Sanjin Baković: Kada ne mogu prihvatiti Karamarkov uspjeh imputiraju mu da je udbaš, ruski ili Mesićev igrač
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 28 Kolovoz 2017 16:56
Tomislav Karamarko s razlogom je trn u oku mnogim mentalnim komunistima kao i onima koji su se ogriješili od zakon još iz vremena Domovinskog rata kada su mnogi ginuli na ratištima da bi pojedinci u vrijeme privatizacijskih pljački mogli obogatiti se, a za obračun s njime koriste sinkroniziranu hajku mainstream medija gdje je angažiran čitav niz plaćenih novinarčića koji moraju opravdati dobiveni honorar kako bi oravdali politikantstvo koje se provodi nad bivšim liderom HDZ-a.
Razlikuje li vam se tretman u mainstream medijima prema Tomislavu Karamarku u odnosu na Donalda Trumpa?
Stoga nas ne čudi kada se na spomen lustracije ili najave borbe s korupcijom i organiziranim gospodarskim kriminalom na stražnje noge uzdigne cijela komunistička nomenklatura rasprostranjena po svim političkim opcijama i krene se s imputiranjem kako je Tomislav Karamarko udbaš, ruski ili Mesićev igrač.
S obzirom na potporu Trumpove administracije Tomislavu Karamarku u liku i dijelu James J. Carafana, a ne zaboravimo da se Stjepan Mesić pokušavao sam nuditi za savjetovanje Donaldu Trumpu kada je pokušao razjasniti da je prolazio isti tretman u medijima teza je srušena prije nego li je uspostavljena na nezdrave temelje.
U cijelom tom nizu imputiranih pogrbnih termina zaboravlja se istaknuti da je sve počelo 1994., kada je u jeku rata i privatizacijske pljačke protiv tada nedodirljivog Kutle kaznenu prijavu podignuo Tomislav Karamarko, tada šef zagrebačke policije. Slučaj se otezao godinama, čak toliko da je prije Gradski podrum otišao u stečaj. Da jedan slučaj traje 15 godina ne smatra se normalnim. Uz Gradski podrum za koji je Miroslav Kutle 2009. godine u lipnju dobio pravomoćnu presudu na 2 godine i 8 mjeseci zatvora radi nezakonite privatizacije Tomislav Karamarko zaustavio je organizirani kriminal i korupciju u slučaju Croatia - busa, Astru itd. Dva puta je bio kod Franje Tuđmana na razgovoru, a jednom kasno navečer i u kući prvog hrvatskog predsjednika. Franjo Tuđman podupirao ga je u borbi protiv mutne privatizacije, a to potvrđuje i činjenica da je u MUP-u ostao sve do 1998. godine. Naime, 1996. godine postaje doministar za pravne poslove i kadrove.
Tomislav Karamarko steknuo je i moralnu satisfakciju u pogledu pokrenutih nezakonitih privatizacijskih pljački, ali ne treba zaboraviti da ga je na kraju upravo Pašalićeva infrastruktura došla glave kod Franje Tuđmana s obzirom da je u sklopu nezakonitih privatizacijskih pljački dirnuo u hercegovački lobi (Ivić Pašalić, Miroslav Kutle, Božo Prka…), no neovisno o svemu nije se sukobljavao sa Franjom Tuđmanom.
Iako je na kraju Ivić Pašalić postao gromobran za hercegovački lobi i sam pokojni predsjednik Franjo Tuđman istaknuo je kako mu je zapravo Ivića Pašalića preporučio Josip Manolić budući da ga on nikada prije nije vidio kao što niti nije znao da li je rođen u Zagrebu, već su mu ga preporučili kao zagrebačko - zagorski kadar.
Ako povučemo paralelu s tezom kako je upravo Josip Manolić koji je Franji Tuđmanu preporučio Ivića Pašalića putem Nacionala optuživao Tomislava Karamarka da je radio za Udbu što je demanitirala SOA u sklopu privatnog suđenja na relaciji Karamarko - Manolić, a zatim se nadovezao Pašalićev kadar Mario Kapulica koji je prikupljao potpise u ime Zajednice utemeljitelja HDZ-a kako bi Tomislav Karamarko odstupio s mjesta predsjednika HDZ-a, koji je kasnije nagrađen mjestom savjetnika predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, te postao predsjednikom Zajednice utemeljitelja HDZ-a jasno nam je od kuda vjetar puše.
