Sanjin Baković: Zbivanja oko Kajkića, Bujaneca i Karamarka upućuju da za Hrvatsku postoji nada
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 02 Prosinac 2018 17:32
U tjednu smo u kojem je Vlada RH promovirala povećanje minimalne plaće sa 2.751 kn neto na 3.000 kn neto što je povećanje od 249 kn koje će uslijediti od 1. siječnja 2019. godine. Može li to omogućiti dostojanstven život građanima koji im želi Vlada RH jer ako ste imali priliku raditi za 4.500 kn neto bez da imate zasnovanu obitelj, kredit i plaćate podstanarstvo shvatiti ćete da će vam taj iznos biti dovoljan za preživljavanje iz mjeseca u mjesec budući da trebate platiti režije, živežne namirnice i ostale potrepštine koje zahtjevaju svakodnevne potrebe.
Pritom molite Boga da vam se nešto ne pokvari ili ne dođe do nepredvidivih troškova. Godišnje odmore možete samo zamišljati ili se prisjećati predivnih starih uspomena.
Nakon završenog pripravničkog staža imao sam priliku raditi godinu dana u struci za 3.000 kn neto plus prijevoz. Da sam morao sve troškove snositi sam ne bi mi bilo dovoljno za dostojan život jer potrebno je bilo platiti sve račune i kupiti živežne namirnice za cijeli mjesec te se odvesti do posla. Dok minimalac ne bude iznosio minimalno 4.500 kn sa kojim pojedinac može preživjeti iz mjeseca u mjesec Vlada RH nema se sa čime hvaliti jer sa promoviranim minimalcem moglo se živjeti možda 2000. godine, a ne nakon svih poskupljenja koja su uslijedila od 2000. godine do danas. U prenesenom značenju riječ je o zakašnjeloj reakciji.
U suštini povećanje minimalne plaće od 249 kn nije 10% u odnosu na povećanje ukupne plaće predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću od početka njegova mandata, a kojem će od 1. siječnja 2019. godine umjesto 18.236 kn neto primanja iznositi 22.067 kn neto jer riječ je o trećem povećanju u sklopu usvojene porezne reforme. Dok naši političari ne shvate da nije isto živjeti sa 3.000 kn i 3.000 € mjesečno neće imati predodžbu što znači dostojanstveno živjeti, a Republika Hrvatska biti će suočena sa trendom iseljavanja. Nažalost, daleko su oni od objektivnog pogleda na život s kojim se suočavaju njihovi sugrađani svakodnevno.
Ako zanemarimo mjeru koja i dalje neće mnogima omogućiti dostojanstven život u Republici Hrvatskoj, a vratimo se u blisku prošlost tijekom mjeseca studenog dolazimo do spoznaje da će studeni biti upamćen po tome kako je uoči 27. obljetnice pada Vukovara po povratku iz Beograda uhićen bivši MUP-ov istražitelj za Ovčaru i predsjednik Nacionalnog sindikata policije Nikola Kajkić zajedno sa predsjednicom Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Zoricom Gregorić. Da se bilo gdje u svijetu dogodio napad na državnog službenika neovisno što je suspendiran uvjeren sam da bi čelnici te države promtno reagirali, a ovako smo imali priliku čuti da je bivši MUP-ov istražitelj za Ovčaru bio skinut do gola i prošao torturu nakon koje je potražio liječničku pomoć te se osjećao poniženim. Pitanje je jel bi se uopće vratio živ u Hrvatsku da je otputovao sam u Srbiju, a ne u društvu Zorice Gregorić.
Drugim riječima izvršen je bio napad institucije Srbije na institucije Republike Hrvatske jer Nikola Kajkić još je uvijek državni službenik. Ono što se može zaključiti nakon torture nad Nikolom Kajkićem je da je pogodio u srž što je istaknuo i on sam, a uzmemo li u obzir obećanje Paulu i majci Jean-Michela Nicoliera koje je Nikola Kajkić obećao ispuniti nakon što mu je mjesto grobnice pokazao čovjek koji je zakopavao tijela 14 ljudi ostaje nam samo za vidjeti hoće li to učiniti državne institucije pod pritiskom vukovarskog gradonačelnika ili će Ivan Penava biti primoran osnovati gradsko povjerenstvo za suočavanje s istinom. S obzirom na (ne)zainteresiranost državnih institucija tijekom svih ovih godina, a i radi nacionalne koalicije sa Pupovčevim SDSS-om za pretpostaviti je da će završni epilog morati zaključiti Penava - Kajkić koji za razliku od vladajuće elite žive sa problemom Vukovaraca svakodnevno te se sa njime ustaju i idu spavati.
