Sanjin Baković: Dok ljevica održava Plenkovićevu većinu Kolinda otvara oči javnosti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Studeni 2017 19:00
Performans u Hrvatskom saboru završio je izglasavanjem povjerenja Vladi RH nakon što je oporba predvođena s Davorom Bernardićem pokrenula opoziv. Osim što je SDP jedva pronašao petog dok je Maras zabavljao polupraznu saborsku dvoranu daleko je to bilo od alarmantne situacije za HDZ i partnere odnosno 76 ruku za rušenje Vlade RH.
Potporu Plenkovićevoj Vladi ponudio je i SDP-ov Fred kojem se praktički sve do jučer pričinjavao Tomislav Karamarko u trenucima kada je prijetio s prodajom vlastitog stana i napuštanjem Republike Hrvatske.
Naime, oporba nije uspjela skupiti niti 73 ruke koje ne čine saborsku većinu, jer na glasovanju se nije pojavilo pet HSS-ovaca, troje iz Nezavisnih za Hrvatsku koji su već ranije istaknuli putem Hasanbegovića kako je riječ o alternativi ravnoj političkom ćorku te nas ne čudi da se nisu pojavili, jer u suprotnom bi iz HDZ-a jedva dočekali da im prilijepe etiketu SDP-ovih satelita. Nadalje, nedostajao je HSU-ov Hrelja koji se već nudio HDZ-u, nezavisni Škibola, Glasova Turina Đujić koja se oporavlja od moždanog udara i Aleksić iz Snage odnosno Živog zida te zastupnica SDP-a koja nije imala pravo glasa prije prisege.
U suštini dok prividnu saborsku većinu budu podržavali Pupovčev SDSS, Vrdoljakov HNS, SDP-ov Saucha, Reformistov Čačić i predstavnik talijanske nacionalne manjine Furio Radin, a domoljubi u HDZ-u budu sudjelovali u “Velikoj koaliciji” predsjednik Vlade RH Andrej Plenković moći će javnosti prezentirati unaprijed izgubljene inicijative oporbenih stranaka. Drugim riječima onog trenutka kada se ljevica odluči ujediniti HDZ će ostati bez neprirodnih koalicijskih saveznika, a Andrej Plenković će postati bivši, jer 68 ruku ili manje kada preostali nezavisni zastupnici napuste brod koji nakon svakog završenog putovanja mora na remont biti će mu nedovoljno za saborsku većinu ili novo preslagivanje.
Za pretpostaviti je da dok nam predstavnici ljevice budu provodili reformu obrazovanja koja stagnira, kada nam budu implementirali rodnu ideologiju kroz Istambulsku konvenciju u Hrvatski sabor i domoljublje držali odmaknuto daleko od očiju javnosti i stranačkih prostorija koalicija će funkcionirati, jer u suprotnom nezadovoljnici bi angažirali prosvjedne disidente kao kada su rušili Tomislava Karamarka. Do tada će nam prezentirati da su oni faktor stabilnosti iako nas je politička elita dovela do nestabilnosti i nepovjerenja u očima građana, a “Velika koalicija” će funkcionirati prema već viđenom obrascu s 78 saborskih ruku.
Tomislav Karamarko dokazuje vlastitu nevinost, a sudski procesi pomalo dobivaju završni epilog u kojima je već sada jasno da Tomislav Karamarko nije bio suradnik UDBE što mu se imputiralo od strane bivših udbaša, a pobijeno je dokumentima iz akcije TRS na sudu kao i da se bivši predsjednik HDZ-a i prvi potpredsjednik Vlade RH zalagao za zaštitu nacionalnih interesa u arbitraži INA - MOL kada je ponudio kompromisno rješenje izlaska kako arbitraže ne bi bile izgubljene u Ženevi i Washingtonu koja se treba održati do kraja godine radi čega je srušen. Poput supruga koji ima uspjeha i u pravnim bitkama treba podsjetiti javnost kako je Ana Karamarko dobila presudu protiv HRT-a kada ju se optužilo da je radila za MOL što HRT u sudskom sporu nije dokazao na temelju ugovora koje su objavili čime se pod upitnik dovela odluka Dalijinog povjerenstva koja će na kraju završiti slavno poput arbitraže s MOL-om.
Nakon jučerašnje objave presude arbitraže s MOL-om na nizu portala gdje je sud zaključio kako je prilično uvjeren da niti jedan sudac ili sud koji vidi ili pročita iskaz Roberta Ježića ne bi došao ni do jednog drugog zaključka osim da je Ježić u potpunosti nepouzdan svjedok koji je sa svojim tvrdnjama nastojao naškoditi Ivi Sanaderu, do toga da su suca Ivana Turudića optužili za pristranost na suđenju Sanaderu, do optužbi da je snimka sastanka Sanadera i Hernadija u restoranu Marcellino, krunskog dokaza za davanje mito - montirana, dolazimo do sljedeće teze koja me navela na iduću misao.
