Sanjin Baković: Plenkovićevih godinu dana obilježilo je skrivanje problema ispod tepiha
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 10 Listopad 2017 16:50
Listopad je mjesec u kojem će Vlada RH obilježiti godinu dana Plenkovićeve vladavine na Markovom trgu, jer 19. listopada 2016. godine 91 zastupnik Hrvatskog sabora izglasao je povjerenje Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima. Za pretpostaviti je da su bili uspješniji kako bi na dan obilježavanja imali Dane otvorenih vrata na Markovom trgu.
Krenulo se samouvjereno u manirima “ja sam pobijedio na izborima, ja sam mandatar i odlučujem o izboru ministara, ja sam sastavio Vladu RH, povjerenstvo je moje, a završilo je pred prvu obljetnicu Vlade RH riječima ja mogu što hoću”. Kao što vidimo ja, ja, ja pa opet ja prati nas tijekom cijelog mandata Vlade RH jedino se razlikuje to što Andrej Plenković umjesto potpore 91 saborskog zastupnika ima potporu 78 gdje ga održavaju na vlasti saborski zastupnici lijeve koalicije (HNS, SDSS i Saucha). Na žalost, ministri kada bi nešto i pokušali provesti budu poklopljeni poput resornog ministra Tomislava Tolušića jer se suprostavio trgovačkom lobiju.
Nakon ambicioznog i samouvjerenog starta na sam Božić uslijedio je prvi hladan tuš iz snježnih topova bez da se na Sljemenu pripremala staza za Snježnu kraljicu. Andrej Plenković sa svojim ministrima odlučio nam je obznaniti kako je Hrvatska izgubila Međunarodnu arbitražu u Ženevi u slučaju INA - MOL budući da se nije htjelo donijeti kompromisno rješenje o sporazumnom izlasku iz arbitraže, jer tada bi se urušili nezdravi temelji za rušenje Tomislava Karamarka prije nego li su se isti uspostavili. Do kraja godine očekuje nas završetak Međunarodne arbitraže u Washingtonu koju su Mađari podnijeli radi neizvršavanja obveza INA-e prema MOL-u, a ako uzmemo u obzir da su ti zaključci potvrđeni u Ženevi Andrej Mraz mogao bi nas zalediti i ovog Božića neovisno što nam do sada nije ponudio niti jedno konkretno rješenje nakon što je jedna od alternativi bila prodaja HEP-a radi povrata INA-e s kojom bi se krenulo u realizaciju saniranja štete nastale oko INA-e, već kako to obično biva radi se na tome, odnosno očekujemo zaključke meritornih tijela.
Drugi veliki i neriješen problem pojavio se prilikom izglasavanja Lex Agrokora u Hrvatskom saboru. Iako su ga MOST-ovi saborski zastupnici podržali na kraju su se razišli s HDZ-om jer im je premijer RH Andrej Plenković smijenio ministre u Vladi RH koji su glasali za smjenu ministra financija Zdravka Marića kojeg su optuživali da je znao za stvarno stanje u Agrokoru. Tada je došlo do pada Vlade RH, a da do novih izbora ne dođe potrudili su se dojučerašnji gorljivi protivnici HDZ-a Vrdoljakov i Pusićkin podijeljeni HNS skrivajući se iza obrazovanja uz Milorada Pupovca čija je uloga dobila na značaju izbacivanjem MOST-a iz koalicije. Neovisno što nisu više u koaliciji MOST-ovci likuju i dalje je li ministar Marić sudjelovao na sastanku s Todorićem dok Andrej Plenković objašnjava javnosti kako nije isto razgovarati i donositi odluke.