Nadalje, nekoliko dana nakon obilježavanja pada Vukovara uredniku Bujice Velimiru Bujanecu ukinuta je viza za Australiju i time mu je spriječeno da nazoči australskoj premijeri novog filma Jakova Sedlara “Hrvati i Australija” kao i Jakovu Sedlaru na dan putovanja. Iako je Velimiru Bujanecu australska viza odobrena 26. listopada 2018. godine, a Jakov Sedlar imao je vizu na pet godina do trenutka poništenja na dan putovanja postavlja se pitanje što su dugoročno dobile određene strukture koje su se odlučile prijaviti Velimira Bujaneca i Jakova Sedlara?
Uostalom, postignut je kontra efekt jer kao što smo mogli vidjeti Velimir Bujanec dobio je posebnu Zahvalnicu od australskih Hrvata za učinkovit i predan rad i nemjerljivo zalaganje u prenošenju istine i pravde za Hrvatsku i Hrvate te postao nacionalni heroj u očima australskih Hrvata, a premijera filma Jakova Sedlara održava se neovisno što njih dvojica nisu prisutna. Ovaj čin pandan mi je napadima koji se koriste za rušenje portala ili vas se blokira putem Facebooka, a vama čitanost permanentno raste iz članka u članak. Stoga, očekujem nove napade kada nezadovoljnici istine koja izlazi na vidjelo u naslovu pročitaju prezimena Kajkića, Bujaneca i Karamarka bez da uopće pročitaju članak kao kada se to čini nakon mojih objavljenih članaka o Tomislavu Karamarku.
Velimir Bujanec ne samo da je trebao dobiti posebnu Zahvalnicu od australskih Hrvata, već mu je Zahvalnicu trebao uručiti i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković jer je urednik Bujice razotkrio put kojim je aktualni predsjednik Vlade RH evaluirao od populiste koji je podržavao rad Ivana Penave i hvalio Domoljubnu koaliciju pod vodstvom Tomislava Karamarka uoči izbora za EU parlament, kao i sam rad bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da bi zatim istu tu Domoljubnu koaliciju prilikom preuzimanja HDZ-a razvrnuo i koalirao sa Pupovčevim SDSS-om i Vrdoljakovim HNS-om sa kojim se izrugivao u emisiji Bujice.
I na kraju slijedi crem de la crem jer “Tomislav Karamarko je kriv za sve”.
Portal Telegram prenio je kumrovečki pamflet srpske, židovske, romske nacionalne manjine i takozvanih antifašista, čiji jedan podnaslov glasi "Karamarko je za sve kriv". Tu tezu isti su dan u saborskoj raspravi kao papagaji ponovili Peđa Grbin i Saša Đujić obrazlažući kako je Karamarkovom pojavom na političkoj sceni otpočela ustašizacija Hrvatske. Tim pamfletima pridružile su se i velikosrpske Novosti s jedne strane fabricirajući ustaštvo u Hrvatskoj, a s druge veličajući komunistički, diktatorski režim bivše Jugoslavije.
Kada vas i dalje prozivaju Peđa Grbin i Saša Đujić kao i Pupovčeve Novosti kojima je Tomislav Karamarko kriv za sve neovisno što se nalazi u političkoj izolaciji tada dolazimo do zaključka da je bivši lider HDZ-a izvrsno detektirao razloge za što je sve kriv, a što ćemo prenijeti u cijelosti:
'Kriv sam što sam se rodio i što mi je otac Martin živi svjedok Križnog puta, živi svjedok tabuiziranoga genocida nad hrvatskim narodom nakon završetka Drugog svjetskog rata?
