Ako smo odradili Miloševića, možemo i Josipovića
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Petak, 09 Siječanj 2015 22:57
Nakon petnaest godina antihrvatskog predsjednikovanja prvo Mesića pa onda Josipovića konačno dobijamo priliku zbaciti komunističke okove kojih se ni Domovinskim ratom nismo uspjeli rješiti. Sve od smrti pok. Tudjmana Hrvatska je u biti bez predsjednika. Jer, ovu dvojicu se može nazvati svakako, samo ne Hrvatima, kao što im se može do besvjesti nabrajati djelovanje upereno protiv Hrvatske i Hrvata, ali niti jedno u korist naše zemlje i nas samih.
Ja osobno od Tudjmanove smrti nisam imala predsjednika. Ljudi koji su nakon njega obnašali tu dužnost nisu bili moji predsjednici, nisam ih mogla ni poštivati, ni voljeti a niti ih doživljavati kao čelne ljude svoje zemlje. Mogla sam ih percipirati samo i isključivo kao neprijatelje. Neprijatelje svih hrvatskih vrijednosti, hrvatske samostalnosti, i u konačnici, Hrvatske države.
Od mnogih ljudi sam čula to isto.
Često sam se pitala kako je moguće da nam nakon pobjede u ratu pravdu kroje oni koje smo porazili. Oni koji su nas oduvijek mrzili i kojima je ta mržnja u krvi, generacijama unatrag.
Pa ukoliko se nismo bili spremni suočiti sa istinom kako nam se sve to dogadja zato što na sve šutimo, ako smo se tješili kako u biti nismo imali izbora, sada ga konačno imamo.
U nedjelju ćemo biti u situaciji da biramo izmedju nekoga tko će predstavljati Hrvatsku i nekoga tko će u Hrvatskoj predstavljati i dalje Jugoslaviju, bez obzira što je više nema.
I taj izbor je najbolje što nam se dogodilo već dulje vremena unazad.
Ta mogućnost da svojim glasom konačno maknemo izdajnika i srpskog potrčka iz institucije u kojoj već godinama nema Hrvata ne smije se propustiti, jer više neće ostati ništa čime bi opravdali sami sebe.
Svidja li nam se Kolinda Grabar Kitarović ili ne, da li nam je simpatična ili ne, vjerujemo li joj ili ne, u ovom trenutku uopće nije bitno.
Zato, što dobro znamo tko je nasuprot njoj.
Udbaški potomak koji će učiniti sve što je u njegovoj moći kako nas ne bi bilo. Kako bi naša mladež i dalje odlazila iz zemlje u potrazi za kruhom, dok sinove i kćeri udbaša i komunista redovno čekaju dobro plaćena zaposlenja. Kako bi naša samostalnost bila svedena na pravo srpskog protektorata. Kako se nikada ne bi sudilo onima koji su nam pobili očeve i majke, djedove i bake. Kako bi jedina istina ostala ona 'antifašistička istina' koja nam već desetljećima piše lažnu povijest i stvara od Hrvata genocidan narod.
Kakva nas budućnost čeka ako Ivo Josipović osvoji još jedan mandat?
Nikakva.
Zato što je mi, Hrvati, jednostavno nećemo imati.
Zar očekivati od Josipovića da se zalaže za dobar život Hrvata, kada je zagovornik ideologije za koju je samo mrtav Hrvat bio dobar Hrvat. Trebamo li od nekog tko je 5 godina ponižavao Hrvatsku na svakom koraku i radio suprotno svim njenim interesima očekivati kako će odjednom zavoljeti zemlju koju nikada nije htio i raditi za nju?
Od čovjeka koji se okružio ljudima od kojih su jedan dio udbaški potomci, drugi dio jugonostalgičari a treći dio samostalnu Hrvatsku ne može smisliti i nikada nam nije oprostio što smo dobili rat ne možemo očekivati ništa dobroga. Možemo očekivati samo daleko, daleko gore od onoga što smo doživjeli u njegovom prošlom mandatu. Jer, ovo bi mu bio drugi mandat i više ne bi morao voditi računa o tome što govori i kako djeluje, jer ga se više ne bi moglo birati.
I zato se Ivi Josipoviću drugi mandat ne smije dopustiti.
Ne, ako nam je stalo do Hrvatske.
Imamo jedan jedini dan kada nas se nešto pita, jedan dan kada možemo promijeniti stanje u državi, promijeniti ljude koje nas godinama pljačkaju nakon što su nas godinama ubijali i progonili. Samo taj jedan dan.
I kada on prodje, naš glas sve do parlamentarnih izbora neće biti bitan. Nitko nas neće pitati ništa, niti će se taj naš glas čuti na mjestima odlučivanja o bilo čemu.
Stoga nitko jednostavno nema pravo ostati taj dan doma i ne izaći na izbore, jer svojim glasom ne odlučuje samo o sebi i svom životu.
Svatko od nas svojim će glasom odlučiti o budućnosti svoje djece, o mnogim budućim pokoljenjima Hrvata te o budućnosti svoje zemlje.
A oni koji još nisu sigurni da li će izaći i glasati neka se samo sjete svih onih mrtvih koji su položili živote u obrani Hrvatske, boreći se protiv one iste petokrake koju danas slavi i veliča Ivo Josipović.
I obveza prema njima naša je najveća obveza, u stvari.
Diana Majhen