Nije li zapravo Tomislav Karamarko isto razgovarao u pogledu INA - MOL kao prvi potpredsjednik Vlade RH pa je srušen uz riječi “stranka ne smije biti taoc jedne osobe” nakon odluke Milanovićevog saborskog povjernestva neovisno što nije donesena nikakva odluka koja bi kompromitirala bivšeg prvog potpredsjednika Vlade RH i predsjednika HDZ-a. Andrej Plenković može hrvatskoj javnosti davati nedvosmislene izjave kada je riječ o ministru financija Zdravku Mariću, ali pitanje je hoće li se sa istom retorikom moći postaviti ispred Rusije s obzirom da Rusi traže isplatu od 1,1 milijardu eura od Republike Hrvatske koja je usvajanjem Lex Agrokora nacionalizirala privatnu kompaniju iako predsjednik Vlade RH nastoji otkloniti tu tezu. Njih ne zanima je li ministar financija Zdravko Marić kao izvršni direktor Agrokora za strategiju i tržište kapitala znao išta o friziranim financijskim izvještajima ili tko će ići u zatvor, već ih zanima povrat ruskog kapitala koji Agrokor ne može vratiti jer su dugovi veći od imovine bivšeg Gazdinog koncerna.
Da će se Andrej Plenković voditi dosadašnjom retorikom prema Rusiji vidjelo se prilikom davanja odgovora na povrat traženih novaca Rusima razvijajući tezu dok su Rusi kreditirali Todorića nisu pitali hrvatske građane, kao niti Vladu RH u što novce treba uložiti, a kao da je Andrej Plenković pitao hrvatske građane žele li da država ide spašavati privatni Gazdin imperij zakonom napisanim samo za Agrokor koji nije imao veze sa državnim vlasništvom, a 74% istih tih građana smatra da Vlada RH ide u krivom smjeru ili kao da Andrej Plenković pita hrvatske građane kada se ministar financija ide zadužiti gdje će kapital preusmjeriti nakon svakog novog zaduženja. Pametnom dosta!
Na međunarodnom planu Andrej Plenković sukobio se sa Rusima još prije nego li je obznanio Hrvatskoj javnosti gubitak arbitraže INA - MOL kada je zagovarao prijenos hrvatskog modela mirne reintegracije okupiranih područja u Ukrajini, a pritom istaknuo da Hrvatska ne podržava provedbu politike nepriznjavanja ilegalne aneksije Krima nakon čega je uslijedila oštra kritika Rusa kako se Hrvatska treba baviti vlastitim kroničnim problemima. Rezultat sukoba eskalirao je potraživanjem Agrokorovog duga u visini 1,1 milijarde eura od Republike Hrvatske. Uz Sloveniju kojoj Hrvatska ne misli priznati kompromitiranu arbitražnu presudu o hrvatsko - slovenskoj granici Mađarska ne želi poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvo u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) zbog odnosa prema MOL-u i njegovu šefu Zsoltu Hernadiju. Dakle, nakon međunarodnih nesuglasnica sa Rusijom, Mađarskom i Slovenijom vodećim hrvatskim diplomatima koji vode državu ne štima niti na međunarodnom planu sa Srbijom gdje se ponovno aktualiziralo pitanje Domovinskog rata, a nakon BIH-a koja se pobunila radi izgradnje Pelješkog mosta nezadovoljstvo dolazi do izražaja i kod Crne Gore po pitanju Prevlake.
Mišljenja sam kako je riječ o uzročno posljedičnoj vezi koja se afirmirala onog trenutka kada je Andrej Plenković krenuo obrazlagati Rusiji o mirnoj reintegraciji. U suštini predsjedniku Vlade RH počelo se odbijati od glavu provođenje briselske politike koja se kosi sa ruskim i američkim interesima na ovim prostorima, a procijenite sami iza kojih susjednih država stoji SAD odnosno Rusija. Također, uvjeren sam kako je briselski dečko i sam svjestan kako protiv sebe ima ozbiljne svjetske igrače koji ne kleče ispred briselskog establishmenta, jer riječ je o daleko apstraktnijoj igri od preslagivača u rangu Pupovca, Štromara i Sauche prema metodi zvanoj šeksologija. Vjerovali u to ili ne, očigledno je da su određene skupine gremija započele s djelovanjem na međunarodnom planu.
