Sanjin Baković: Razumije li Bruna Esih visoku državničku politiku?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 06 Ožujak 2019 12:12
Bojim se da će u budućnosti nastupi Brune Esih na način da ne želi ujedinjenje desnice odbijati glasove od samih Neovisnih za Hrvatsku, a do tog trenutka kao stranka stekli su simpatije mnogih birača na desnom spektru. Državnik ili onaj tko se smatra državnikom mora biti spreman prepoznati trenutak ujedinjenja
Iako su svi akteri na desnom političkom spektru nastojali elaborirati i istaknuti prednosti i nedostatke zašto je potrebno ujedinjenje desnice uoči EU izbora, a povodom toga Velimir Bujanec koji se zalaže za ujedinjenje desnice održao je cijeli termin Bujice kako bi objedinio mišljenja političkih analitičara i komentatora poput Tihomira Dujmovića, Ivice Marijačića, Kazimira Mikašeka, Marka Ljubića i Pere Kovačevića izgleda da se to ipak neće dogoditi.
Uostalom, i ja sam analitički napisao i argumentirao članak na tom tragu te apostrofirao na kraju da se Neovisni za Hrvatsku trebaju priključiti Hrvatskim suverenistima, kao i desnica ujediniti. Za doći do tog zaključka potrebno je biti prosječno inteligentan i razumjeti politiku.
Umjesto ujedinjenja desnice dobili smo razjedinjenost na desnom političkom spektru jer stječe se dojam kako svatko od lidera desnih političkih platformi smatra da su oni državotvorna stranka ili suverenistička opcija i radi vlastitog ega ne žele prvi pristupiti jedni drugima. Ostati ću pristojan pa ću se ovdje zaustaviti. Primjera radi imali smo da su utjecajni HSP-ovci poput Marušića upirali prstom putem FB-a u Hasanbegovića i Zekanovića iako su i sami svjesni da problem INA-e nije započeo s njima, a niti će završiti.
U Neovisnima za Hrvatsku prokazuju Hrvoja Zekanovića koji je podržavao koalicijsku Vladu HDZ-a, HNS-a, SDSS-a i bivših SDP-ovih otpadnika do Istanbulske konvencije. Pritom zaboravljaju da su i oni sami svojevremeno kao dio HDZ-ove većine spasili Vladu Andreja Plenkovića u trenucima kada su Esih i Hasanbegović glasali za ostanak ministra Zdravka Marića u Vladi RH , a Glasnović napustio sabornicu pri rezultatu 75:75. Koji je stvarni razlog tog čina nikada nismo doznali. Nadalje, upiru prstom u Ružu Tomašić koja je podržala Sandru Švaljek na lokalnim izborima kao da oni poslije nisu ušli u političku suradnju sa Plenkovićevim lokalnim HDZ-om koji je ustrojio Milijan Brkić i koalicijskim partnerom vladajuće većine Milanom Bandićem. Kada su toliko Neovisni što im je trebala politička suradnja sa Plenkovićevim HDZ-om i aktualnim gradonačelnikom Milanom Bandićem?
Dakle, sva ta prozivanja i upiranja prstom su nevjerodostojna budući da je svatko od njih u bliskoj prošlosti pogriješio i nije znao prepoznati trenutak rušenja Andreja Plenkovića, a sada se svi bore protiv njega. No, ako se vodimo logikom da svi u životu griješimo ne treba nikoga osuđivati, već se iz dosadašnjih grešaka treba izvući pouka.
Stoga, nepojmljivo mi je da nakon emisije Bujica i svih analitičkih tekstova posvećenih ujedinjenju desnice Bruna Esih izlazi s tezom mi smo za suradnju, ali idemo samostalno na izbore, a ujedno ističe kombinatoriku iz sjene.
Ako promatramo odbijanje ujedinjenja s aspekta gledanosti i čitanosti političkih analitičara i voditelja emisije Bujica, a koje prati i do nekoliko stotina tisuća čitatelja odnosno gledatelja Bruna Esih mora biti svjesna da je to alat u rukama kojim se može usmjeriti određena kritična masa za izbore. Pa ne ruše nam portale i blokiraju FB jer pišemo sumanuto ili cenzuriraju Bujicu jer iznosi laži.
Nije mi jasna tolika isključivost jer da se Andrej Plenković vodio logikom da na listu neće stavljati nezavisne zastupnike zbog mogućnosti prestanka suradnje do kraja mandata radi razmimoilaženja stavova onda Bruna Esih nikada ne bi dobila priliku ući u Hrvatski sabor sa liste HDZ-a što se moglo najbolje vidjeti prilikom prvog pokušaja Zlatka Hasanbegovića na parlamentarnim izborima 2015. godine kojeg je javnost prepoznala tek nakon što je imenovan ministrom kulture u vrijeme Karamarkove Vlade jer se istaknuo vlastitim potezima i intelektualnom nadmoći.
