Oprez, komunisti pokreću novi egzodus Hrvata!
- Detalji
- Kategorija: Diana Majhen
- Objavljeno: Srijeda, 26 Rujan 2012 16:00
Posljednjih tjedana u javnosti pojavio se jedan potpuno novi trend: pozivanje na masovnu emigraciju mladih, ali i drugih radno sposobnih ljudi iz Hrvatske. Model je i više nego proziran, a državna propaganda i više nego očita.
Prvo priča započinje s nevezanim komentarima po portalima i društvenim mrežama na tekstove koji govore o propaloj politici tekuće vlade. Iako je tekuća vlada lijevog karaktera, gnjevni komentari su malo drukčijeg tipa, kao da su iskopani iz 1999. godine, a možda i iz 1941.: "Bježim iz ove usrane države koja nije ni trebala nastati", "Dvadeset godina nas pljačkaju Tudjman i njegova kamarila, selim u inozemstvo", "Odlazak iz ove štakorske jazbine čini se kao jedino razumno riješenje...ovo licemjerno i isprazno govno od naroda koje od mantija, krunica i križeva ne vidi Krista u kojeg se tako odvratno, površno, iskvareno kune".
Nakon inicijalnih komentara, slijede anonimna pisma čitatelja pojedinih portala koji odjednom dobijaju status udarnih vijesti. Kao i u sličnim slučajevima, i ovoga puta opća ogorčenost treba dobiti idenfikaciju, idola stvarnih karakteristika u kojem svatko može pronaći. Izabran je lik nekakvog Ante J. koji prije koji dan ogorčen situacijom u Hrvatskoj upućuje pismo Vladi na njezinom Facebook profilu, u kojem navodi zašto je nezadovoljan situacijom u državi i zašto odlazi. Iako Vlada na dan dobija na stotine i stotine pisama, upravo ovo pismo u roku "keks" objavljuju praktično svi mediji u Hrvatskoj, pod zvučnim naslovom "Sljedeći tjedan odlazim iz Hrvatske, a vraćam se – NIKAD".
Sve po planu i programu, osnovana je, onako "slučajno" i Facebook grupa "Mladi, napustimo Hrvatsku". Iako se na dan na Fejsu otvara na tisuće i tisuće grupa, pogadjate, upravo je ova, strogo kontrolirana grupa, izreklamirana gdje je god bilo moguće, a mediji praktično prenašaju svaki novo učlanjenje u grupu kao da se radi o nogometnoj utakmici.
Nastavak priče je poznat. Iako su se već ranije u medijima pojavile, uskoro će se ponoviti i pojačati, priče i bajke o lagodnom životu u Kanadi, Australiji, Irskoj i drugdje na zapadu.
Početak tog trenda poklopio se sa krajem ljeta, kada su obavljeni posljednji statistički gospodarski pokazatelji koji nepogrešivo ukazuju, ne da jurimo prema provaliji, nego da smo već udarili u dno, odbili se, i sad kao loptica hopsica skakućemo na dnu provalije u samrtnom hropcu. Danas je čak i najglupljim političarima iz redova Kukuriku koalicije konačno sinulo kakve su im sposobnosti: nikakve. Povrh toga, dodatni sumrak na bilo kakvu perspektivu koju nam može donijeti Kukuriku vlada pruža psihičko stanje Zorana Milanovića koji je pod pritiskom obnašanja dužnosti upao u nekakvu sumanutu psihozu prepunu vjerske i pseudovjerske simbolike i počeo bez ikakve logike i potrebe luđački prispodobiti kojekakve biblijske pričice i sličice. A to je samo ono što vidimo mi; tko zna što tek vide njegovi suradnici koji ga sreću na dnevnoj bazi.
