Nužnost referenduma
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Ponedjeljak, 15 Rujan 2014 16:59
Na predstojećem referendumu koji je najavila udruga U ime obitelji Hrvati će dobiti povijesnu priliku odlučivati o svojim sudbinama u daleko, daleko većoj mjeri nego to mogu danas. Birajući konkretno zastupnike imenom i prezimenom, moći ćemo ponovno glasati za onog za koga se ispostavi kako čuva interese Hrvatske i Hrvata i brine o dobrobiti naroda koji ga plaća, a ne prvenstveno o dobrobiti svoje stranke i svog stranačkog šefa, a izbaciti iz Sabora one koje za to nije briga.
Za razliku od postojećeg stanja, u kojemu je svakom saborskom zastupniku cilj biti u što boljim odnosima sa predsjednikom svoje stranke kako bi upao u Sabor, pa zbog toga podržava i ono što misli da je ispravno i ono što nije, samo ako je takva stranačka direktiva, zastupnici će za svoje postupke morati odgovarati prvenstveno direktno narodu. Jer, koliko god netko bio poslušan i koliko god ga stranka favorizirala, narod će biti taj koji će dati posljednju riječ po pitanju njegove saborske fotelje.
Naravno, ovako nešto ne odgovara skoro niti jednoj stranci, izuzev Saveza za Hrvatsku koji je inicijativi dao podršku, te HSS-u koji se izjasnio suprotno svom koalicijskom partneru HDZ-u. Time se u biti teško remeti ono što obično nazivamo stranačkom stegom, ruši se hijerarhijski poredak u strankama i time automatski slabi moć stranačkih vodja.
Panika u redovima! Nitko ne želi biti manje moćan nego je to danas, niti želi doživjeti da mu tamo neki njegov čovjek koji sjedi u Saboru kaže kako ne želi glasati za to i to, jer je suprotno dobrobiti naroda, bez obzira što stranački vrh to pokušava progurati.
Čovjek naprosto može osjetiti kako se fotelje tresu od straha, jer kako narod može samostalno donositi odluke kada imamo njih da misle umjesto nas?
I stoga posve sigurno slijedi još jači stranački otpor referendumu nego je to sada, svakim danom približavanja njegovog održavanja.
Najbolji dokaz je to što su se i SDP i HDZ našli na istoj relaciji i izjasnili protiv referenduma.
Dvije najveće stranke u Hrvatskoj, koje su same po sebi ustrojene kao države za sebe i u kojima se točno zna što se radi i kako se glasa kada se dobije stranačka direktiva.
Pa se počelo sa izmišljotinama i podmetanjima Željki Markić u nastojanju da se žena diskreditira, obzirom da je ona glavno lice cijele kampanje. Količina odurnih laži koje naokolo kruže na njen račun samo će se vremenom povećavati što se referendum bude približavao, a plasirat će ih naravno oni koji žive od od onoga što im stranke udjele. Sve za novac, novac ni za što!
Jedini je cilj spriječiti referendum, a ako se radi toga treba lagati, podmetati i baviti se svim mogućim nepoštenim poslovima, nema problema. Već će to netko nagraditi. Netko, kome nikako ne ide u prilog rušenje dosadašnjeg sustava izbora i tko je spreman na sve kako bi zadržao moć u rukama, a plaćenike nikada nije teško naći, jer prodanih duša i izdajnika ima na svakom koraku.
Referendumom skoro sve stranke gube.
Jedini tko profitira je narod.
No, zar upravo to i ne bi trebao biti cilj? Mi smo ti koji plaćamo sve te limuzine, udoban život, astronomske plaće i sve povlastice koje idu uz status saborskog zastupnika. Nije li onda suludo da mi, koji to plaćamo, nemamo pravo odlučiti kome ćemo plaćati?
Do sada se narod tretirao kao kasica-prasica za parlamentarne stranke, koji će uvijek iz nje vaditi novac, bez da ih briga što ta kasica o tome misli. Naše je pravo odlučivanja svedeno isključivo na to hoćemo li glasati za lijeve ili desne, no obzirom na ogromnu količinu smeća koje stranke imaju u svojim redovima, ne bi li trebali biti u prilici odlučiti o tome kako nam smeće neće uljepšati život, ali da postoji način kojim to možemo uraditi sami?
