Hrvatska i demokracija u rukama iskompleksiranog provokatora Arsena Bauka
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Ponedjeljak, 13 Listopad 2014 17:05
Od kako je Kukuriku koalicija odustala od bilo kakvih reformi i općenito bilo kakvih aktivnosti u svezi bilo čega u državi i samo gleda gdje bi što ukrala ili zaposlila pokojeg maloumnog rodjaka kao najbitniji ministar isplivao je ministar uprave, stanoviti Arsen Bauk.
Danas su praktično sve aktivnosti u državi one koje provodi njegovo ministarstvo, koje je inače zamišljeno kao najobičnija podrška državnoj upravi i koje zapravo ni nije pravo ministarstvo nego na uhljebničku razinu podignut državni ured. Primjerice, ministarstvo uprave uopće nije postojalo za vrijeme mandata premijera Sanadera, a prije njega je bilo integrirano zajedno s pravosudjem i lokalnom samoupravom, a kao samostalno ministarstvo se pojavilo s premijerkom Kosor, te se nastavilo s premijerom Milanovićem.
Načelno, glavni posao koji je trebalo obaviti Baukovo ministarstvo bila je reforma državne uprave i lokalne samouprave. No, ni po tom pitanju vlada se nije makla s mrtve točke i sve što je na kraju od toga ispalo je bezvezno administrativno spajanje ureda državne uprave što bi u nekoj privatnoj firmi bio posao za jednog referenta u trajanju od 30 radnih dana. Ministarstvo uprave stoga se u konačnici svelo na vodjenje nekoliko registara i u potpunosti je opravdalo svoju nepotrebnost u samom postojanju, medjutim nekoliko stvari je navedeno ministarstvo, odnosno samog ministra, prometnulo u i više nego neophodnu kariku kukuriku politike: istospolna partnerstva, ćirilica u Vukovaru i institut referenduma, kao najopsežniji politički potezi koje je povukla Milanovićeva vlada. Zanimljivo, niti jedna od navedenih stvari nema veze s državnom i javnom upravom, ali su sve tri nekako završile na leđima tipičnog ambicioznog pohlepnog komunističkog uhljeba bez dana radnog staža u realnom sektoru.
Navedeno se definitivno nije dogodilo slučajno; netko ili nešto je ciljano navedene krupne ideološke prijepore elegantno uvalio malenom i naivnom partijskom vojniku Bauku koji se, vodjen slijepom ambicioznošću, spremno prihvatio odradjivanja posla kojem nije dorastao, i u apsolutno sva tri je samo napravio dodatnu pomutnju i kaos.
Prvo je gurnut da napiše zakon o istospolnim zajednicama koji je uvaljen ministarstvu uprave iako s upravom nema nikakve veze, i koji je ispao potpuno neprovediv i samo je pitanje mjeseca kada će isti morati ići na opsežnu doradu.
Onda je gurnut da uvodi ćirilicu u Vukovaru što opet nije njegov posao, i gdje je na sebe navukao gnjev stotina tisuća ljudi i na kraju je Ustavni sud presudio protiv njegovog nasilnog uvodjenja ćirilice.
Na kraju je gurnut da protuustavno i protuzakonito izloži sebe u cilju uništavanja instituta referenduma, što opet nije njegov posao.
Sve navedeno je kako se čini, porazno djelovalo na njegovu psihu i karakter, naročito nakon što je vjerojatno i sam postao svjestan da je samo potrošna roba izigrana od partijskih kolega koje su mu uvalile tri kipuća krumpira, i da će na kraju u najboljem slučaju završiti kao Željko Jovanović. Pučkim riječnikom, čini se da je mali Bauk pukao ko kokica, izgubio kontrolu nad sobom i izgleda kako ga trenutno pokreću osobni kompleksi manje vrijednosti i potreba za dokazivanjem, kompleksi koje pokušava liječiti provociranjem.
Tako nekad lukavi samozatajni partijski kadar, kojem je glavni interes, poput njegovih kolega, bio osobno bogaćenje kroz politiku u što duboko vjerujem, danas ne prestaje primitivno provocirati sve oko sebe poput nekakve praznoglave starlete, bezobrazno i bahato govoreći da je dobro da su ćirilične ploče cijele jer će ih se moći vratiti na vukovarske fasade iako dobro zna da je Ustavni sud rekao da nema ćirilice u Vukovaru dok se (i ako se uopće) navedeno ne odredi gradskim statutom, te još bezobraznije trubeći da sa referendum treba 450.000 potpisa, iako je on sam dva tjedna ranije rekao da ne zna koliko treba potpisa.
Dodajmo tome da se poklopilo i podizanje optužnice za kriminal protiv njegovog tatice, čime je postao lako ucjenjiva roba, a što sigurno nije pozitivno djelovalo na ionako, po mom osobnom mišljenju, karakter iskompleksiranog primitivca koji je i dodatno postao svjestan da ga partija ne štiti i da ga neće štititi od bilo koga.
Kako bilo, Baukova sudbina je jasna. On je slijedeći za odstrel od strane Milanovića koji je tijekom godina poraza i podizanja razine vlastite neposobnosti na profesionalnu razinu razvio prepoznatljivu taktiku: ciljano u vatru baca ministre na ledja im tovareći reforme koje ni premijer ni vlada nisu u stanju provesti i čeka da ovi polude, razviju antipatiju u javnosti i opću svadju i još ko tome sve unište, da bi ih onda zamijenio novim i pomirljivim likovima (Jovanović-Mornar, Linić-Lalovac, Ostojić-Varga) time kupujući vrijeme i opravdajući se zašto je odustao od reformi.
No, Milanoviću trenutno očito odgovara cirkus, pa do daljnjeg i demokracija i vladavina prava i svi mi ostajemo u rukama iskompleksiranog Bauka i njegovih primitivnih provokacija.
Diana Majhen
ps
Gore napisano je moj osobni stav i moje mišljenje o Arsenu Bauku.
