Dva oka u glavi
- Detalji
- Kategorija: Jasna
- Objavljeno: Utorak, 07 Listopad 2014 17:10
Pod parolom „mi smo braća partija nam ćaća“, komunistička partija podijeljena na lijevo i desno krilo ostala je vjerna ne skretanju s puta voljenog druga tite i njegovog nauka „mi jesmo za demokratiju al' ne da radi tko šta hoće“. Dvije stranke koje demokraciju imaju samo u svom nazivu napokon su se razgolitile u javnosti priznavši dugo i vješto skrivanu tajnu vezu, vezu koje su već godinama svjesni glasači i simpatizeri stranaka koje u svom nazivu nemaju riječ demokracija ali znaju što taj pojam uistinu znači.
Jednako tako svjesni su i kako je u Hrvatskoj demokracija samo mrtvo slovo na papiru i kako nam državom i dalje vlada komunističko jednoumlje koje je davno skrojilo pravila igre, pravila u kojemu nema mjesta za nikoga tko ne misli kao partija. Mrvice sa stola vladajuće elite ogrezle u obijesti i samodopadnosti mogli su vidjeti samo oni koji su pristali biti njihove priležnice, pa je tako od političkog priležništva stvorena cijela mala umjetnost koju su takozvani liberali i seljaci doveli do savršenstva.
Za izlazak iz labirinta jednoumlja postoji samo jedan put a to je uvođenje u politički život ljudi koji politiku vide kao dužnost služenja općem dobru, no da bi takvi ljudi dobili barem minimalnu priliku prvi korak bio bi promjena izbornog zakona. Obzirom kako je čak i najvećim naivcima bilo jasno da taj zakon neće promijeniti oni koji su ga stvorili, a stvorili su ga samo za sebe i svoje satelite, jedino što je preostalo bilo je pokretanje referenduma kao temeljnog prava naroda da izrazi svoju volju. Jednako tako bilo je jasno da takvu ideju neće podržati niti jedno krilo partije, bilo je jasno da će pružati žestok otpor ali ovo što smo vidjeli u posljednja dva tjedna nadmašilo je čak i drugi dio 40-tih godina prošlog stoljeća. Ne biraju se ni sredstva ni načini kako bi se spriječila volja naroda, a koliko je cijena ostanka na vlasti velika vidi se po tome da nije upitno čak ni skidanje dugo i brižno nošene krinke.
Prozirni izgovori kojima se pokušalo opravdati protivljenje referendumu zaslužuju posebnu temu i to pod kategorijom vjerovali ili ne, no nije problem u onima koji su izgovore smišljali nego u onima koji su ih prihvatili kao sveto pismo. Majčica partija tako je naredila i to je istina nad kojom druge istine nema. Naravno da sva ta pitanja nisu ni savršena ni idealna, iskreno ni sama se ne slažem s nekima od njih ali zar je to razlog da se inicijativa odbije u samom startu? Zar ne postoji mogućnost korekcije i dijaloga? Za partijsku vojsku očito ne postoji, za njih postoji samo naredba-izvršenje-kazna/nagrada za (ne)poslušnost.
Progon gospođe Markić kao nositeljice inicijative odrađen je po pravilima službe na kojima bi pozavidio i sam Staljin, a napadi, poniženja i zastrašivanja kojima su bili izloženi volontere dovode u pitanje osnovna ljudska prava. No sve ovo viđeno je i do sada prilikom prikupljanja potpisa za referendum o braku i protiv ćirilice, samo ovaj puta među volonterima nije bilo članova i simpatizera „stožerne hrvatske stranke“. Osim nekih rijetkih i časnih iznimki kojima je Hrvatska ipak iznad svega, ti samoprozvani monopolisti na domoljublje i hrvatstvo ne samo da su okrenuli leđa svojim dojučerašnjim prijateljima, nego su otvoreno stali uz bok svojim dojučerašnjim neprijateljima. Mentalni sklop ljudi koji za sebe vjeruju da su domoljubi a u biti se mentalitetom ne razlikuju previše od onih koji tu domovinu baš i ne vole također zaslužuje posebnu temu, pa ćemo ih za sada ostaviti samo njihovoj savjesti, barem one koji ju imaju.
Po pitanju savjesti moglo bi se razgovarati i s nekim do sada žestoki m protivnicima vladajućih partija koji su u ovom slučaju otvoreno stali na stranu onih protiv kojih su godinama dizali glas i dizanjem tog glasa stvarali od sebe ikone neustrašivih idola. Radi li se tu tek o pukom nerazumijevanju, prilici za samopromociju ili je to žestoko protivljenje bilo po zadatku vrijeme će pokazati, u svakom slučaju pokretanje referendumske inicijative bila je svojevrsna oluja koja je pomela ispred sebe sve lažne domoljube i lažne demokrate.
U trenutku dok dovršavam ovaj tekst javljaju mi kako je prikupljeno dovoljno potpisa za referendum i kako su hrabri ljudi dobili još jednu bitku, bitku protiv sustava, protiv jednopartijskog sustava i onu najtežu, protiv ljudske gluposti i uskogrudnosti. Vjerujući kako je ova informacija točna, mogu samo zaključiti kako je Hrvatska još jednom podijeljena ali ovaj puta onako kako je oduvijek trebala biti.
S jedne strane hrvatski narod, a s druge strane dva oka u glavi - sdp i hdz sa svim pernatim i „domoljubnim“ satelitima.
Jasna Dautanac
