Sanjin Baković: Srušili su Karamarka radi INA-e, a sada imaju kolektivnu sinkopu
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Listopad 2017 17:00
Jedini hrvatski političar koji je javnosti prezentirao istinu i zalagao se za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa kroz sporazumni izlazak iz arbitraže u slučaju INA - MOL bio je bivši prvi potpredsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. U tim trenucima hrvatskoj je javnosti djelovao neshvaćeno kao što u Republici Hrvatskoj izgledaju svi koji se temelje na istini.
Leđa su mu okrenuli najbliži suradnici osudivši ga pod presedanom javnosti pozvavši ga na ostavku, jer putem mainstream medija proizvedena je sinkronizirana medijska hajka hrvatskog političkog establishmenta koji je nametnuo u prvi plan aferu Konzultantica umjesto da se poentiralo na obrani hrvatskih nacionalnih interesa za koje se zalagao Tomislav Karamarko.
S obzirom na to da je jedan od temelja hrvatske arbitražne tužbe bio tvrdnja da je MOL do upravljačkih prava u INI došao korupcijom tj. isplatom mita tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu, a isto nije dokazano ispred Međunarodnog suda u Ženevi do 23. prosinca 2016. godine kada je Arbitražni sud, utemeljen prema pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo presudio u korist Mađara odnosno MOL-a, logika stvari nalagala je kako je Tomislav Karamarko bio u pravu tj. da Republika Hrvatska nije na tim temeljima mogla dobiti arbitražni postupak.
Naime, nakon Plenkovićeve najave da će se konzultirati s odvjetnicima i dogovoriti sljedeće korake glede te teme Republika Hrvatska je 1. veljače 2017. zatražila švicarski Savezni vrhovni sud da poništi arbitražnu odluku, što je u skladu s pravilima i mogućnostima propisanima švicarskim međunarodnim privatnim pravom. Vlada RH je 26. listopada od svojih pravnih zastupnika obaviještena o odluci švicarskog Saveznog vrhovnog suda od 17. listopada da se odbija zahtjev Republike Hrvatske za poništajem arbitražne odluke.
Nažalost, riječ je bilo o klasičnom podmetanju političkog establishmenta prilikom eliminacije Tomislava Karamarka pod presedanom mainstream medija skrivajući se iza afere Konzultantica sve do danas, ali nakon što je Savezni vrhovni sud odbio poništiti arbitražnu odluku hrvatska strana više nema mogućnosti dokazivati ništetnost ugovora odnosno ugovornih odredbi o upravljanju Inom jer je arbitražna odluka konačna i postaje pravomoćna.
Međutim, s obzirom da HRT-ovi novinari nisu uspjeli dokazati da je Ana Karamarko vlastitim uslugama ponuđenoj tvrtki Petrius savjetovanje radila za MOL, HRT je izgubio spor od Ane Karamarko kojoj su dužni isplatiti 25.000,00 kn budući da su joj povrijedili ugled, dostojanstvo i čast s objavom neistinitih informacija da je Karamarkova supružnica preko Petrovića surađivala s MOL-om, a kasnije se on kao potpredsjednik Vlade RH zalagao za prekid arbitraže.
S jedne strane imamo dokaz da Ana Karamarko nije surađivala s MOL-om argumentiran sudskim putem što bi u prenesenom značenju glasilo da Tomislav Karamarko nije bio u sukobu interesa kao što mu se imputiralo pod presedanom Milanovićevog saborskog povjerenstva, kao i da je ispravno postupio kada se zalagao za sporazumni raskid arbitraže kako bi zaštitio nacionalne interese, a pritom izbjegao gubitak arbitraže.
Kada smo već kod Milanovićevog saborskog povjerenstva postavlja se pitanje kako to da je Međunarodni sud u Ženevi riješio arbitražni postupak u pogledu INA - MOL, a do kraja godine očekuje se i kraj arbitražnog spora u Washingtonu dok Dalija Orešković nije još uspjela referirati se na potencijalni sukob interesa obitelji Dalić? Jesu li to institucije ispred kojih Milijan Brkić poziva Ivicu Todorića umanjujući nečije domoljublje, a pritom zna da je i sam Ivan Turudić istaknuo kako nam je pravosuđe takvo da može osuditi nevinog ili osloboditi krivog?