Naime, riječ o konsenzusu komunističko interesne grupacije pa nas ne čudi što su se u rušenju Tomislava Karamarka na istoj strani našli Josip Manolić koji hvali Plenkovićevu vladu, Ivić Pašalić koji svoje kadrove infiltrira u tijela stranke kao i u Ured predsjednika Vlade RH, bivši član Saveza Komunista Vladimir Šeks, a danas savjetnik predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića, te Milijan Brkić koji se odlučio sklopiti pakt sa Andrejom Plenkovićem nakon što mu je 2013. godine ustanovljen nesrazmjer imovine, a Zoran Milanović je koristio represivni aparat u svrhu političkih obračuna.
Valjda vam je sada još jasnije kako i na koji način je sklopljen pakt za rušenje Tomislava Karamarka budući da svi spomenuti imaju vlastite ličinke raspostranjene po lokalnim županijskim organizacijama koje su bile spremne izglasati (ne)povjerenje Tomislavu Karamarku.
Također, možete zaključiti kako Tomislav Karamarko stradava od istih kadrova po drugi puta u svojoj političkoj karijeri zahvaljujući ponajviše svom bivšem prijatelju Milijanu Brkiću koji se odlučio na izdajnički potez kao i Tomislav Čuljak koji je bio zadužen za pregovore u preslagivanju iako su i sami bili kotačići pobjedničkog HDZ-a dok su pojedinci poput Vladimira Šeksa kroz Jadranku Kosor i Martinu Dalić ili Ivića Pašalića kroz Milana Kujundžića i Dragu Prgometa koje je javno podržao na unutarstarančkim izborima u srazu sa Karamarkom permanentno rušili Karamarkov HDZ, te preko povratnika Maria Kapulice koji je pozvao u sinkroniziranoj hajci Tomislava Karamarka da odstupi, a da ne govorimo o ulozi Josipa Manolića i Stjepana Mesića koji su permanento zagađivali medijski prostor.
Iako sinkronizirano vole isticati bivši udbaši da je Tomislav Karamarko radio za Udbu što je notorna glupost budući da je njegov prvi posao bio u Državnom arhivu gdje su mu pri zapošljavanju 1989. pomogla dva dobra svećenika, a niti je bio član Saveza Komunista, dok mu je otac preživio Križni put, te su mu putovnicu oduzele Jugoslavenske vlasti od 1982. do 1989. godine radi verbalnog delikta preko vlastitih satelita vole ga nazivati ruskim ili Mesićevim igračem.
Za njih valjda znači biti ruskim igračem jer se Tomislav Karamarko zalagao za izgradnju LNG terminal u Omišlju kako bi se spriječio monopol ruskog plina ili kako bi Hrvatska izgradnjom LNG terminala dobila jeftiniji plin koji nije ruski, kako bi opskrbljivala države članice EU-a, a u konačnici dobila i mornarsku flotu. Također, ruskim igračem znači biti kada vam Trumpova administracija pruži potporu u Republici Hrvatskoj putem James J. Carafana što na našim prostorima nije još uspjelo niti Kolindi Grabar Kitarović ili Andreju Plenkoviću budući da prva dama RH živi na slavi Joe-a Bidena bivšeg Obaminog potpredsjednika SAD. Interesantno je da nitko ne ističe kako je Stjepan Mesić pomogao Kolindi Grabar Kitarović prilikom slanja za Veleposlanicu u SAD nakon stradavanja od Ive Sanadera ili kako nitko nije zamijetio kako je Stjepan Mesić istaknuo da nastavlja dosadašnju politiku hrvatskih predsjednika, ali lov na vještice prema Tomislavu Karamarku traje i danas.