Biti spreman na suradnju, ali ne i na koaliciju ispada da je na djelu bojaznost od gubitka vlastitog mandata zbog mogućnosti preferencijalnih glasova. Ponovno ću ponoviti istu tezu i istaknuti da je Tomislav Karamarko bio spreman prepustiti mjesto predsjednika Vlade RH radi ucjena MOST-a kako bi nakon Ive Josipovića u političku ropotarnicu poslao i Zorana Milanovića, a vi niste spremni žrtvovati potencijalno jedno mjesto u EU parlamentu kako bi skinuli Andreja Plenkovića s trona u kojeg upirete prstom. Karijera u EU odnosno jedan glas u EU parlamentu znači koliko i glas Andreja Plenkovića na desnom spektru u Republici Hrvatskoj ako ne gledamo vlastitu zaradu odnosno profit.
Da kombinatorika nije bitna ne bi Vladimir Šeks sjedio na balkonu u Hrvatskom saboru i gestikulirao rukama kada se izglasavalo nepovjerenje ministru Zdravku Mariću pri rezultatu 75:75, a nitko iz kasnije Neovisnih za Hrvatsku nije se usudio srušiti Andreja Plenkovića. To je ujedno bila i jedina ozbiljna prilika. Sve ostale su tzv. metode pokušaja bez stvorenih preduvjeta. Iduća prilika su vam izbori za EU parlament ukoliko nastupite jedinstveni. Također, niti bi Kolinda Grabar Kitarović postala predsjednica RH da Tomislav Karamarko nije okupio Domoljubnu koaliciju jer bi došlo do disperzije glasova.
Drugim riječima još uvijek ne mogu vjerovati da ne prepoznajete trenutak u kojem je potrebno zajedništvo, već naglašavate da nećete biti batina za rušenje Andreja Plenkovića. Ako razmišljamo objektivno morate biti svjesni da ste nastali upravo kao protestni glasovi radi nezadovoljstva skretanja HDZ-a u lijevo. Vaša izjava o batini može se shvatiti dvojako odnosno da ste ubiti Plenkovićev zec u šeširu u što ne želim vjerovati niti sam ili se može postaviti pitanje zašto predstavnici hrvatskih državotvornih stranaka i tzv. suverenisti ne žele ujedinjenje na desnom političkom spektru, a svi upiru u rad Plenkovićeve Vlade i ukazuju na neprirodnu koaliciju?
Bojim se da će u budućnosti nastupi Brune Esih na način da ne želi ujedinjenje desnice odbijati glasove od samih Neovisnih za Hrvatsku, a do tog trenutka kao stranka stekli su simpatije mnogih birača na desnom spektru. Državnik ili onaj tko se smatra državnikom mora biti spreman prepoznati trenutak ujedinjenja, a ne prepoznate li to do kraja kampanje djelovati ćete poput uvrijeđene nevjeste koja je progledala kada se Pupovcu priključio Vrdoljakov HNS, ali dok je uz Pupovca bio MOST brifiranog Petrova tada koalicija s Pupovcem nije predstavljala problem za suradnju u okviru rada Plenkovićevog HDZ-a. Ako se vratimo u povijest shvatiti ćemo da je i dr. Franjo Tuđman prepoznao trenutak ujedinjenja svih državotvornih političkih opcija.
Na karti Europe ujedinjuju se suverenističke opcije iz Mađarske, Poljske, Češke, Slovačke, Italije, Austrije, Slovenije, Francuske i Njemačke, a svi vi zajedno niste spremni ujediniti 200.000 glasova koje politički analitičari i komentatori predviđaju da možete osvojiti zajedničkim izlaskom na nadolazećim EU izborima. Jednom riječju luda kuća u kojoj se svi vide kao lideri, a očigledno nisu svjesni da je povijesna prilika globalizam zamijeniti suverenizmom. U suštini kontekst je puno širi nego li to izgleda odokativno jer preuzimanjem HDZ-a od strane domoljubnog lidera kada se za to steknu uvjeti stvorili bi se preduvjeti za jakog koalicijskog partnera na desnom političkom spektru. Jesu li pojedinci svjesni alarmantnosti situacje bliska budućnost će pokazati jer u politici se ništa ne događa slučajno.
Na kraju ne zaboravite da ste kao stranka Neovisni za Hrvatsku renome stekli na vjerodostojnom političkom radu Zlatka Hasanbegovića u bivšoj Vladi Tomislava Karamarka kao i zahvaljujući njegovoj intelektualnoj i retoričkoj nadmoći u Hrvatskom saboru uz procese koji su započeti u vrijeme Karamarkove vladavine u pogledu Josipa Broza Tita. Povijesni i politički procesi započeti su izbacivanjem biste sa Pantovčaka, a nastavili su se preimenovanjem trga u Zagrebu.
Preferencijalni glas mene i mojeg oca dobiti ćete zahvaljujući karizmi odnosno intelektualnoj i retoričkoj nadmoći te superiornosti dr.sc. Zlatka Hasanbegovića. Ipak je on ostavština Tomislava Karamarka u političkom smislu, a imali smo priliku svojim očima uvjeriti se u Karamarkovu žrtvu za domovinu čija je ideja na kraju bila izdana od najbližih suradnika s obzirom da su njegovim sinergijskim rušenjem na vlast doveli Andreja Plenkovića, a zatim uspostavili “Veliku koaliciju”.
Sanjin Baković dipl.ing.