S druge strane, imali smo MOST-ovce koji su bili brifirani kako će se arbitražni spor u Ženevi dobiti i u to su uvjeravali čitavu hrvatsku javnost dok im je prioritet bio eliminacija Tomislava Karamarka iz političkog života, te dojučerašnje Karamarkove saveznike poput Tomislava Čuljka koji je bio zadužen za preslagivanje i Milijana Brkića koji ga je pozvao da odstupi u sinergiji s Andrejom Plenkovićem koji je najavio vlastitu kandidaturu u trenucima kada je HDZ imao plebiscitarno izabranog predsjednika u liku i dijelu Tomislava Karamarka, jer kao što je Božo Petrov vidio u Tomislavu Karamarku “nacionalnog izdajnika” koji radi u interesu MOL-a, tada još nepoznat široj stranačkoj infrastrukturi Andrej Plenković iz Brisela vlastitu je stranku doživio taocem jednog čovjeka.
Dakle, postavlja se retoričko pitanje nakon svih spoznaja koje su argumentirane zašto se Tomislavu Karamarku podmetnula afera Konzultantica koja je bila uvertira u njegov unaprijed pripremljeni pad? Zašto su u njegovom rušenju sudjelovali njegovi najbliži suradnici? Hoće li se Božo Petrov, Andrej Plenković, Milijan Brkić kao i oporbeni bivši i sadašnji lideri ispričati Tomislavu Karamarku radi nepravde koju su mu prouzročili jer je štitio nacionale interese? Hoće li Tomislava Karamarka netko od svih tih moralnih vertikala zamoliti da se vrati budući da nitko od navedenih nije dorastao ozbiljnosti situacije?
Jasno mi je da to neće učiniti Milijan Brkić koji nakon što je po drugi puta diplomirao već sada razmišlja o doktorskoj dizertaciji pa su mu misli fokusirane na znanstvena istraživanja, ali ne shvate li HDZ-ovci ozbiljnost situacije kao i koliko je sam Tomislav Karamarko značio HDZ-u kojeg je poput Feniksa podignuo iz pepela upravo iza garniture koja danas vodi Republiku Hrvatsku, a kojoj samo nedostaje Jadranka Kosor s kojom su devastirali HDZ biti ćemo primorani slušati Ivana Šukera koji pokušava obraniti tezu kako je ova Vlada pokušala spasiti što se da spasiti iako su mogli poslušati Karamarka.
Takvo premišljanje Šukera pandan mi je ponašanju Petrova, Plenkovića i Brkića koji su srušili Tomislava Karamarka radi INA-e kada je zagovarao sporazumni izlazak iz arbitražnog spora skrivajući se iza nametnute afere Konzultantica, a sada imaju svi zajedno kolektivnu sinkopu s obzirom da gubitak arbitraže u Ženevi umanjuje šanse u arbitražnom sporu u Washingtonu koji bi trebao biti gotov do kraja godine pa bi u tom slučaju država bila primorana platiti MOL-u i do 5 milijardi kuna.
Stoga odmaknite se od retoričkog prepucavanja kako Andrej Plenković može što hoće, a ne ide mu ništa prema zamišljenom ili od Bože Petrova koji nakon što je dijagnosticirao kolektivnu anemiju Republici Hrvatskoj, a koji ispod Superman-ovog plašta čuva i dalje brifiranu istinu o dobivenoj arbitraži ili pak od peglanja imidža budućeg doktoranda Milijana Brkića, već gospodo draga ispričajte se Tomislavu Karamarku svi zajedno i pozovite ga na povratak u visoku politiku nakon što ste ga eliminirali nevinog putem mainstream medija jer je štitio nacionalne interese. Da posjedujete empatiju i imate grižnju savjest kao što se busate od prsa koristeći fraze o domoljublju ne bi dozvolili da bude nezaposlen dok ga mediji ismijavaju da se zaposlio u vlastitom Institutu.
Sanjin Baković dipl.ing.