Zamjenom teze i manipulacijom javnog mnijenja javnosti se i dan danas pokušava nametnuti kako je Tomislav Karamarko bio kadar Stjepana Mesića, a pritom se zaboravlja postaviti pitanje jesu li Stjepan Mesić i Josip Manolić bili suradnici Franje Tuđmana? Jesu li bili njegov kadar budući da je s njima surađivao? Jel ih Tomislav Karamarko postavio za predsjednike Vlade RH ili predsjednike Hrvatskog sabora? Te se dvije stvari moraju promatrati u jednakom kontekstu, jer su bila ista vremena i iste okolnosti koje su tražile suradnju sa neprijateljem, iz dobro znanih razloga.
Pa nije Tomislav Karamarko imao snage postavljati bivši partizanski, udbaški i partijski kadar oko bivšeg predsjednika Franje Tuđmana netom nakon završenog studija, a priključio se osnivanju HDZ-a ili kada mu se nameću svakakve konstrukcije zamjenom teze kada se zaboravlja kako nikada nije bio prvi čovjek Republike Hrvatske, niti je imao ovlasti u tom smislu odlučivati. Kada je trebao postati prvim čovjekom RH uslijedila je izdaja iz vlastitih redova potpomognuta iz oporbenih redova u nikad viđenoj do sada medijskoj hajci koju je započeo Božo Petrov iako je bio dio vlasti što nas niti ne čudi s obzirom da glavni MOST-ov financijer Branko Roglić uvozi do 2 milijarde eura godišnje u RH, a Tomislav Karamarko najavio je smanjenje uvoznih kvoti kako bi oživio hrvatsko selo i poljoprivredu.
Valjda hrvatska javnost zaboravlja retoriku Stjepana Mesića iz vremena HDZ-a pod vodstvom Franje Tuđmana kada je prikupljajući čekove po Australiji pričao o pobjedničkoj vojsci iz vremena NDH ili snimke viceva o Židovima, a da ne ponavljamo što sve nije obećao kada se natjecao na predsjedničkim izborima u srazu sa Matom Granićem koji je započeo proces detuđmanizacije u HDZ-u, te liberalnim Draženom Budišom koji je kasnije koalirao sa Ivicom Račanom iako je riječ o hrvatskom proljećaru.
Na kraju smo dobili vic mahera i osvjedočenog antifašistu koji je nakon pobjede na predsjedničkim izborima 2000. godine obmanuo i prevario javnost, te promijenio ideologiju u ljevičarsku što je u konačnici i dovelo do razlaza Tomislava Karamarka sa Stjepanom Mesićem. Osim što se Stjepan Mesić uklopio u komunistički milje počeo se okruživati sa bivšim JNA oficirima, zatim se razišao sa Tomislavom Karamarkom u stavovima prilikom preimenovanja Trga hrvatskih velikana u Trg žrtava fašizma, razmimoilaženju oko Save Kovačevića i Boška Buhe, nesuglasnica u pogledu braniteljske populacije kada je pokušao zaštiti generala Damira Krstičevića, a što je isti zaboravio, vračanju korjenima bivšoj državi što je kulminiralo do te mjere da se Tomislava Karamarka optužuje da želi revidirati povijest i provesti lustraciju nakon čega je uslijedila ostavka, budući da je došlo do nepremostivih ideoloških razlika.
Nakon svih tih spoznaja iz kojih možemo izvući kontekst kako Tomislav Karamarko nije mogao gledati kako jedni ginu na ratištu, a drugi se bogate pa je podignuo prijavu protiv Miroslava Kutle u svojoj 34 godini dok se sa Franjom Tuđmanom nije nikada sukobljavao iako ga je odradila Pašalićeva ekipa, da bi ga ista ta ekipa ponovno došla glave sa infrastrukturom Vladimira Šeksa i Milijana Brkića koji je iskoristio povjerenje Tomislava Karamarka dok je bio predsjednik HDZ-a uz sinkronizirane napade Josipa Manolića i Stjepana Mesića sa kojim se razišao, a sve su to bivši Tuđmanovi suradnici, dolazimo do retoričkog pitanja zašto ti nadobudni Stierovi, Plenkovićevi i Božinovićevi asistenti u rangu Ivone Milinović ne savjetuju vlastite mentore da učine isto što je učinio Tomislav Karamarko iz ljubavi prema domovini kada se borio za Zakon u RH i previše riskirao, jer navukao je kojekakve protiv sebe pa ispitaju odakle Martini Dalić 3,5 mil.kuna za kuću u kojoj ljetuje, kako Milijan Brkić gradi "Milijanove dvore sa bazenom" u Klobuku, kako je Vladimir Šeks izgradio vikendicu sa bazenom u Petrčanima dok se gradila Dalmatina za vrijeme izvođača Osijek Koteksa Drage Tadića?
