Kako je varaždinski Karadžić na tragu Bojana Glavaševića postao medijska moralna vertikala
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Subota, 20 Prosinac 2014 18:09
Nakon hrabrog Nevena Kovačića koji je junački nokautirao klerofašističku bakicu, te nakon 'onog koji ne mrzi' uhljeba Bojana Glavaševića koji je verbalno nokautirao branitelje oboljele od PTSP-a indirektno ih nazvavši lažnjacima i usporedivši ih s četnicima, poremećeni varaždinski psihijatar otišao je korak dalje. Nova antifašističko-tolerantna zvijezda je rođena.
Stanoviti Nenad Horvat, varaždinski psihijatar/pacijent, prokomentirao je tužni mimohod ratnih vojnih invalida u spomen na tri tisuće tragično stradalih ratnih veterana koji su počinili samoubojstvo na način koji može biti svojstven samo najgorem talogu. Paraplegičare i amputirce u kolicima etiketirao je da idu na četiri kotača, a križeve na prsima koji su simbolizirali spomen na tragično preminule suborce nazvao je klerofašizmom.
Na stranu sad njegov politički stav i njegova čista nepatvorena mržnja prema Hrvatima, Hrvatskoj, domoljublju, no javno sprdanje s ljudima u kolicima je puno više od obične psihičke bolesti, to je težak deficit karaktera kojeg se u svakom iole normalnom društvu mora odstraniti. Čak i nakon što ga je javnost osudila, porećeni psihijatar nije u stanju shvatiti da je pogriješio, nego i dalje vidi problem u onima koji prozivaju njega. Štoviše, javno je rekao da nije dao ostavku zbog invalida koje je nemilosrdno vrijeđao, nego da zaštiti sebe od odgovora na njegovo vrijeđanje.
Takvo fundamentalno nerazlikovanje dobra od zla čak ni u svom elementarnom obliku je zaista istinska rijetkost kod ljudi, a nije svojstvena ni životinjama. Radi se o destiliranom zlu od čovjeka. To je Hitler. To je Charles Manson, To je Radovan Karadžić. To je Breivik. Psihopati koji su u stanju javno se sprdati s invalidima u kolicima i nakon reakcija ostati zatečeni zašto javnost reagira su bez ikakvog problema u stanju likvidirati čovjeka, dijete, životinju ili pritisnuti okidač na atomskoj bombi bez da im se pojača puls ili skoči tlak, a jedino što ih u tome sprječava je naučeni refleks da će oni zbog toga loše proći. Međutim, kad se uvjere da im se ništa neće dogoditi, put im je otvoren.
Kao što je to u slučaju ratnih vojnih invalida.
Jednostavno, vidio varaždinski Karadžić da oni koji pljuju i vrijeđaju invalide prolaze odlično i još postaju medijske zvijezde, pa krenuo i on. Nakon što je mali uhljeb Bojan Glavašević suptilno izvrijeđao i ponizio ratne vojne invalide i oboljele od PTSP-a, praktično je na krilima proudbaških i pročetničkih medija prekomandiran u Gandija. Postao je "onaj koji ne mrzi", od udbaške elite pažen, mažen, nagrađivan i ljubljen. Umjesto da ga javnost nedvosmisleno osudi, ona ga je podigla na pijedestal, na taj način pustivši duha iz boce i prenijevši poruku da je vrijeđanje i ponižavanje invalida i oboljelih od PTSP-a plemenit čin i nešto dobro, time otvorivši vrata za sve moguće psihopate da se počnu iživljavati.
Od nebrojeno puno bolesnika koji su slijedili primjer mladog Bojana Glavaševića, najekstravagantniji prolaz kroz vrata polučio je upravo varaždinski Karadžić po imenu Nenad Horvat, koji je osim što je, kako se čini, teško poremećen, očito i ujedno teško isfrustriran time što se cijeli život mora kontrolirati u nametnutim okvirima dobra i zla koje on osobno ne razumije, izgubio sva skrupula, zaboravio na suptilnost i direktno u facu sasuo sve što tim invalidima ide.
Međutim, ni tu nije kraj. Isti oni proudbaški i pročetnički mediji koji su iznjedrili "dobrog" Glavaševića, sad svim srcem glorificiraju i poremećenog varaždinskog Karadžića i otvoreno opravdavaju njegov postupak očito testirajući do kuda je javnost spremna ići u toleriranju ponižavanja ratnih invalida u kolicima, pri čemu ovog psihijatrijskog jadnika samo koriste kao sredstvo daljnjeg širenja mržnje prema ratnim vojnim invalidima i domoljublju općenito.
Drugovi, samo dajte. Samo dajte, još malo. Što mislite, a kako biste vi prošli u svijetu koji stanuje u glavi varaždinskog Karadžića, poremećenom svijetu koji zapravo sve više postaje naša hrvatska stvarnost?
A za one koji se pitaju kako se postaje Hitler, Karadžić ili Breivik i kako nastaju Auschwitzi, Srebrenice ili Utøye, ne trebate se više ništa pitati. Samo otvorite 'hrvatske' medije.
Diana Majhen
