Rat na desnici? Može, ali na biralištima
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Nedjelja, 19 Listopad 2014 17:04
Od kako je inicijativa U ime obitelji pokrenula referendumsko pitanje koje treba konačno osigurati bar mrvicu odgovornosti i vjerodostojnosti i eliminirati kontinuiranu primopredaju vlasti na relaciji SDP-HDZ, a kroz koju smo dogurali do toga gdje se danas nalazimo, plaćeni mediji i oni slabije upućeni u politička zbivanja ne prestaju sa natpisima o ratu na desnici.
Pa tako imamo bezbrojne teorije zavjere o tome tko je osnovao koju stranku i radi čega, tko sve stoji u pozadini raznih zbivanja, zašto se nešto odvija upravo u ovo (ili bilo koje drugo) vrijeme...etc..
Cijela ta izmišljena problematika mogla bi se svesti na vrlo jednostavan uzrok: Nepovjerenje u HDZ i čovjeka koji ga vodi.
Nitko zdrave pameti ne može zaboraviti osam godina vladavine Sanader-Kosor, niti Karamarkove veze sa Mesićem i Manolićem, niti može samo tako nasjesti na prazne, ničim potkrijepljene tvrdnje kako je ovaj HDZ drugačiji od onog nekada i kako će voditi zemlju u pravom smjeru. Kada se pametan čovjek jednom opeče, drugi put će itekako gledati da ponovno ne dotakne ono što mu je prouzročilo bol i štetu.
S druge pak strane imamo hard komuniste koji svakim danom od Hrvatske sve više stvaraju Jugoslaviju i razmjere štete koju su prouzročili bit će jako, jako teško ne samo otkloniti, nego i ublažiti, upravo da se počne od sutra. Imamo i crvenog predsjednika koji već 5 godina budno pazi kako mu drugovi ne bi skrenuli s pravog puta. Njihov ostanak na vlasti postao je bukvalno opasan po naš opstanak, i kao naroda i kao države koja je stvorena u ratu uz bezbrojne žrtve i odricanja.
Stoga ne iznenadjuje što uz HDZ staju i ljudi koji mu ne vjeruju i koji se i sami pitaju kamo će nas odvesti. Jer, kamo nas vode komunisti iz SDP-a i Pantovčaka već je poznato. Pa si ljudi misle kako je bolje riskirati i s malim šansama za uspjeh, nego otići u stopostotnu propast.
Takodjer ne iznenadjuje ni to što neki ljudi nikako ne mogu oprostiti HDZ-u sve prevare i izdaje koje je počinio, pa slijedom toga staju uz stranke koje su po nekakvoj definiciji postojanije u svojim uvjerenjima.
No, tu se javlja problem što te stranke, u pravilu, rijetko kada prijedju prag, a uz jedini izuzetak Saveza za Hrvatsku, te je stranke jednostavno nemoguće ujediniti. Ujedinjene, bile bi prava stvar za Hrvatsku no ovako rasute teško da će joj biti od pomoći.
Ne radi se tu o nikakvim podmetanjima HDZ-u, niti o njegovom opstruiranju. Vjerujem kako bi većina tih ljudi isti čas stala uz HDZ kada bi imala nekakvu garanciju da se neće ponoviti ono iz prošle HDZ vladavine.
A najgora je stvar ta, što se tu ne radi o sukobu neistomišljenika, nego upravo obrnuto. Većina tih ljudi su vrlo sličnih, ponekad i identičnih svjetonazora i u slučaju potrebe, velika većina njih itekako bi bila na istoj strani.
Samo su izabrali krenuti različitim putevima što se u konačnici po sve nas može pokazati izuzetno opasnim.
Svaki put do sada pokopala nas je upravo ta 'sitnica' koju su dobro iskoristili crveni drugovi. Njihova taktika izgleda uvijek upali. Oni prvo zajedničkim snagama preuzmu vlast, a onda se medjusobno 'kolju' oko toga tko će više pokrasti i uništiti, dok se mi redovno 'pokoljemo' prije svakih izbora, bili oni parlamentarni ili predsjednički.
Ja bih recimo jako rado vidjela gdju Željku Markić na čelu ove države, a ljude oko nje u nekoj jakoj političkoj stranci koja bi imala šanse doći na vlast. Al to su ovaj čas samo moje želje, dok mi pred vratima vrišti crvena neman koja samo što nije provalila vrata i ušetala mi u kuću.
Takva je situacija sa svakim od nas. Svi imamo svoja vidjenja onog što bi trebalo uraditi, kao što na različiti način vidimo ljude koji bi to trebali provesti. A idealnog nema, za nikog od nas. To se ne dostiže ni u privatnom životu, a kamoli kada se radi o političkim pitanjima.
Možda bi se jednostavno trebali pomiriti s tim da se još nije rodio taj koji će po mjeri svih nas biti idealan, niti netko sa kim bi svi bili zadovoljni. Moguće trebamo svi skupa ovaj čas spašavati ono što se još može spasiti, pa kada to uspijemo, graditi na tim ostacima Hrvatsku kakva je trebala biti.
Trenutno imamo dva predsjednička kandidata nasuprot srpsko-komunističkoj zmiji koja će nas više nego sigurno uništiti ukoliko dobije još jedan mandat.
Neki će svoj glas dati Kolindi Grabar Kitarović, neki Milanu Kujundžiću.
No, postoji nešto što je daleko važnije od toga za koga će se od njih dvoje glasati.
A to je izlaznost.
Josipovića se može pomesti jedino na način da prestanemo sa starim 'dobrim' običajem sjedenja u foteljama za vrijeme izbora. Ukoliko hoćemo promjenu, moramo izaći iz kuće i glasati. Nitko od nas si ne smije dopustiti luksuz, ili točnije rečeno, glupost, da računa kako će se i bez njega stvari rješiti. Svaki, ama baš svaki će glas biti bitan u ovoj bitci koja nam predstoji, a koja će se pokazati sudbonosnom po nas Hrvate.
Mi jednostavno moramo shvatiti kako svi moramo na birališta, jer crveni će itekako izaći i glasati za Yusipovića. Svatko onaj tko na dan izbora ostane doma u biti će dati glas upravo njemu.
Možda nam se ne svidjaju ponudjeni kandidati, možda imamo neke druge zamisli o tome kakvi bi trebali biti, ali od Yusipovića su sigurno bolji.
Stoga, ukoliko želimo spasiti ove ostatke izmrcvarene i ponižene Hrvatske koja je jedina domovina za većinu nas, moramo za to i dati svoj glas.
U suprotnom, vrlo brzo će nam se dogoditi da više i nemamo što spašavati.
Diana Majhen