Većini ljudi takav rasplet u Hrvatskoj bio je vidljiv i prije ljeta. Idiotski potezi Kukuriku koalicije u svega par mjeseci doslovno su prepolovili ionako nizak standard većine hrvatskih gradjana. Svatko s imalo pameti i nije mogao očekivati ništa drugo nego kipuću socijalnu jesen, s gnjevnim nezaposlenima, gnjevnim radnicima koji ne primaju plaću, gnjevnim radnicima koji još i primaju plaću ali od nje ne mogu živjeti, gnjevnom socijalom, gnjevnim studentima, gnjevnim umirovljenicima na ulicama. Dodajmo tome još i ponižene i obespravljene branitelje, vladajućima se u Hrvatskoj zaista loše piše; bez pretjerivanja, pitanje je tjedna kada će se početi odabirati prikladne bandere.
U takvoj situaciji, koja nije ništa drugo nego predrevolucionarno stanje, niti jedna vlast u povijesti nema puno izbora. Glava je u pitanju. Hrvatska je danas kao boca pod tlakom normirana na jednu atmosferu, a trenutni tlak je dvije atmosfere i ubrzano raste. Vladajući imaju na raspolaganju samo dva modela, od kojih je prvi samo kratkoročno smanjenje napetosti.
Prvi model odnosi se na medjusobno nahuškavanje sirotinje jednih na druge. Kukuriku će tako u slijedećih nekoliko tjedana putem kontroliranih medija na čelu s EPH, Novim listom i ostalim udbaškim smećem ponovno rasplamsavati mržnju prema braniteljima s već otrcanim klišejima poput 500.000 invalida, milijun lažnih invalida, 2 milijuna lažnih umirovljenih branitelja s penzijama od po 30.000 kn i slično, budeći u izmrcvarenom narodu najgore osjećaje zavisti, jala i mržnje, huškajući sirotinju na branitelje od kojih su ogromna većina danas također teška socijala. Tu će se ponovno pokrenuti i tlapnja o objavi registra branitelja.
Paralelno s braniteljima, mržnja će se ciljano usmjeravati i na državne i javne službenike. Kao što su branitelji svi od reda lažni invalidi u penziji od 30.000 kn, tako će svi državni i javni službenici, od kojih je ogromna većina vrijednih i poštenih potplaćenih ljudi, biti organizirano sotonizirani kao lijeni i korumpirani paraziti koji po cijeli dan za plaću od 10.000 kn vrte dva papira.
Naravno, tu je i vječni krivac, Katolička crkva, koja živi u izobilju i prima 20 trilijuna kuna iz proračuna svake godine.
Kako ni to neće biti dosta, pokrenuti će se hajka i na umirovljenike koji već godinama preživljavaju poput laboratorijskih štakora: na zraku, lijekovima i dva lista salate. Tu će se pokrenuti priča kako su umirovljenici premalo radili, kako ih većina nije odradila puni staž, kako su kupovali mirovine i slično. Studente će pokušati eutanazirati podvalama o vječitom studiranju na teret radnika, radnike koji ne primaju plaću podvalama da tako i tako ništa ne rade, nezaposlene da neće raditi i slično.
Nije isključeno i medjusobno huškanje različitih društvenih skupina jednih na druge. Na Slavonce, po novom lijene nesposobne neradnike se već krenulo. Drugi na redu su svakako Hercegovci, po oprobanom receptu iz druge polovice devedesetih: šverceri, neplatiše poreza, rodijačko-zemljačka mafija i ostalo. A kako će frka postajati sve veća, crveni se neće libiti ni od ataka na svoje, u prvom redu na Srbe, a još više na Rome koji su uvijek, u svakom režimu i svakom sustavu, prvi na vjetrometini, kako se već pokazuje i u našoj dragoj EU. Ovdje mogu biti mirni jedino udbaši, pederi i židovi; njih nitko neće dirati.
Takav igrokaz u kojem su crveni vješti poput Josipovića u financijama neprofitnih udruga gradjana može relativno dobro funkcionirati, ali samo kratko vrijeme. U ovakvoj situaciji kakva je danas, možda mjesec-dva, odnosno taman može odgoditi ulične nemire do zime i prvih većih računa za struju i plin.
Zato je već danas aktiviran i onaj drugi model: otvaranje sigurnosnog ventila i izbacivanje komprimiranog plina iz boce koja samo što nije eksplodirala. Točnije, radi se o suptilnom forsiranju egzodusa nezadovoljnika u inozemstvo, a najnezadovoljniji, a ujedno i najopasniji, su upravo mladi.