Ako promatramo mandat Andreja Plenkovića s aspekta reformi tada vidimo da su u 2017. godini reforme odbačene iako se u očima javnosti pokušava prezentirati ovu godinu godinom stabilnosti. Da je stanje stabilno ne bi bilo razloga odgoditi reformu koju je upravo Plenkovićeva vlada usvojila u prosincu 2016. godine saborskom većinom, a zatim je poslati na dodatnu analizu. Analizirati nešto što smo već usvojili dodatno je kupovanje vremena nakon bunta javnosti. Ubiti za Hrvatsku je to još jedna izgubljena godina, a dokaz tome je i obrazovna reforma kada je HDZ-u i partnerima trebalo tri mjeseca da odluče kako će Andrej Plenković dobiti svoje povjerenstvo, a HNS pokazao stvarne namjere kada je odlučio reafirmirati Jokićeve kadrove.
U vrijeme odgađanja reformi uz požar koji je harao diljem Dalmacije Plenkovićevu je vladu tresla groznica HOS-ove ploče makar u javnosti pa je Andrej Plenković s dojučerašnjim Milanovićevim koalicijskim partnerima odlučio premjestiti istu iako je legitimno postavljena i odavala je počast jedanaestorici poginulih HOS-ovaca u Domovinskom ratu koji su za dom bili spremni. Udarom na temelje Domovinskog rata Plenkovićeva vlada pokazala je da nema odlučnosti već je građanima ponudila parcijalna rješenja, a stvarna odluka državnika prepuštena je povjerenstvu za suočavanje s prošlošću koje tijekom sedam mjeseci rada nije u javnost izašlo s niti jednim prijedlogom za razliku od ministara koji su puštali probne balone unutar vlastitih resora da bi poslije bili poklopljeni od šefa Vlade RH. Modus operandi identičan je odgođenim reformama.
Ratifikacija Istambulske konvencije dovela je do podjele HDZ-ovih europarlamentaraca kada su Dubravka Šuica i Željana Zovko glasale za ratifikaciju, a Ivica Tolić bio je protiv ratifikacije za razliku od Ivane Maletić koja je ostala suzdržana. Razlog tome je termin rodne ravnopravnosti koji se nametnuo u samu konvenciju gdje se želi nametnuti koncept roda kao kulturološke, a ne biološke datosti dok se pobačaj uzima kao ljudsko pravo što je naišlo na kritike konzervativnog dijela Hrvatske. Stoga nas ne čudi da je Dubravka Šuica izjavila kako bi im bilo puno lakše da je Istambulsku konvenciju ratificirala u Hrvatskom saboru Milanovićeva vlada koju je ista potpisala 2013. godine, jer tada bi HDZ-ovci izbjegli upravo ovo što im se dogodilo u EU parlamentu kada je jedini vjerodostojan ispao Ivica Tolić koji se nije dao navući na perfidno ubacivanje novih vrijednosti skrivajući se iza zaštite prava žena.
Nametanje tezi koje se gura kroz ratifikaciju pandan mi je slučaju kada se hrvatski narod izjasnio referendumom da se brak ustavno zaštiti kao životna zajednica muškarca i žene, a Milanovićeva vlada u Hrvatskom saboru s 89 glasova za i 16 protiv usvojila je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, po kojemu će homoseksualni parovi uživati ista prava kao i bračni partneri, osim prava na posvajanje djece. Prema tome uz pomoć SDP-a Andrej Plenković moći će i dalje raditi što hoće neovisno što je ratifikacija odgođena jer postoji mogućnost da poneki HDZ-ov saborski zastupnik ne može prekršiti vlastiti svjetonazor koji pripada demokršćanstvu, ali zato će na ovom primjeru “Velika koalicija” ponovno doći do izražaja kao pri izboru ustavnih sudaca.