Iz konteksta možemo zaključiti kako je Tomislav Karamarko stradao nevin od istih kadrova radi INA-e kao u prošlosti Ivo Sanader što dokazuje arbitraža s MOL-om jer istina izlazi na vidjelo. Državni odvjetnici napravili su rošadu kada je Mladena Bajića zamijenio njegov zamjenik Dinko Cvitan dok Jadranku Kosor zamijenio je njezin nesuđeni zamjenik predsjednika HDZ-a Andrej Plenković uz sve prisutnog savjetnika Vladimira Šeksa kada su izgubili na unutarstranačkim izborima od Tomislava Karamarka, a ne zaboravimo da od svih aktera Ivo Sanader nije optuživao jedino Tomislava Karamarka za razliku od Bajića, Kosorice i dr. aktera koje je prozivao da su mu namjestili politički progon.
U prenesenom značenju Jadranka Kosor zatvorila je Ivu Sanadera i dovela SDP na vlast, a Andrej Plenković uz pomoć dojučerašnjih Karamarkovih suradnika poput Milijana Brkića i dr. srušio je Tomislava Karamarka i ušao u “Veliku koaliciju” s gore navedenima. Milanovićeva Vlada koju je dovela na vlast Jadranka Kosor hapšenjem vlastitih članova pokrenula je arbitražu s MOL-om na temelju (ne)relevantnih dokaza za švicarski sud u Ženevi, a Andrej Plenković vidio je taoca u Tomislavu Karamarku kada se zalagao za izlazak iz arbitraže radi zaštite nacionalnih interesa i nastavio voditi Milanovićevu tužbu umjesto da je postupio u manirima državnika poput Tomislava Karamarka i sporazumno zaštitio interese Republike Hrvatske te spriječio gubitak arbitraže koju je Republika Hrvatska dužna podmiriti. Slučajnost ili ne, procijenite sami.
Ako promatramo kontekst Kolindinog apela Andreju Plenkoviću koji nije demantirao ništa od izrečenog na račun Vlade RH s 25. tradicionalnog savjetovanja "Ekonomska politika Hrvatske u 2018. u Opatiji, već je izbjegao odgovor kao što to čini u Hrvatskom saboru jasno nam je kako Andreju Plenkoviću nedostaje politička vizija, odlučnost i hrabrost što se vidi najbolje na primjeru izbjegnutih reformi i skrivanja problema ispod tepiha, jer i sam provodi populističku politiku kozmetičkih mjera dok kleči pred ucjenama koalicijskih partnera s lijevog spektra.
Između redova nakon svih iznesenih parametara koji ne idu u korist Plenkovićevoj Vladi predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović dala je premijeru RH Andreju Plenkoviću jasnu poruku neka se vrati u Brisel ako ne pokrene Republiku Hrvatsku u smislu reformi osvrnuvši se na obrazovanje i ne zaustavi li Vlada RH iseljavanje mladih te ne potaknete li gospodarstvo nakon pada za osam mjesta prema pokazatelju “Doing bussines” i podvukla slikovito nefunkcionalnost primjerom LNG terminal na Krku.
Primjera radi odluka o njegovoj gradnji donesena je u isto vrijeme kada i u Poljskoj. I dok je njihov terminal službeno pušten u pogon u listopadu 2015., a počeo s isporukama u prosincu iste godine, naš je još na razini papirologije, Strukturne reforme, toliko puta spominjane da su izgubile svoju unutarnju vrijednost i sadržaj, postale su već toliko apstraktne da ih se u javnom prostoru više ne doživljava ozbiljno, pa i ne znamo što o njima mislimo.
Stoga nakon svih zapaženih spoznaja ne čudi me da se Kolinda Grabar Kitarović prometnula u glavnu i jedinu oporbenu alternativu Andreja Plenkovića na trenutnoj političkoj sceni budući da oporba u Hrvatskom saboru faktički ne postoji ako zanemarimo Hasanbegovića, Esih i Glasnovića koji se ne libe izreći istinu nakon što je predsjednica RH prihvatila Trumpovu LNG inicijativu u Varšavi, a povratkom od Vladimira Putina argumentirani napadi su postali još intezivniji što se Andreju Plenkoviću vraća kao bumerang od prije godinu dana kada se suprostavio Rusima radi Ukrajine.
Sanjin Baković dipl.ing.