Kriv sam što sam kao ministar unutarnjih poslova otpočeo lustraciju uhićenjem Josipa Boljkovca, utemeljeno osumnjičenog za zločine nad hrvatskim civilima nakon završetka Drugog svjetskog rata?
Kriv sam jer me je nakon toga general Blagoje Grahovac, glasnogovornik Stjepana Mesića i Budimira Lončara u institutu IFIMES, proglasio državnim neprijateljem broj 1 te me urotnički obilježio kao metu koju treba eliminirati iz političkog života Hrvatske?
Kriv sam što sam kao čelnik HDZ-a i Domoljubne koalicije pet puta zaredom pobijedio na svim izborima porazivši one koju su Hrvatsku podijelili na "mi i oni"?
Kriv sam što je Kolinda Grabar Kitarović pobijedila Ivu Josipovića, osvojila Pantovčak i usudila se s Pantovčaka ukloniti bistu J. B. Tita?
Kriv sam što je s najljepšeg trga u Zagrebu uklonjen diktator Tito?
Kriv sam što sam tijekom cijele svoje političke karijere gradio strateške prijateljske odnose s Izraelom, a to strateško prijateljstvo s Izraelom činjenica je i danas? Moja snažna osuda Holokausta i iskrena empatija prema Židovskom narodu zasigurno učvršćuju to prijateljstvo Hrvatske sa službenim Izraelom.
Kriv sam što sam izjavio da antifašist može biti samo onaj koji osuđuje svaki oblik totalitarizma bilo da se radi o fašizmu ili komunizmu?
Kriv sam što sam ukazivao na pogubnost nekontroliranog uvoza na uštrb domaće proizvodnje i što se nakon mog odlaska iz politike i nakon donošenja zakona Lex Agrokor povećao uvoz poljoprivrednih proizvoda barem za 20%?
Kriv sam što smo izgubili arbitražu INA-MOL, što ćemo vjerojatno izgubiti i drugu čime će Hrvatski državni proračun biti oštećen za nekoliko milijardi kuna?
Kriv sam što je nakon moje političke eliminacije iz Hrvatske iselilo 200.000 sposobnih Hrvatica i Hrvata?
Kriv sam što nisam bio u koaliciji s Pupovcem i pročetničkim SDSS-om!? Kriv sam što Pupovčeve velikosrpske Novosti na posljednjoj naslovnici veličaju Jugoslaviju? Kriv sam što su te novine financirane novcem hrvatskih poreznih obveznika?
Ipak, čini se da sam ja za sve kriv samo zato što se određeni gremiji boje moga aktivnog uključivanja u politiku nakon više od dvije godine političke izolacije. Ako je tome tako, mogu im samo poručiti: "Dobar je strah od Boga dan"!'
Međutim, još bi se samo referirao na Tomislava Karamarka kako će im isti biti kriv kada odluči osloboditi HDZ od okova Pupovčevog SDSS-a i bivših predstavnika Kukuriku koalicije koji su zajedno sa Zoranom Milanovićem rušili pobjednički HDZ sve do trenutka unaprijed programiranog preuzimanja istog od strane Andreja Plenkovića. Dakle, Tomislav Karamarko biti će im kriv nakon što ih odluči pobijediti šesti put u nizu na izborima.
Da je tome tako potvrđuju i zbivanja koja su se događala oko Kajkića, Bujaneca i Karamarka jer kada promislimo zdravom logikom sve to dolazi iz istog političkog miljea, ali dok je iskrenih hrvatskih domoljuba poput njih za Hrvatsku još uvijek postoji nada kao što sam istaknuo u samom naslovu. Objektivno gledano tko bi još mogao prolaziti kroz torture koje prolazi Nikola Kajkić jer je pogledao istini u oči, tko bi još mogao promovirati istinu koju promovira Velimir Bujanec putem Bujice ili tko bi još mogao primati sve udarce umjesto svih vas kao što to čini Tomislav Karamarko iz ljubavi prema jedinoj nam domovini, a da pritom ne riskiraju vlastitu egzistenciju i život. Stoga, nitko ne ljubi domovinu jer je velika, već što je njegova.
Sanjin Baković dipl.ing.
