Sanjin Baković: Neutemeljeni političko - medijski pritisci na Hasanbegoviću i Zekanoviću
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 23 Veljača 2019 12:57
Ako napravimo kratki rezime u slučaju INA-e dolazimo do zaključka da problem oko INA-e nije započeo sa Zlatkom Hasanbegovićem i Hrvojem Zekanovićem, a niti je sa njima završio kao što im mainstream mediji nastoje imputirati krivnju prilikom izglasavanja izmjene Zakona o privatizaciji INA-e u Hrvatskom saboru.
Naime, ako se vratimo u vrijeme bivše države problem oko INA-e traje još iz vremena atentata na Stjepana Đurekovića, a za što su na kraju odgovarali doživotnim zatvorom ispred Visokog zemaljskog suda u Munchenu Josip Perković i Zdravko Mustač tijekom 2016. godine. Stoga, riječi Zlatka Hasanbegovića da je riječ o tvrtki udbaške duboke države svakako imaju težinu iako su u dijelu mainstream medija dočekane sa podsmjehom.
Kronološki gledano kada je riječ o prodaji INA-e prodaja je započeta u srpnju 2003. godine u vrijeme koalicijske Vlade Ivice Račana koja je mađarskom MOL-u prodala 25% plus jednu dionicu INA-e za 505 milijuna dolara. U mandatu Ive Sanadera omogućena je prodaja još 17% dionica što je na kraju kupio MOL te prenošenje 7% dionica radnicima INA-e i Fondu branitelja. U tom trenutku država je ostala na 44.8% dionica INA-e. Nadalje, u vrijeme Vlade Jadranke Kosor odlukom Fonda za branitelje na čijem je čelu bila bivša premijerka prodano je 7% dionica što je dovelo MOL u poziciju da posjeduju 49.1% u odnosu na 44.8% dionica INA-e. Privatni i institucionalni investitori sadrže 6.1%.
Priča oko INA-e tu ne prestaje u političkom smislu jer pod pritiskom MOST-a u 2016. godini srušena je koalicijska Vlada HDZ-a i MOST-a. Božo Petrov uvjeravao nas je da dobro stojimo u arbitraži i pritom isticao da Tomislav Karamarko radi za mađarske interese. Tomislavu Karamarku dosuđen je “potencijalni” sukob interesa koji nije nikada dokazan od strane Povjerenstva čija je bivša čelnica Dalija Orešković i sama priznala da se Tomislavu Karamarku trebaju svi ispričati nakon odluke Povjerenstva zbog afere Borg. Dokazano je samo da je Hrvatska izgubila arbitražu i uplatila Mađarima 114 milijuna eura radi izgubljenog spora, a na što nas je svojevremeno upozoravao Karamarko.
Drugim riječima imali smo MOST koji je omogućio dolazak Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i naposljetku na mjesto predsjednika Vlade RH što u pogledu Tomislava Karamarka nije bio slučaj, jer iako je dobio parlamentarne izbore MOST je inzistirao na nestranačkom predsjedniku Vlade RH. Andrej Plenković iskoristio je oporbenu hajku putem mainstream medija i izvršio unutarstranački puč. Danas isti taj MOST pušta u Hrvatskom saboru “Ustani bane Jelačiću” i pobjegne iz Hrvatskog sabora prilikom usvajanja izmjene Zakona o privatizaciji zajedno sa SDP-om koji je započeo prodaju INA-e.
Na kraju imamo da svi zajedno optužuju Zlatka Hasanbegovića i Hrvoja Zekanovića kako su krivi za izglasavanje izmjene Zakona o privatizaciji INA-e, a jedini su glasali protiv. U toj medijsko političkoj konstrukciji izvršena je sinkronizirana hajka putem mainstream medija kao da na idućem zasjedanju ne bi bila sabrana vladajuća većina. Uostalom, kada su već htjeli spriječiti izglasavanje izmjene Zakona o privatizaciji INA-e zašto onda nisu glasali PROTIV, jer tek tada bi Plenkovićevom HDZ-u pokazali da je izgubio natpolovičnu saborsku većinu.
Matematika je s znanstveno istraživačkog aspekta egzaktna znanost, ali u ovom slučaju dostupna je i široj masi, jer nije teško zbrojiti dva glasa protiv više sedamdeset i pet koji su napustili sabornicu te dobiti nadpolovičnu većinu.
Bježanjem od problema problem se nikada nije riješio, već se zamjenom teze izvršio napad na osobe koje nisu sudjelovale niti u jednom procesu oko prodaje INA-e ili rušenja Vlade RH radi INA-e nakon čega je pala bivša Karamarkova Vlada.
Nakon kratke kronologije izglasavanja izmjene Zakona o privatizacije INA-e imamo SDP koji je pobjegao iz Hrvatskog sabora i apostrofirao da je INA prepuštena Mađarima, a imali su priliku to spriječiti zajedno sa bivšim SDP-ovcima koji drže saborsku većinu HDZ-u. Toliko o socijalnoj osjetljivosti partije koja je započela prodaju INA-e zajedno sa HNS-om 2003. godine. Na istu stranu svrstao se i Živi zid koji je još uvijek kolektivno omamljen pretjeranom Pernarovom dozom vitamina C pa u nedostatku svježeg zraka ne prepoznaju ključan trenutak o sprječavanju daljnjih izmjena Zakona o privatizaciji INA-e. Neupućeni bi pomislili da je riječ o novom valu epidemije koja je zahvatila saborske zastupnike, jer kojom brzinom su napuštali sabornicu običan puk pomislio bi da su imali zakazan termin kod samoprozvanog doktora Pernara.
Zatim imamo Amsterdamsku koaliciju koja će poslužiti na nadolazećim europskim izborima kao smokvin list za odbačene SDP-ove glasove jer više se ne zna tko od SDP-ovaca čini saborsku većinu, a tko opoziciju te na kraju MOST-ovce koji su cijeli performans za javnost o mađaronima začinili pod krinkom stanovitog Mire Bulja uz pjesmu “Ustani bane Jelačiću” kao u vrijeme Karamarka umjesto da se bore za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Stigne li na naplatu Republici Hrvatskoj 6.5 milijardi kuna za spor koji se vodio u Washingtonu ispasti će da nema većih mađarona od MOST-ovaca.
Način na koji oporbeni saborski zastupnici nisu spriječili izmjenu Zakona o privatizaciji INA-e pandan je Bernardićevom pogledu na visoku politiku koja se svela na komentiranje Kolindinog privatnog pregleda, a pritom zaboravlja da je Ivo Josipović operirao oko izvan Republike Hrvatske. Da je cijela hajka bila neutemeljena prema Zlatku Hasanbegoviću i Hrvoju Zekanoviću potvrdio je i HDZ-ov Branko Bačić koji je napomenuo da su se u saborskim klupama nalazili Darinko Kosor i Goran Dodik u trenutku glasanja, a čiji glasovi nisu bili evidentirani nakon malog kašnjenja prilikom glasovanja. U suštini na djelu je licemjerje hrvatske političke elite.
Sanjin Baković dipl.ing.
