciju” koja je kažnjena u Njemačkoj, a koja poprima obrise HDZ-HNS-SDSS-Saucha u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti izjavu Milorada Pupovca koji je uvjeren da bi Andrej Plenković dobio potporu SDP-a, HSS-a i GLAS-a u nastavku dekroatizacije, a to bi značio početak kraja demokršćana i socijalista u Republici Hrvatskoj.
Zamislite samo kada bi Plenkovićev HDZ sa postojećih 31.5% koliko im daju ankete izgubio poput Demokršćana u Njemačkoj 8.5%, a svi potezi lijevo liberalnog Andreja Plenkovića vode u smjeru dekroatizacije dobivamo pad na 23% što bi svakako iskoristila desnica stvorena na nezavisnoj platformi, a što smo mogli već vidjeti u glavnom gradu Republike Hrvatske kao i na nedeljnim izborima u Njemačkoj.
U svemu navedenom scenarij i nije tako crn, jer kako HDZ do kraja ne bi potonuo morati će se nakon pada Andreja Plenkovića okrenuti konzervativnoj bazi gdje zapravo i pripada, a čim prije zaboraviti Pupovčeve noćne more koje nam je priredio Andrej Plenković s glavnim režiserom Vladimirom Šeksom. U takvoj konstelaciji snaga mjesta bi bilo i za Zlatka Hasanbegovića u HDZ-u što je prilikom jednog intervju-a istaknuo i bivši lider HDZ-a Tomislav Karamarko, a to bi vrlo vjerojatno rezultiralo ponovnom suradnjom dvojca koji je sinergijski pokrenuo određene procese još u vrijeme bivše Vlade RH.
Ne treba isključiti niti erupciju zadovoljstva na malim ekranima u slučaju povratka tandema kada bi se desnica pripojila HDZ-u s mandatima u Hrvatskom saboru temeljenim na nezavisnoj platformi Hasanbegović-Esih-Glasnović prilikom re-izbora Tomislava Karamarka na mjesto predsjednika HDZ-a na nadolazećim unutarstranačkim izborima. Sve ostalo su Brkićeve bajke braće Grimm. U suštini upravo je na dijelu posljednji vapaj Milorada Pupovaca koji želi spriječiti povratak Tomislava Karamarka odnosno desnice pružajući podršku Plenklovićevoj vladi pozivajući ga na obračun s konzervativcima.
Za pretpostaviti je da će Angela Merkel uspjeti sklopiti Jamajka koaliciju s liberalima i zelenima ako se ne odluči na nove izbore jer ih vežu nepremostive programske razlike, no za razliku od njemačke kancelarke ako Andrej Plenković proizvede nove izbore neće imati više s kime koalirati, kao i u slučaju da dočeka regularne izbore, a konzervativni birači će ga kazniti kao što su kaznili Angelu Merkel u Njemačkoj kojoj nije pomogla niti razvijena ekonomija temeljena na proizvodnji.
Sanjin Baković dipl.ing.
