Sanjin Baković: Dalijino “NE” Kolindi nastavak je shizofrene situacije u RH
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 04 Listopad 2017 16:00
Ako promatramo odluke Dalije Orešković kroz Članak 5. Zakona o sprječavanju sukoba interesa koji kaže da dužnosnici moraju postupati časno, pošteno, savjesno i odgovorno čuvajući vlastitu vjerodostojnost i povjerenje građana kroz slučaj Kolinde Grabar Kitarović u odnosu na slučaj Tomislava Karamarka koji je osuđen pod presedanom javnosti dobivamo dijametralno suprotno tumačenje istog članka od strane istih članova povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa.
U slučaju Kolinde Grabar Kitarović članovi povjerenstva koje je postavio Zoran Milanović saborskom većinom zabili su glavu u pijesak ne osvrtajući se na isti članak uz pomoć kojeg su osudili Tomislava Karamarka, već pozvali su se na Ustav koji jamči diskrecijsko pravo pomilovanja.
Zamislite kada vam Ustav RH dozvoljava diskrecijsko pravo da pomilujete Danka Seitera koji je prije sedam godina osuđen u aferi Karlovačka banka radi zlouporabe položaja jer je oprostio kredit obrtu Nikole Hanželu koji je u kampanji Kolinde Grabar Kitarović uplatio najvišu pojedinačnu uplatu od 200.000 kn. Jasno nam je da je riječ o začaranom krugu, ali postavlja se retoričko pitanje je li Kolinda Grabar Kitarović postupila časno, pošteno, savjesno i odgovorno čuvajući vlastitu vjerodostojnost i povjerenje građana?
Ako ću promatrati slučaj iz ugla časnog, poštenog i savjesnog hrvatskog građanina koji drži do vjerodostojnosti predsjednice RH kojoj sam poklonio povjerenje na predsjedničkim izborima RH dva puta doći ću do zaključka da je vjerodostojnost izgubila onog trenutka kada je oslobodila dilera neovisno što je iza uslijedila ostavka Vladimira Šeksa, osim ako Kolinda Grabar Kitarović ne smatra da joj pomilovanje ide na čast, opravdava poštene namjere i čini je odgovornom s obzirom da je očuvala vlastitu vjerodostojnost i povjerenje građana. Mišljenja sam da je skrivajući se iza diskrecijskog prava pogazila sve navedeno iz članka. 5 Zakona o sprječavaju sukoba interesa budući da svatko tko drži do časti, posjeduje poštenje i ima savjest čuvao bi vlastitu vjerodostojnost kao i povjerenje koje mu je poklonjeno od strane hrvatskih građana upravo na temelju karakteristika za koje se smatra da posjeduje svaki dužnosnik koji prisegne ispred istog tog Ustava RH ispred kojeg je prisegnula i Kolinda Grabar Kitarović prilikom inauguracije.
Je li se uopće Kolinda Grabar Kitarović upitala kakvu je poruku poslala javnosti? Za pretpostaviti je da nije, jer u suprotnom bi izbjegla slučaj koji se povezuje sa direktnom uplatom u njezinoj kampanji. Ponekad pomislim da joj je najbolje da samo pjeva i lijepo se odijeva, jer greške koje ponavlja očigledno je da vide svi osim nje budući da mi ne djeluje poput osobe koja može što hoće.
Kada je riječ o drugom slučaju vezano za Kolindin rođendan koji je organizirao Zdravko Mamić, a koje je povjerenstvo o sprječavanju sukoba interesa također odbacilo, jer od MUP-a nije dobilo sve potrebne informacije o vremenu i mjestu proslave rođendana budući da se MUP pozvao na tajnost službenih podataka postavlja se pitanje što to treba biti tajno kod javne osobe koja obnaša dužnost predsjednice RH?
Zar je tajnost znati tko je i kada došao ugasiti rođendanske svjećice ili tko je organizirao rođendan, a cijeli predmet trebao bi se promatrati na način da je Kolinda Grabar Kitarović javna osoba koja obnaša dužnost predsjednice RH, a ne osoba u rangu običnog hrvatskog građana.