Nakon što je riješen misterij Kutle zašto ne ispita protok novaca Vanje Špiljka za gradnju Marine u Novom Vinodolskom ili kako je Emil Tedeschi došao do proizvoda Cedevite koji je uz Sumamed činio Plivu?
Također, možemo postaviti pitanje kako to da Tomislav Karamarko nema vikendicu ili kuću za ljetovanje od političarske plaće, ne gradi haciende, a bavi se politikom od 1989. godine?
Jel moguće da je upravo iz tih razloga srušen Tomislav Karamarko, a onda mu je lakše imputirati da je udbaš, ruski ili Mesićev igrač?!
Godine 1994. dok je Tomislav Karamarko stavio glavu na panj suprostavivši se privatizacijskoj pljački nije bilo niti Andreja Plenkovića koji za Predstojnika ureda zbrinjava kadar Vesne Pusić, velikog ustaše Davora Ivo Stiera koji je rušio Karamarka uz pomoć nomenklature Vladimira Šeksa ili tada maloljetne Ivone Milinović koju je stvorio Davor Božinović urgirajući kod Olega Butkovića da je pošalje u Brisel, ali zato imate za ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića kojeg hvali i sam Stjepan Mesić za razliku od Tomislava Karamarka kojeg je rušio pa umjesto da hapsite hrvatske branitelje i facebook bojnu posvetite se suštinskim pitanjima, jer od pokretanja afere “Tržnice Rijeka” koja je pokrenuta za vrijeme Tomislava Karamarka koji je obnašao dužnost ministra unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj sve stoji u tom smislu. Što čekate? Nove izbore!
Također, kada se već u riječkom HDZ-u u liku Ivone Milinović bore protiv komunista u Rijeci odnosno Vojka Obersnela bilo bi lijepo da se izbore da im djeca komunista ne vode riječki HDZ što je nastavak politike prethodnika od kojih su pojedinci imali partijske knjižice ili savjetnici premijera ne budu bivši komunisti pa bi možda bili i vjerodostojni u očima javnosti prilikom rušenja SDP-ove utvrde. Ne može se rušiti SDP-ova utvrda, a u stranačkoj infrastrukturi upravo taj milje vodi glavnu riječ, jer tada psi laju dok karavane prolaze. Da su imali namjeru srušiti komunistički bastion u Gradu Rijeci ne bi izdali pokojnog dr. Zlatka Tomašića ne pruživši mu jednoglasnu potporu ispred riječkog HDZ-a, a zatim raspustili desnu ruku od pokojnog doktora Tomašića predsjednika TO Bulevard Darinka Papića koji je pobjedio u kvartu Slavka Linića uz namjeru da ga se isključi iz HDZ-a. Ne da im nisu dali podršku, već ih nisu htjeli niti u GO HDZ Rijeka. Zaboravila je Željka Matković što to znači biti na partijskom Časnom sudu dok je podržavala Milana Kujundžića zajedno sa jezgrom koja je lobirala u Rijeci za njega, a riječ je o kadrovima Ivića Pašalića pa bi sada i ona isključivala hrvatske branitelje iz HDZ-a u sinergiji sa Olegom Butkovićem koji prima naputke na kauču bivšeg sekretara Saveza Komunista i člana predsjedništva Centralnog komiteta Marijana Kalanja.
Sanjin Baković dipl.ing.