U konačnici, nekako je uvredljiv tretman koje sve veće stranke pokazuju prema narodu. Dovoljno smo pametni da ih plaćamo, ali nismo dovoljno pametni da izaberemo ljude za koje želimo da nas zastupaju, nego to rade oni umjesto nas.
Naravno, ovo nije jedina stvar koju bi referendumom izmjenili, o ostalom će još biti riječi, ali podjimo od ovog što je po meni najbitnije:
Birati zastupnike imenom i prezimenom, umjesto da nam drugi odredjuju tko će nas zastupati.
Važnost ovog referenduma trebali bi prepoznati ljudi širom Hrvatske, potpuno neovisno o tome kakvih su ideoloških opredjeljenja. Jer, svatko će biti u mogućnosti, ukoliko referendum prodje, birati prema svojim stavovima, kakvi god oni bili.
Ovaj referendum prevazilazi stranačke, ideološke i bilo kakve druge podjele i nudi samo jedno: pravo odlučivanja narodu, kako bi i trebalo biti u zemlji koja naziva republikom.
Željka Markić i ljudi oko nje pokušavaju se izboriti ne za sebe, nego za bolje sutra svih nas. Ovim referendumom nitko od njih ne dobija ni mrvicu više od onoga što dobijamo svi mi. Ovaj put nije riječ o uobičajenoj utrci za novcem, foteljama ili bilo kakvim drugim privilegijama. Riječ je samo i isključivo o dobrobiti naroda. Ugodna promjena nakon što smo naučeni na to da nas iskorištavaju u svrhu poboljšanja svog vlastitog života i pozicija.
Pa ako smo kojim čudom već dobili nekog tko se doista brine za narod i pokušava se za njega izboriti, onda je najmanje što možemo uraditi stati uz takve ljude.
Ovo je doista povijesna prilika za izmjeniti situaciju u našu korist. Kažem povijesna zato, što toga do sada nije bilo, a ukoliko referendum ne prodje, sigurno neće ni biti, bar ne u bližoj budućnosti. Imamo samo tu jednu jedinu priliku za učiniti svoju budućnost boljom, pa ako ju ne iskoristimo, onda nemamo više ni pravo kukati kako nam netko krivo vodi zemlju, kako nas kradu, izdaju i rasprodaju, kako otimaju budućnost našoj djeci.
Ne izglasamo li ovaj referendum, priznajemo kako nemamo dovoljno mozga za donošenje odluka, kako smo lobotomirana bića koja su tu samo da im se uzima novac, te ono što je najgore u cijeloj stvari: kako i ne želimo uzeti svoju budućnost u svoje ruke, nego to svjesno prepuštamo drugima da rade umjesto nas.
Diana Majhen
PS
Dok ovo pišem, upravo je izašla vijest kako je 'nezavisni' stručnjak za Ustav Branko Smerdel, uz skandiranje druga Sove iz HDZ-a, zatražio moratorij na referendum, sve dok se Ustavom ne riješe promjene vezane za referendum.
Drugim riječima, odgoditi referendum sve dok u Ustav ne zguraju to da se po takvim pitanjima referendum ne smije raspisivati, što znači kako nikada nećemo ni biti u situaciji odlučiti o bilo kakvim bitnim pitanjima.
HDZ se u konačnici stopostotno priklonio komunistima, podupirući ih u onome što ovi već mjesecima pokušavaju, Ustavom odrediti za što smijemo, a zašto ne smijemo raspisivati referendume.
Što bi u prijevodu značilo kako nećemo moći raspisati referendum o niti jednoj jedinoj bitnoj stvari, izuzev možda o tome hoćemo li kupiti litru ili dvije mlijeka na dan.
Komunistička diktatura u svom najgorem izdanju preplavila je Hrvatsku, što iz vladajuće koalicije, što iz tzv. opozicije.
Želimo li promjene na bolje, moramo se riješiti i jednih drugih.