Na kraju dolazimo do obiteljskog zakona koji je već trebao biti implementiran budući da je u vrijeme Karamarkove vlade za vrijeme bivše resorne ministrice Bernardice Juretić nacrt obiteljskog zakona bio završen, a isti je bio prošao javnu raspravu da bi na kraju čekali više od godinu dana na prijedlog novog nacrta kao da je aktualna ministrica Nada Murganić inače posebno draga Andreju Plenkoviću preuzela nacrt od SDP-ove vlade odnosno Milanke Opačić dok je isti preuzet od Domoljubne koalicije.
Dakle, resorna ministrica Nada Murganić djelomično je izmijenila radnu skupinu koju je bivša ministrica Bernardica Juretić imenovala i dovela neke nove članove. Nadam se samo da ih nije dovela po istom principu kao kada je za šeficu kabineta postavila kćer od vlastite frizerke u Karlovcu, jer onda nas ne čudi što je došlo do traljavosti u komunikaciji s javnosti. Sporni dio zakona koji je podignuo podjele u društvu bio je definicija obitelji, a koji nije podigao prašinu u prošlosti iako se Bernardicu Juretić razvlačilo po svim medijima. Sporna će definicija biti izbačena iz nacrta, a veći dio zakona biti će preuzet od bivše Karamarkove ministrice što zapravo i nije tako loše. Jedino su hrvatski građani morali čekati više od godinu dana s obzirom da Plenkovićeva vlada nije htjela implementirati nacrt koji je prošao kroz javnu raspravu, već se okliznula na definiciji obitelji radi čega će ista biti povučena.
Nikada mi nisu bili jasni profili ljudi koji dobiju sve na gotovo i onda idu mudrovati izradom novog nacrta zakona ignorirajući ono što valja i što je prošlo raspravu, te se na kraju sami poskliznu na onom dijelu koji je bio njihova intencija. Djeluje mi kao zakašnjela reakcija nekoga tko je vodio starački dom, jer mlade osobe promtno bi reagirale i poentirale na već napisanom nacrtu zakona koji je prošao kroz javnu raspravu.
Kada sagledamo rezime s aspekta jedne kraće objektivne analize u kojoj je predočena srž problema dolazimo do zaključka kako je prva godina mandata Andreja Plenkovića odrađena traljavo gdje su se gurali suštinski problemi ispod tepiha od kojih neki tek trebaju dobiti završni epilog, a hoće li biti dovoljno obmanjivanjivati javnosti s načinom premišljanja “zar mislite da nismo ništa radili da bi rezultati turističke sezone bili ovako dobri”, jer možemo se prisjetiti ne tako davno kada je bivša Vlada RH srušena kako je bivši ministar turizma Anton Kliman imao povijesnu sezonu iza sebe ili čemo i dalje vjerovati u smanjenje broja nezaposlenosti na temelju 200.000 radno sposobnih koji su napustili RH u posljednje vrijeme odnosno rastu BDP-a od 3,2% koliko iznosi u Europi.
Na vama je da procijenite iako sam mišljenja kao i mnogi od vas da sve što se čini završava s parcijalnim rješenjima, a ako promatramo dugoročno iz konteksta možemo zaključiti kako je šteta nanesena HDZ-u koji pomalo gubi vlastiti indetitet u raljama između Milorada Pupovca i Predraga Štromara prema agendi Plana 21. Uspiju li se prodati još i izvori pitke vode strancima kao što se na jedan sofisticirani način nastoji prodati HEP šteta će biti nanesena i Republici Hrvatskoj što potvrđuje polemika u Hrvatskom saboru oko Peruči gdje ministrica Martina Dalić bijesni nekontrolirano ili putem Jane odnosno Jamnice koje se već nalaze u rukama vjerovnika. Sve u svemu nalazimo se u godini koju bi najbolje bilo zaboraviti jer su mnogi pojedinci pokazali svoje pravo lice, a što nam nosi budućnost vrijeme će pokazati kao i koliko će Plenkovićeva vlada potrajati dok skupine gremija ne odluče suprotno.
Sanjin Baković dipl.ing.