Takav model je na našim prostorima oproban već mnogo puta u povijesti. Mi i jesmo u prvom redu prostor s kojeg se uglavnom odlazilo. Posljednji, i najzorniji primjer takve situacije dogodio se u Jugoslaviji šesdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što su se crveni dvadesetak godina igrali diktature proleterijata, radnih akcija, petoljetki i ostalih genijalnih umotvorina, držali granice hermetički zatvorenim i pucali na svakog tko je htio pobjeći iz "socijalističkog raja na zemlji", igri je došao kraj. U zemlji je vladalo neopisivo beznadje i bijeda, kao i danas, nakon čega su odlučilo preko noći odustati od "tekovina revolucije", poslati sirotinju na rad u truli kapitalizam, živjeti od njihovih doznaka i povremeno udbaški likvidirati one koji po Njemačkoj malo rade, a puno pričaju. Več 1971. godine u inozemstvu je radilo više od 224.000 građana Hrvatske, a vani je boravilo još 45.000 članova njihovih obitelji koji su izgradjivali Njemačku i druge zemlje, a ovdje financirali bujanje avangarde radničke klase, poštene inteligencije, crvene buržoazije, odnosno nepreglednih nakupina parazita najgore vrste naviklih ne samo živjeti na tudjoj grbači, nego i upravljati tudjom zaradom, gradeći samoupravljanje i bratstvo i jedinstvo, a čiji su direktni ideološki sljednici ministri i funkcioneri Kukuriku koalicije. I ne samo direktni ideološki sljednici, nego i direktno biološko potomstvo.
Pojednostavljeno: Sada, kao i prije, van iz Hrvatske otići će upravo Hrvati. Ne jugoslaveni i srbi, jer su oni sebi i svojim potomcima odavno osigurali radna mjesta. Nitko njihov nema potrebe bježati iz Hrvatske i tražiti posao vani, jer u Hrvatskoj imaju (ili ih čeka) izvrsno plaćeno radno mjesto i sve mogućnosti daljnjeg napredovanja.
Kao što su nekada iz zemlje odlazili Hrvati, koji radi političkih progona od strane komunista nisu mogli doći do radnog mjesta, tako danas takodjer odlaze Hrvati, koji radi tih istih komunista i njihove djece u svojoj zemlji ne mogu očekivati da će doći do iole pristojnog posla.
I tako Hrvati ponovno emigiraju u inozemstvo trbuhom za kruhom, a jugovići i ostala gamad se nesmetano koti i osigurava svojem potomstvu ostanak u zemlji, u kojoj će Hrvata biti sve manje i manje. Ovu će zemlju nasljediti razni josipovići, milanovići, pusići, puhovski, goldsteini, svi fino, čvrsto i trajno uredno uhlebljeni na fakultetima, državnim službama i politici. Upravo oni koji ovu zemlju nikada nisu htjeli.
Danas, 2012. godine, upravo smo se vratili na kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća.
I za kraj, ni najmanje ne želim bilo kome patronizirati i dijeliti savjete, ali si uzimam za pravo iznijeti svoje mišljenje: Ne odlazite iz Hrvatske! Iako ćete vani vjerojatno bolje živjeti, zauvijek ćete biti stranci u stranoj zemlji, kao i vaša djeca, nikada nećete doći u situaciju kreirati razvoj društva, izgradjivati ćete tudje zemlje i gospodarstva, financirati ćete tudje zdravstveno i mirovinsko, a ono što ćete slati svojim roditeljima u Hrvatskoj će u prvom redu poslužiti vladajućoj crvenoj parazitskoj kamarili na čelu s Josipovićem, Milanovićem, Čačićem, Pusićkom, Linićem i ostalima da nastavi spiralu koju su njihovi roditelji na identičan način pokrenuli prije pedesetak godina: "Vi se samo vani ubijajte i šaljite pare, mi ćemo s njima ovdje graditi samoupravni socijalizam, pardon, Novu pravednost."
Diana Majhen