Indikativno je to da se u slučaju Kolinde Grabar Kitarović oporba nije dizala na stražnje noge i nije vršila presedan kao u slučaju ostavke Tomislava Karamarka, jer niti u jednom trenutku nismo vidjeli predstavnike MOST-a, SDP-a, HNS-a, SDSS-a, IDS-a kao i pojedine moraliste iz HDZ-a da su provodili medijski linč u sinergiji sa mainstream medijima u Republici Hrvatskoj u pogledu njezine ostavke. Dapače, djeluju svi kao jedno kao i kada su djelovali u rušenju Tomislava Karamarka. Kako je rekao jednom prilikom Stjepan Mesić aktualna predsjednica RH nastavila je provoditi politiku dosadašnjih predsjednika RH na Pantovčaku pa me ne čudi kako hajka nije pokrenuta u njezinom slučaju.
Za razliku od Kolinde Grabar Kitarović kojoj je sukob interesa odbačen Tomislav Karamarko osuđen je pod presedanom javnosti odlukom povjerenstva o sprječavanju sukoba interesa iako je postupao časno, pošteno, savjesno i odgovorno kada je štitio nacionalne interese Republike Hrvatske u slučaju INA - MOL. Kao jedno od kompromisnih rješenja ponudio je sporazumni izlazak iz arbitraže kako bi se spriječio gubitak iste, a čime bi se spriječilo prouzročeni gubitak milijunskog iznosa nakon gubitka arbitraže za koju nije bilo osnove da se dobije, jer obrana se temeljila na davanju mitu bivšem premijeru RH Ivi Sanaderu koju je Međunarodni sud u Ženevi odbacio budući da Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da je MOL doista podmitio Ivu Sanadera.
Naime, nije se uzelo u obzir za argument niti dokaz da onog trenutka kad je postalo izvjesno da bi Tomislav Karamarko mogao postati član Vlade, gospodina Petrovića obavijestila je Ana Karamarko da raskidaju ugovor koji je trajao od 1. veljače 2012. godine do 31. prosinca 2015. godine iz čega može shvatiti svaki prosječni građanin u Republici Hrvatskoj da je suradnja prekinuta prije ulaska u Vladu RH, kao i da prilikom sklapanja ugovora Ana i Tomislav nisu bili vjenčani supružnici.
Zašto se u slučaju sukoba interesa Tomislava Karamarka nije pričekalo završetak arbitraže kao što su se u slučaju Kolinde Grabar Kitarović članovi povjerenstva pozvali na diskrecijsko pravo, već je Tomislavu Karamarku odrubljena glava iako se uspostavilo da zastupa nacionalne interese još od trenutka kada je na njega izvršena sinergijska medijska hajka? Zašto u slučaju Karamarka nije vrijedio termin presumpcije nevinosti?
Upravo to je dokaz da je u Hrvatskoj nastupila jedna shizofrena situacija u kojoj je povjerenstvo za sukob interesa poslužilo za rušenje bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH Tomislava Karamarka budući da nitko nije uspio dokazati da je Ana Karamarko vlastitim uslugama ponuđenoj tvrtki Petrius savjetovanje radila za MOL. Na tim temeljima izgubio je presudu i HRT od Ane Karamarko kojoj su dužni isplatiti 25.000,00 kn budući da su joj povrijedili ugled, dostojanstvo i čast s objavom neistinitih informacija da je Karamarkova supružnica preko Petrovića surađivala s MOL-om, a kasnije se on kao potpredsjednik Vlade RH zalagao za prekid arbitraže.
Na kraju sada kada imamo spoznaju da novinarka HRT-a nije dokazala sudskim putem uz pomoć ugovora kojih je posjedovala između tvrtke Drimia d.o.o. i društva Petrius savjetovanje d.o.o. da je Ana Karamarko surađivala s MOL-om, a ishod Međunarodne arbitraže u Ženevi potvrdio je da je Tomislav Karamarko štitio nacionale interese Republike Hrvatske dolazimo da završnog epiloga gdje je pitanje vremena kada će biti srušena pravnim putem odluka povjerenstva o sprječavanju sukoba interesa kojom je bio srušen Tomislav Karamarko uz pomoć iskonstruirane afere “Konzultantica” za koju se čak tražio i novac kako bi se spriječilo objavljivanje ugovora uz pomoć kojih je nametnuta nepostojeća afera nakon što su metode ucjene otklonjene.
Sanjin Baković dipl.ing.
