Hrvati na referendumu za EU nisu glasovali za zaštitu udbaških ubojica

Pin It

Kao što već svi znaju, u Hrvatskoj je već nekoliko dana na snazi popularni Lex Perković, zakon o zaštiti udbaških ubojica, odnosno predaka i bliskih rođaka vodećih dužnosnika trenutne vladajuće garniture u Hrvatskoj. Zakon, tj. izmjena zakona iz 2010. godine, donesen je zadnji radni dan prije ulaska u EU, tako da nitko iz EU nije bio u mogućnosti službeno reagirati na klasičnu udbokukuriku prijevaru.

Time je još jednom pokazalo da ovo što se zove Republika Hrvatska uopće nije Republika Hrvatska, nego Republika Udba u kojoj stoluje i u kojoj vlada moćna i zatvorena kasta posebne vrste ljudi: potomaka serijskih ubojica i psihopata, kojima su sve što imaju, od novca, moći, položaja i društvenog ugleda osigurali njihovi roditelji krvavim rukama, i to ubijajući Hrvate.

No, nešto im nisu mogli osigurati, a to je pamet. Jer, ovako glupi potez, koji je i više nego očajnički, nije ništa drugo nego temeljito razotkrivanje udbaša i dimenzija njihovih papaka pred hrvatskom, ali i europskom javnosti. Možda će posljednji čavao u lijes udbokomunističke mafije u Hrvatskoj zbog ovog poteza biti zabijen koji mjesec kasnije, ali će u svakom slučaju biti zabijen malo temeljitije. I to ne nužno u obod lijesa, nego malčice i po sredini.

Većinu čavala zabiti će upravo Europska komisija, kojoj neće pasti na pamet dopustiti ovakvu prijevaru seljačkog tipa, i time otvaranje Pandorine kutije izigravanja dogovora od svih ostalih članica EU, koje su, eto, bile, za razliku od inteligentnog Milanovića i njegovih inteligentnih suradnika, toliko glupe pa nisu skužile da ih apsolutno ništa što je dogovoreno ne obvezuje na ništa.

Ne treba puno mudrosti u zaključivanju što će se uskoro dogoditi: EU će ili ukinuti izmjene zakona, ili će nam uvesti sankcije. Ekonomske, ali i političke. Milanović i Josipović će postati usamljeniji od Mesića, eventualno će moći posjetiti Kubu ili Sjevernu Koreju. Vrijeme će uglavnom provoditi u Hrvatskoj, prićajući po običaju gomilu gluposti i čekajući da Perković i kompanija otegnu papke kako ih ne bi trebali izručiti.

No, ono što je važno reći je to da nikako ne smijemo čekati i dopustiti da nam Europska Unija odradi sav posao, posao koji je u prvom redu naša dužnost kao suverenog naroda, a to je uvođenje demokracije i pravne države sebi samima. Europska unija će pozabijati čavle po obodu lijesa udbokukuriku mafije, ali mi moramo zabiti zadnji čavao, i to po sredini.

Za početak: Republika Hrvatska je u Europskoj uniji nelegalno. Ne samo da je tekući zakon o zaštiti udbaša nešto što nije ispregovarano s EU čime je isti u suprotnosti s pristupnim ugovorom, nego navedeni zakon nije ono za što su glasovali građani RH na referendumu o pristupanju EU.

Hrvatskim građanima nitko nije postavio referendumsko pitanje o tome žele li da nakon ulaska u EU među njima slobodno i zaštićeno šetaju serijske komunističke ubojice. Hrvatski građani su na referendumu, koji je održan 2012. godine, glasovali za pristupanje EU na temelju tada važećeg stanja, a tada je važio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije iz 2010. godine u kojem nije bilo udbaške klauzule.

Dakle, ako je izmjena zakona kojim se štite roditelji naše političke elite važeći, onda je pristupanje EU nevažeće. Pri tome mi ne trebamo birinuti brigu EU, ali i te kako trebamo brinuti o stvarima koje se tiču nas.

I to je posao za Ustavni sud RH, koji ima priliku skinuti bar dio ljage s Hrvatske koju nam je priskrbilo 78 udbaških jataka koji su donijeli udbaške izmjene, prerušenih u saborske zastupnike.

 

Diana Majhen